12.01.2007.
Weekend Monsters 3. rođendan

Zimski mjeseci nisu pokazali svoje zube u punom smislu riječi, tako da je rođendan Weekend Monstersa bio dobar izgovor za vožnju do kafića "Stop" u Velikoj Gorici. Krenusmo s već ustaljenog mjesta okupljanja ispred Velesajma i nakon kraće, ali ipak prilično hladne vožnje stižemo na odredište gdje se već okupilo društvo bikera iz bliže i daljnje okolice. Hrabrih članova našeg kluba na motorima okupilo se čak 6, a bilo je i manje hrabrih bez motora, ali jednako toplo obučenih. Sama atmosfera protiće u ugodnom druženju, razgovoru i neizostavnoj zafrkanciji, a oko 22 sata došao je na red nezaobilazan i tradicionalno vrlo ukusan grah. Nakon graha uslijedio je nastavak druženja i torta. Ipak je to bio rođendan! Oko 23 sata društvo se polako osipa, te krećemo prema doma. Neki zastaju na dogrijavanje u Route 66. Još jedno okupljanje bikera u aranžmanu Weekend Monstersa proteklo je u jako ugodnoj i prijateljskoj atmosferi, koju oni već standardno znaju napraviti. Svaka čast i sretan 3. rođendan.

Max

18.02.2007.
Fugitives Winter Party

Hladno vrijeme nije bila dovoljna prepreka da se ne uputimo na Fugitives Witer party. Sakupili smo se na već uobicajenom mjestu, ispred bauMaks-a, pa uz usputne stanice: Pit-Stop, Forth Apache vozimo put Samobora u kojem je maskenbal u punom jeku, tako da koristimo obilazne putove prema Rudama i Braslovlju po dobrim, zavojitim i mokrim cestama pripremljenim za mogući snijeg (šodera u neograničenim količinama), te konačno s desne strane na brijegu ugledasmo Boltinu Hižu. Okupilo se tu priličan broj klubova iz cijele Lijepe naše, a fešta je krenula uz odličnu svirku Rock Heads-a, koji su ionako dobru temperaturu podigli do usijanja. Grah je bio odličan i besplatan, a pijača po popularnim cijenama, tako da smo ružili do ponoći, kad smo odlučili da je vrijeme za pokret prema doma. Izlaskom na parkiralište otkrivamo ugodnu temperaturu jako blisku točke smrzavanja, no kako je to Winter party, a i nadmorska visina je primjerena, smatramo to normalnim. Krećemo preko Plešivice na suprotnu stranu od Samobora, te se nakon pola sata ugodne (zimske) vožnje spuštamo u Jasku i starom Karlovačkom nastavljamo prema Zagrebu, naravno uz usputne stanice za dogrijavanje. Jako dobar party kao i početak sezone. Max

03.03.2007.
Tur Bikers Winter Party

17.03.2007.
Skupština MK Jahači vjetra

Lijepo vrijeme prosto mami na vožnju, a kako smo i bili pozvani na godišnju skupštinu MK Jahači vjetra u Pisarovini, krenuli smo kroz Brezovicu, Hudi Bitek prema Kupincu do Pisarovine. Cesta je bila čista (za divno čudo bez šodera) i puna preglednih zavoja tako da je bio užitak putovati. Dolaskom u Pisarovinu, zatićemo kompletno članstvo MK Jahači Vjetra, te dosta gostiju iz okolnih klubova. Skupština se održavala u Piceriji (ne znam ime), a atmosfera je bila ugodna. Nakon uvodnih riječi i izvješća predsjednika, tajnika i verifikacione komisije, glasalo se za novo predsjedništvo, tako da je klub dobio novog predsjednika i tajnika. Inače je klub u protekloj godini ostvario zapažene financijske rezultate, a organizirao je i moto susret na Kupi sve uz pomoć Turističke zajednice Pisarovina. Nakon skupštine koja nije dugo trajala, poslužena je obilna zakuska od pečenja i priloga, te se pristupilo jelu (koje je dugo trajalo). U dobrom raspoloženju nastavljamo s vožnjom u lijepoj grupi prema Karlovcu, no posustajemo od žeđi u Jasci, pa nakon okrepe produžujemo na party Fire Ridersa u Desinec. Max

Riders Hight - MK Fire Riders

Dolazak na Riders Night Fire Ridersa bio je nastavak vožnje po okolici Pisarovine. Mjesto održavanja susreta bila je picerija Gaj na staroj Karlovačkoj cesti, u mjestu Desinec. Okupilo se tu impozantan broj bikera iz cijele Lijepe naše, a sreli smo i našeg novog člana Igora sa svojom boljom polovicom. Sam susret je protekao u mirnoj atmosferi, živog benda nije bilo, a gotovo svi su se zadržavali na parkiralištu i vanjskoj terasi, jer je temperatura bila primjerenija ljetnoj nego (još uvijek) zimskoj večeri. Neizostavan grah (besplatni), nismo probali jer smo još uvijek brisali usta od janjetine iz Pisarovine, a cuga je bila po normalnim cijenama. Zabava je potrajala do duboko u noć, no mi smo oko 23 sata krenuli prema Zagrebu uz par, ne baš usputnih stanica, kao Rut 66 u Brdovcu, pa onda Rut 66 u Zagrebu i tako do ranih jutarnjih sati. Dobar party koji je okupio veliko društvo bikera za ovaj dio godine. Max

31.03.2007.
Blagoslov motora - Benga Majerje

Silver Horses Party

14.04.2007.
DDK5

Dobar je osjećaj sudjelovati na humanitarnim akcijama, a kad se na dobrovoljno darivanje krvi odazove čak sest članova našeg kluba to zavrjeđuje pažnju. Okupljanje je započelo već oko 10 sati ispred poznatog kafića Pit Stop, a zapažena je i nazočnost najmladjeg Bikera. Oko 12 sati kreće defile uz pratnju djelatnika MUP-a, pa Škorpikovom, Ljubljanskom, Savskom, Vlaškom (nakon tridesetak minuta vožnje) stižemo "Svi u Petrovu 3". Na parkiralištu se okupio impozantan broj Bikera, mahom iz Zagreba i bliže okolice, a gužva se stvorila i na ulazu. No, malo po malo, red za davanje krvi se smanjivao, a povećavao za klopu i cugu. Akcija za svaku pohvalu je kao i proteklih godina protekla je u najboljem redu. Prikupljeno je 108 doza krvi, a poprilično bikera je odbijeno radi prekratkog razmaka izmedju davanja. Vidimo se na slijedećem DDK. Max

7th Wild Spring Run

21.04.2007.
Dan motociklista grada Zagreba

Dakle, skupilo se oko stotinjak motora u Martićevoj ispred kluba 1. HMK - Zagreb, gdje smo uz cugu iz kafića i upoznavanja, te druženja s već poznatima, dočekali 13h , kad smo u pratnji policije krenuli. Ruta se odvijala otprilike ovako: Martićeva - Derenčinova - Vlaška, pa oko Langovog trga po Palmotićevoj na Zeleni val do Gundulićeve, pa na Ilicu. Ilicom smo vozili do Slovenske, gdje smo skrenuli prema Keglebajsu. Tu je na parkingu bio cilj. Cijelim putem pratili su nas zadivljeni, i ljuti, i svakakvi drugi pogledi sugrađana (zavisno od tereta na ledjima - godina), a bili smo i nagrađeni čak i plijeskom od grupe mlađih zenskih sugrađanki. Dečki, ali i curke u koloni, dali su si oduška, pa je bilo malo turiranja, zavijanja , pucanja iz topova i drugog. No sve u svemu, vožnja iako kratka , bila je guštna. Na odredištu su organizatori napravili malu binu (na žalost bez žive muzike), s koje su nas pozdravili, a od događanja vrijedi spomenuti natjecanje u sporoj, te u preciznoj i brzinskoj vožnji na midi bajkovima. To je bilo zgodno. No kako je to bila prije svega poučna akcija, jer bez kacige i registriranog motora nisi mogao ucestvovati (iako to nitko nije provjeravao), tako ni očekivanja za provod nisu bila velika. Društva su se počela polako razilaziti već oko 15h, vjerojatno radi priprema za večernji susret u Klanjcu. Ipak veliki pozdrav akciji i neka se vidimo i dogodine.
Tamingo

Road Troopers & MK Sokol

27.04.2007.
15. Monsters Meeting

Krenuli smo iz Zagreba oko 16h, pa preko Vrbovca, Križevaca, Koprivnice te Ludbrega do Velikog Bukovca, uz usputne stajanke za kavu i protezanje nogu. Vožnja je bila ugodna, dan prekrasan, a cesta prazna. Ukupni dojam pokvario je jedino šoder na svakom zavoju i to u ogromnim koločinama, pa smo malo otpustili gas. U Veliki Bukovec smo stigli oko 19h. Moram priznati da je mjesto za skup odlično odabrano, te još bolje uređeno. Susret je bio u parku dvorca Veliki Bukovec, a kamp koji nas je također zadivio, nalazio se udmah do dvorca.  Zidovi dvorca uspijeli su skoro potpuno prigušiti svu buku sa susreta, na veselje mještana i korisnika kampa. Za dobar provod pobrinuo se lokalni bend koji je prašio ko da su pravi profići. Treba im skinuti kapu - svaka čast dečki. Cuga je bila po vrlo pristupačnim cijenama, a za sve ostalo smo se pobrinuli sami. Inače moram napomenuti da bi Veliki Bukovec trebalo staviti za ogledni primjer uređenosti javnih i privatnih površina, te za čistoću. Svaka čast. Za nas Tamigaće, susret je trajao do iza pola noći, kad smo se uputili kućama. Moram priznati da mi se nije vraćalo po tak zimski uređenim cestama, i to još po noći, pa sam se radije odlučio za autoput. Doma smo stigli u rane jutarnje sate puni dojmova sa susreta, te još jednom moram reći: „Svaka čast organizatoru!“

Tamigo

28.04.2007.
Poker Run

Početak je bio u klubhausu Angelsa u Sesvetama (klub im je mračno dobar), gdje se okupila zavidna količina motora i njihovih vlasnika.Tu smo se prijavili i uplatili po pet banki za sudjelovanje na Poker Run-u, te smo izvlačili prve karte. Moja hanuma nije hazarder, pa sam onda samo ja kockal za velike novce. Ja sam izvukao sedmicu karo (sedam kara). Moram napomenuti da je sav prihod išao u dobrotvorne svhe. Uz upoznavanje i malo zalijevanja grla, dočekali smo 11h, kad smo krenuli. Ruta je bila preko Avenije dubrava, pa preko nove Branimirove prema Harleyevom dućanu, gdje je bila prva stajanka i izvlačenje druge karte. Tu sam izvukao trefovu tricu, a uz kartu, dobili smo i dobro rashladjenog rogonju u limenci. Nakon otprilike sat vremena, a poslije ispijanja pive, zajedničkig slikanja i drugih bajkerskih stvari, krenuli smo na autoput u smjeru Samobora. Vožnja autoputem bila je stvarno prebza za toliku masu motora i za takvo dogadjanje. Vozilo se i preko 140 km/h i to u zgusnutoj koloni. Na zalost po putu su dosta loše organizirali zatvaranje pokrajnih cesta i raskršća, tako da je bilo puno ubacivanja automobila u kolonu. U Samoboru smo nakon tog naganjanja, stali kod kafića Gradna, gdje smo opet imali izvlačenje karti. Sad sam dobio hercevu tricu. Tu smo uz free Jack Daniels, odmorili doljnji dio leđa, te bacili nekaj u kljun, i nakona otprilike sat i pol krenuli na autoput u smjeru Zagreba. Cesta nas je sad vodila prema Route 66. E sad je stvarno bilo preveč! Brzina oko 140, gužva ko u kosnici, ubacivanja, kočenja, uletavanja u škare. Grozno!!! No dobro, bajkeri smo pa smo i to preživjeli. U Route-u ponovno izvlačenje. Pazi sad, majstor je izvukao pikovu tricu. Aha ja imam tris. Uz free pelinkovec i "live band", kojeg smo uzgred rečeno najbolje čuli sa udaljenog parkinga, a nakon otprilike vure i pol svega i svačega, a najviše ničega, krenuli smo dalje. Uzgred moram reći da mi je umjesto prlinkovca, jako dobro sjela Velebitska piva, a mojoj hanumi sok. Pokret, pa kam drugo nego na autoput i to u pravcu Sesvetskog kolodvora. Vožnja - koma!. Nebum se ponavljal. No tu smo konačno dobili nekaj konkretno za ponjupat. Free roštilj im je bio stvarno mračno dobar. I ovdje se nastavilo hazardiranje. Sad baš nisam imao sreće. Izvukao sam herčevu osmicu. No, pa ni tris nije loš, ali kak mi se nije dalo više licitirat, a i mojoj hanumi i našim novim frendovima Keki i Tajani nije bilo više do jurnjava, krenuli smo oko 23h laganini kućama. Kak je završil Poker Run i tko je dobil soma kuna (1000kn), nemam pojma. Možda saznamo iduće godine, ak se uspijemo odmoriti od jurnjave i gužve.
Tamingo

10.-13.05.2007.
Staaari Rokeri Umag

Četvrtak 10.05.2007, u 10 sati ujutro ispred Zagrebačkog Velesajma okupilo se brojno društvo, Davor i Zeljkica i krenuli prema Umagu.
Vrijeme je bilo prekrasno, toplo i sunčano, vozili smo sporednim cestama uživajući u prirodnim ljepotama kojima „Lijepa nasa“ obiluje.
Dolaskom u Umag čeka nas vrlo ugodno iznenađenje, apartman koji smo nekoliko dana ranije rezervirali (zahvaljujući Denisu, (Staaari rokeri)), u turističkom naselju Polynesia nadmašio je onaj proslogodišnji koji je bio super.
Već u petak se dalo naslutiti da će i ovogodišnji susret bikera nadmašiti proslogodišnji, moto kamp se punio motorima i satorima od ranih popodnevnih sati, a isto tako i apartmani.
Defile koji je održan u subotu u 14 sati bio je samo potvrda naših očekivanja. Nepregledna kolona motora krenula je iz moto kampa kroz centar Umaga prema restoranu gdje su nas počastili pizzom i pićem. Nakon ugodne i smirene vožnje Istarskim krajolikom ponovo stajemo na piće, te se nakon toga vraćamo u moto kamp.
Sve pohvale MK Staaari rokeri, osigurana je ogromna površina za kampiranje, vrlo ugodni apartmani po jako niskim cijenama. Ponuđeno je više vrsta hrane, izvrsno organiziran defile, dobra muzika, izuzetno ljubazni članovi kluba organizatora i dosljedno držanje najavljenog rasporeda događanja.
Organizaciju susreta ocjenjujem dosad najboljom u Hrvatskoj.
U nedjelju ujutro krećemo prema Zagrebu, vrijeme nam je opet lijepo, vraćamo se puni lijepih dojmova.
No, na kraju pred ulaskom u Zagreb pokušavam voziti speedway u zavoju i srećem domaći, kontinentalni auto s kojim sam se vrlo blisko sprijateljila. Naše prijateljstvo se nastavilo i u ponedjeljak kod procjenitelja.

Željkica

20.05.2007.
Crazyhill Riders

26.05.2007.
Petrinja - Zaprešić - Zelina

Prekrasan dan za vožnju, iako je pogled u oblake izazivao nevjericu. Ipak se odlučujemo na polazak prema Petrinji, na 1. Moto susret MK Big Chief koji se održavao na prekrasnoj lokaciji kupališta. Domaćini su se potrudili da ne manjka hrane i pijače po popularnim cijenama, a ispekli su i cijeloga Vola. Mala je zamjerka što nije bilo prišivnica, no odmah slijedi i pohvala jer su majice bile po stvarno popularnim cijenama, svega 25 kn, sto dokazuje dobru namjeru domaćina da nije sve u zaradi. Najhrabriji bikeri mogli su osvježenje potraziti u mirnoj, ali prohladnoj Kupi, a dobra mjuza je bila za podizala je ionako dobro raspoloženje. Nakon par popijenih rundi i ugodnog druženja sa poznatim facama, nastavljamo s vožnjom, te odlučujemo posjetiti Zaprešić gdje su kolege iz MK Ban - Zapresic u Novim Dvorima organizirali svoj 1. Moto Party.

Mjesto događanja nije plijenilo veličinom, ali je zato atmosfera bila i više nego ugodna (domaćinska), što nije ni čudno obzirom su to redom bikeri koji posjećuju sve okolne susrete i druženja te u tome imaju puno iskustva. Hrana je navodno (nismo probali) bila odlična, cuga hladna i ne preskupa, a razglas je, iako nije bilo žive muzike bio na visini (jačini), tako da nije manjkalo zabave. Malo iznenađenje su domaćini priredili kad su oglasili polazak na kratki defile u vrijeme kad se već mračilo. Naravno da to nije omelo sve pristigle bikere da se pridruže defileu koji je krenuo prema Podsusedu, pa nekim pokrajnjim ulicama kroz novi dio Zaprešića i na kraju se vratio na mjesto susreta. Jako dobar susret koji nije bio posječen u velikom broju (isto vrijeme kad i Zelina), no sigurno jedan od boljih u zadnje vrijeme. Kako smo još prije donijeli odluku da ćemo završiti u Zelini, nastavljamo obilaznicom preko Svete Helene pa u večernjim satima stižemo u Zelinu na 6. Ožujsko Moto i Off Road Party gdje fešta već traje u punom smislu riječi.

Toliko bikera iz cijele lijepe naše inače ne okuplja baš svaki moto susret. Cuga je tekla u potocima, a na klopu se moralo čekati i po 30 minuta u redu. Pečeni vol je naprosto planuo (ne od pečenja), a na bini su Crossroads-i, Trio i Marijan Ban sa Diktatorima doveli susret do usijanja (neki i topove ispuha od pucanja). Paljenja guma bilo je na svakom čošku, kao i turiranja u iber turažu. Zanosne (razgolićene) plesačice potrudile su se zagrijati štange (možda i nešto dugo) tako da je ponoć brzo došla. Normalni folklor skoro svakog susreta kreće oko 1 sat skidanjem striptizete, te nastavkom muzike i druženja. Oko 2 sata krećemo prema doma, ali (strogo) po autoputu, jer nekima su bile lokalne ceste malo preuske. Jedna kružna vožnja koja nam je lijepo „sjela“, a druženje i provod na sva tri susreta koje smo obišli su bili na nivou.

Max

09.06.2007.
Sisak

Prekrasan dan za vožnju. Jedini susret ovaj vikend u krugu 100 - 150km bio je u Sisku kod MC Siscia. Krenuli smo preko Velike Gorice, pa Sisačkom cestom, punom dugih i preglednih zavoja (kao stvorenom za vožnju motorom) nastavili prema Sisku. Naravno uz normalne usputne stanice za okrjepu (ipak je to put od cca 60 km). Na svakom semaforu ili raskršću tražimo neki putokaz koji bi nas odveo do susreta, ali ni nakon 20 min vožnje nismo našli ništa slično, pa koristimo provjerenu metodu (kud svi Turci tud i mali Mujo) pratnje manje grupice motorista kojima put očito nije stran. Nakon 2km vožnje uz Savu dolazimo na mjesto događanja, a to je livada uz prekrasan dvorac. Tamo zatičemo šaroliko društvo Bikera iz cijele lijepe naše, a zapaženo je i sudjelovanje klubova izvan naših granica. Sam susret promiče mirno uz normalni folklor pucanja iz auspuha i turiranja motora, a sve to pod budnim okom ljudi u plavom koji su si očito dali truda da ne propuste na izlazu ni jednog Bikera pod "parom". Klopa je fino mirisala (nismo probali), a cuga je bila hladna (ode moje grlo), ali po malo nabrijanim cijenama.
 "Pohvala" organizatorima na "dobro" označenom putu te Info pultu gdje se ni nakon 2 sata nije pojavio nitko od organizatora, tako da nije bilo prišivnica, ni majica, a kamoli prijave klubova. Očito su nastupila neka nova vremena. Povratak promiče ustaljenim tempom, a na usputnoj stanici pridružuje nam se i pjevač Rock Heada sa svojom boljom polovicom. Saznajemo da sviraju kod Fugitivesa na susretu (vidimo se), te nastavljamo s povratkom. Još jedan susret koji se ne izdvaja od ostalih osim po gore navedenom. 

Max

Petak po podne. Moja polovka i ja, baš nismo imali kaj za delat, pa tek tolko da ubijemo vrijeme, sjednemo na "Bebeča" i krenemo za lampom. Kad gle, evo nas u Sisku. Prvo smo malo lutali, dok konačno nismo pogodili pravi put za stari grad. I konačno Ssiscia. U prekrasnom parku omeđenim dvjema rijekama, sa izuzetno lijepim starim gradom, koji se uzgred rečeno vrlo kvalitetno obnavlja, dočekala nas je već brojna ekipa bajkera svih vrsta i fela. Muzika je bila u rangu profića. Svirali su domaći dečki. Cuga i klopa po običaju jeftinjak. Malo smo se proklatarili okolo i nasli neke poznate face, te nam je u ugodnom društvu proletjelo vrijeme. Oko 23h krenuli smo laganini domeka. Za petak je ovo bilo čist dosta.
A sad subota. Pošto u petak nije bilo prišivnica i nismo se nigdje mogli upisati kao predstavnici kluba, morali smo sve skupa ponoviti. Krenuli smo iz Zagreba oko 11h, i za oko sat vremena lagane vožnje, stigli u Sisak. Ovaj put smo pogodili od prve. Oko pola jedan, počela se okupljati masa motora i njihovih vlasnika, tako da je već negdje prije 14h nestalo parking prostora. Veliki interes izazvali su dečki iz nekadašnje bratske republike Srbije, koji su došli na susret i to iz raznih dijelova Europe. Jedan je potegnuo čak iz Frankfurta i to u komadu. Svaka cast. Nešto poslije 14h počela se formirati kolona za defile, pa smo krenuli u obilazak grada. Tura je bila odlično zamišljena i organizirana, jer je pokrila skoro cijeli Sisak, a dečki su uz pomoć policije odradili izuzetan posao. Uz put su se priključivali novi motoristi, tako da je na kraju to bila kolona od sigurno petsto i više motora.Tura je završila na pisti za ubrzanja, koja je bila opet jako dobro organitirana što se tiće sigurnosti vozača i publike. Bilo je prijavljeno preko devedeset natjecatelja. Cijeli spektakl gledalo je nekoliko tisuća ljudi. Stvarno super iako je zvijezda odozgo stvarno pržila, to nije omelo ni vozače ni gledatelje. No ipak su neki od nas nakon vure i pol prženja odustali. Ja i moja Ja, krenuli smo put kuće, ali malo naokolo. Opet nas je lampa odpeljala malo dalje, preko Petrinje, Gline, Topuskog, Lasinje, Brezovice pa konačno doma. Uz put smo sreli bračni par bajkera, Borisa i Sanju, te smo u vrlo ugodnom društvu došli doma. Moram reći da će nam ovaj susret istati u vrlo lijepoj uspomeni. I da ne zaboravim reći, da smo uspjeli nabaviti prišivnice, te upisati klub i sebe u knjigu gostiju iako sam samo ja član.
Tamingo

15.06.2006.
Varaždin

Temperatura je cijelog dana bila oko 30ºC i to u hladu, tako da je vožnja prema Varždinu na susret MK Baroker došla kao olakšanje. Našli smo se na OMV-ovoj bengi, na obilaznici oko 19 sati, pa smo ipak odlučili obući jakne (pokazalo se dobrom odlukom) te krenusmo putem Svete Helene gdje silazimo sa autoputa i nastavljamo prema Zelini i dalje prema Marofu. Kako je u grupi bilo i "jurilica", a i vozača raspoloženih za brzu vožnju tako i vožnja promiće u jurnjavi (u doslovnom smislu riječi), a dolaskom u Varaždin brijeg, zaključujemo da je bilo dosta samodokazivanja pa nastavljamo lakšim tempom. Cijelim putem krajičkom oka pratim stanje oblaka no na ulazu u Varaždin, na semaforu jedva sam uspio poklopiti vizir kad je kiša (prolom) počela padati kao da ce poplaviti Varaždin. Nakon 500m uspijevamo se skloniti pod nadstrešnicu, no ipak smo dovoljno mokri. Pada odluka da nećemo oblačiti kišna odijela (do susreta ima cca 2km), nego ćemo čekati da kiša stane. Nakon 30min to se i dogodilo istom brzinom kako je i počela pa nastavljamo prema mjestu susreta. To je otok uz Dravu na kojem je zapušteno kupalište (kao i nas Šmithen), a ulaz (i izlaz) je moguć samo preko mosta. Okupilo se tu poznato društvo iz šire i daljnje okolice, a zapažen je i popriličan broj bikera iz Slovenije (vjerojatno blizina održavanja susreta u Ormožu) Dobra zabava kao i organizacija jer je odvojen kamp od parkirališta. Domaća grupa je prašila rock, a striptizeta je izvodila svoj program na bini, počevsi sa pranjem motora (više je prala sebe i napaljene gledaoce), a završivši bez motora (i onih par krpica koje zovu odjećom). Cuga je bila sve po 10kn, a klopa ako ste imali zivaca čekati u redu 45min, preskupa. Majica je bilo samo u "L" veličini, a prišivnice prodane odavno. Valjda će iduće godine organizatori shvatit neke stvari. Povratak preko (već spomenutog) mostića na kojem je dežuralo bar 10 "Dječaka u plavom" koji su kontrolirali sve koji su izlazili. One malo "nabrijane" alkoholom vraćali su na otok i spavanje do jutra. Ostali su prolazili bez problema. Ukupan dojam je pozitivan tako da je to još jedan dobar susret na koji se isplatilo doći pa makar i po kiši.
Vidimo se dogodine
Max

Subota! Jutro! Dosada! Ideja! Varaždin. Moja bolja ja i ja, krenuli smo prema Varaždinu oko 10h po staroj cesti. Dan je bio kao stvoren za vožnju. Sunce, vjetar u kosi (pod kacigom), lijepi krajolici i poluprazna cesta. Super! Dolazak u Varaždin oko pola dvanaest, te uz malo propitkivanja nalazimo destinaciju. Susret je bio smjesten na kupalištu na Dravi. Na žalost kupalište nije bilo otvoreno, ali se ipak našla nekolicina hrabrih za kupanje u Dravi. Tu smo našli tek nekoliko grupica motorista sa šatorima, te je prvi dojam bio dosta razočaravajući. No kako je vrijeme prolazilo, počela se skupljati masa motora, tako da je oko pola tri, kad je bio predviđen početak defilea, tu već bilo vise od dvijesto motora. Defile je bio dobro organiziran i zahvaljujući dečkima u plavom vozilo se u koloni po svim pravilima do prve stajanke. Na žalost zaboravio sam naziv mijesta i pumpe na kojoj smo se zaustavili, ali će mi u pamćenju ostati izvrstan grah i mrzla piva, kojima su nas počastili organizatori. Nakon zadržavanja od oko trifrtalj vure, krenuli smo u koloni prema drugoj stajanci. Opet mrzla piva i zakrčenje ceste u oba smjera. Naime stajanka je bila organizirana pred kafićem na glavnoj cesti.Nakon popijene pive krenuli smo prema aerodromu, gdje se trebalan održati trka ubrzanja. Moram napomenuti da se početno brojno stanje motora cijelim putem povećavalo, tako da se na krajnjoj destinaciji skupio impzantan broj od petsto i više motora. Uz već dobro poznatu ikonografiju, paljenja guma, pucanja iz topova, turiranja mašina i mnogo gledatelja sa strane, (civili su plaćali ulaznice) počelo je natjecanje. Kako je sunce stvarno pržilo, a sjene ni od korova, a i zbog obaveza na večer, odlučili smo da je vrijeme da se krene kući. Vozili smo opet po staroj cesti, po kojoj su iz kontra smjera nailazile grupe motorista u smijeru Varaždina. U mislima smo im poželjeli dobar provod i dobru cestu. Doma smo stigli s prvim kapima kiše, koja se izlila čim smo sparkali motor. Ukupni dojam ovog izleta, dobra organizacija, odličan grah i super temperirana piva. Jednom riječju - odlično!

Tamingo

22.06.2006.
Koprivnica

Konačno petak! Spremamo se za put u Koprivnicu. Krećemo oko devet sati. Cesta je potpuno prazna, idealna za vožnju. U koprivnicu stižemo oko jedanaest sati, te po dobro označenim putokazima pronalazimo jezero Šodericu, na kojem je organiziran susret. Dolazimo do kampa, gdje nas dočekuje vec dosta motorista iz svih krajeva lijepe naše, pa i šire. Kamp je u ugodnom hladu i mi se odlučujemo potaviti šator, te nakon toga slijedi šetnja oko jezera. Tu se nalazi mnogo vikendica s prekrasnim vrtovima. Čuli smo podatak da je tu preko 550 kućnih brojeva sa svim komforom (struja, voda, telefon, dućani, kafići, restorani i dr.), pa ne čudi što to zovu Koprivničkim morem. Okolica jezera ima dosta hlada pa mlađi Koprivničani ovdje kampiraju vikendima. Tu smo upoznali grupicu ljudi i jednog ponosnog vlasnika 535-ice, koji nas pozivaju da im se pridružimo i kampiramo pored njih. Prihvaćamo poziv i zbog namjere da po noći malo odspavamo, jer sutradan imamo namjeru ići za Ozalj. Kako je za noćas najavljen koncert Divljih jagoda, očito je da u kampu neće biti puno spavanja. Oko 17h organiziran je odlazak u Koprivnicu, na stadion, na koncert. Iako nismo imali namjeru ići na koncert, pridružili smo se koloni koju su predvodili dečki u plavom i krenuli. Moram pošpotati plavce jer su nabili puno prejaki tempo pa se kolona raspala i razvukla, ali smo na kraju ipak svi stigli na cilj. Nakon koncerta, društvo se vraćalo u kamp, gdje su se okupljali oko šankova s pivom. Kao i obično, cjene nisu bile pretjrane,(pivo10kn). Zaboravio sam napomenuti da smo popodne sreli bolju polovicu našeg člana Biće u šetnji s kolegicom, ali Biću i ostatak društva na zalost ni na večer nismo sreli. Koncert Divljih jagoda počeo je oko 01h, i bio je stvarno dobar. Dečki još uvijek znaju kako se to radi. Poslije koncerta krenuli smo prema šatoru, u namjeri da se malo naspavamo, ali nam je kiša to pokvarila. Naime počelo je padati ko iz kabla, te uz zvučnu kulisu potrajalo je do ranog jutra. Iako se nismo uspjeli naspavati, odlučili smo ipak rano krenuti prema Ozlju. Ovaj ćemo izlet pamtiti po izuzeno lijepom krajoliku, interesantnim novim poznanstvima i dobrom koncertu i dakako po lijepoj vožnji.

Tamingo

23.06.2007.
Ozalj - Colapis Riders

Drugi susret u organizaciji MK Colapis Riders održao je na kupalištu pored Munjare u Ozlju, ispod starog grada (prekrasan pogled noću). Još u petak se tu okupilo šaroliko društvo bikera, a organizatori su se svojski trudili da gostima nista ne nedostaje. Hrane je bilo dosta (pohvala odličnom grahu) cuga standardno dobro rashlađena, a da ne nedostaje zabave pobrinuo se lokalni sastav koji je cijelu noć prašio rock, te uz sve probleme (nestanka struje, pregaranja pojačala) nije stajao do jutarnjih sati. Iako su munje sijevale sa svih strana, a za divno čudo, u Ozlju nije pala ni kap kiše, U jutarnjim satima vraćamo se za Zagreb preko Krašića. Kako nam se na susretu svidjelo, a Koprivnica je malo predaleko, odlučujemo se u Subotu vratiti. Pred večer se tu opet okupilo dosta bikera, a zapažene su i grupe iz susjedne Slovenije kao i podružnica Colapis Ridersa iz Njemačke. Organizator je očito naučio zadaću tako da se grupa na pozornici promijenila, a oko 24 sata na binu je izašla i striptizeta koja je izvela dobar program, no ni nakon burnog aplauza i poziva na Bis nije skupila hrabrosti da se skine do kraja. Jako dobar susret. Vidimo se do godine.

Max

Ranom zorom po mokroj, ali praznoj cesti, krenuli smo iz Koprivnice prema Ozlju. Vožnja je bila lagana i guštna i nakon otprilike tri sata, uz stajanke, došli smo so Ozlja. Tu nas je u kampu dočekala nekolicina pospanih "nočašnjih" motorista. Kamp je smiješten uz rijeku i ima prekrasan pogled na hidrocentalu. Postavili smo šator i malo si odremali, tek toliko da povratimo snagu, te se nakon odmora malo i okupali u rijeci. Bilo je to pravo osvježenje. Kako je ovo tek prvi Colapis Party, moramo ih pogvaliti za organizaciju kampa. Mislili su čak i na pranje suđa, te su napravili sudoper i dobavili sve ostalo za taj posao. Bravo dečki! To se rijetko viđa na susretima. Jedina zamjerka se odnosila na razglas i na smještaj bine, jer ispred nje nije ostavljeno dosta mjesta, a razglas je stvarao jaku jeku s brijega preko puta. No do drugog puta će i to valjda popraviti. Imali smo namjeru dočekati večer i malo opet protulumariti, ali u tome su nas omeli frendovi iz Osijeka koji su javili da stižu u Zagreb. Kako je do večeri ostalo još puno vremena, odlučili smo otići doma i možda s frendovima na večer doci natrak, ali put nas je odveo na drugu lokaciju. Ipak će nam ovaj susret, iako ne potpun, ostati u lijepoj uspomeni i sigurno ćemo doći i drugi puta.
Tamingo

24.06.2007.
Susret u Cabru (skoro)

Nedjeljno jutro. Dosada. Pada odluka, idemo u Čabar. Spremamo se i krećemo prema Delnicama. Cesta je još uvijek prazna, pa je gust vožnje još veći. U Delnice stižemo za oko dva i pol sata lagane vožnje. Tih 130km prošlo je za tren, a sad skrećemo prema Čabru. Moram napomenuti da je cesta izuzetno zahtjevna, puna dugih nepreglednih zavoja i dosta drndava. Srećom nema rupa ni šodra sa strane. Tih 35km odvozili smo vrlo polako i uz punu koncentraciju, ali smo na kraju ipak našli mjesto događanja. Na žalost, došli smo na kraj, jer su dečki već pospremali kablove i opremu od jučer. Nema veze. Idemo dalje prema Čabru još 10km i stigli smo. Čabar se smjestio u dubokoj udolini uz rječicu Čabranku bogatu ribom. Uz stari grad Zrinskih, koji dominira mjestom i crkve koja je smiještena na brežuljku, vrijedi pogledati ostatke iz prošlog režima o kojima se očito vodi briga, a to je i u redu. Povijesti se ne treba sramiti. Čabar je idealno mjesto za odmor u "miru i tišini" prirode, i uživanje u vrlo kvalitetnoj vodi sa samih izvora Čabranke. Krećemo dalje. Put nas vodi uz Kupu pored same granice sa Slovenijom, po dosta dobroj cesti prema Brodu na Kupi, gdje skrećemo na vrlo zavojitu cestu sa velikim usponom, te kroz prekrasni šumovit krajolik izbijamo pred Delnice. U Delnicama radimo stanku za ručak i malo odmora, pa krećemo dalje prema Karlovcu. Idemo na kupanje na Koranu. To je bio šećer na kraju današnjeg lijepog izleta.Iako nismo bili nazočni na samom susretu, možemo ipak reći da smo bili na licu mjesta, te da smo imali dobru volju. Dečke iz Čabranskih vukova vidjet ćemo koji drugi puta.

Tamingo

30.06.2007.
Fugitives - Samobor

Dugo najavljivan susret u Samoboru, a koji je i inače jedan od posječenijih, nije mogao proći bez naše nazočnosti. Iako je prije podne padala kiša koja je prijetila da će nam pokvariti planove, ipak je pokret bio po planu, oko 15 sati ispred Bau-Max. a gdje su se okupili članovi, ali i pridruženi prijatelji, te smo laganim tempom krenuli prema Šmidhenu. Dolaskom na lokaciju susreta, zatičemo popriličan broj bikera koji su se zagrijavali uz dobar rock sa razglasa i hladne pive iz frižidera. Oko 16 sati kreće prekrasan defile. Preko Samobora, Strmca uz naše okupljalište Fort Apache, produžuje do samoga centra Samobora gdje smo stali, te se svi zajedno slikali u režiji organizatora, a nakon toga slijedi polazak natrag u Šmidhen. Odmah po dolasku odlučujemo da je vrijeme da degustiramo grah (odličan), a pada i odluka da učestvujemo i na moto igrama. Skupili smo malu (ali jaku) ekipu za živi stolni nogomet tako da je zabava bila zagarantirana. Iako se rezultatom utakmice ne možemo hvaliti, važno je učestvovati i biti viđen. Nakon igri (i u bazenu), te Sexy pranja motora koji je bio jako posjećen (neznam zašto?) počinje koncert grupe Coverkill, koji traje do nekih 22 sata kada sa nastupom počinju Rockhead, koji ionako dobru atmosferu dovode do usijanja (bravo). Nakon toga slijedi izvlačenje tombole na kojoj je glavni zgoditak bio skuter, te negdje oko ponoći počinje prekrasan vatromet. Prekrasne Go-Go plesačice, tijekom cijele večeri su davale sve (ne doslovno) od sebe da zapale (doslovno) muško društvo. Dodatni vatromet priredio je Gobac izlaskom na binu sa hitom Frida, a koncert se nastavio do ranih jutarnjih sati prekidan jedino tetom bez odjeće, koja je odradila svoj posao na "visini". Jako dobar susret uz prijateljski doček domaćina koji su se trudili na svakom koraku da nam pruže maksimum, dobro druženje sa bikerima iz raznih klubova koje je proteklo bez i jedne zamjerke. Vidimo se na sljedećem (Vinter) party-u.

Max

06.07.2007.
Varaždinske toplice

Petak po podne, i krećemo za Varaždinske toplice. Cesta je prazna, suha, a vrijeme stvoreno za vožnju. Laganom vožnjom stižemo na odredište. Malo smo istraživali i konačno našli putokaz za susret. Jako strmom i nepreglednom cestom, penjemo se kroz šumu i izbijamo na livadu, gdje se nalaze već neki motori. Kako smo došli poprilično rano, parkamo motor i odlazimo u razgledavanje mjesta, a tu se stvarno ima šta za vidjeti. Počinjemo sa Rimskim iskopinama starih termi koje se iskapaju i uredjuju, pa prelazimo u prekrasan park iznad samih iskopina, i spuštamo se prema centru. Uz put nailazimo na ozidane izvore termalne sumporaste vode po kojoj je mjesto i poznato. Prekrasna arhitektura starih zgrada upotpunjuje doživljaj. Vraćamo se prema centru zbivanja, sad okolnim putem, te uskoro izlazimo na livadu. Brojčano stanje motora se popravilo. Kako nismo ručali, odlučujemo se za kotlete na žaru i ta nam je odluka bila izvrsna. Moram priznati da već jako dugo nismo jeli tako dobre krmiće, a hladna piva je na njih izuzetno dobro legla. Cijene su uobičajene, piva 10, a krmići 20kn. Dečki i curke iz kluba su si dali truda i jako su dobro sve očistili, pogotovo kamp, do kojeg su čak istrasirali i cestu. Prišivnica, majica, šalova i naljepnica nije manjkalo, te smo i time upotpunili kolekciju. Škvadra se polako sve više skupljala, te se i ton majstor primio posla. Izbor muzike bio je pravi, svaka čast. Susreli smo neke poznate face, te nam je u ugodnom druženju brzo prošla večer. Kako smo sutradan imali namjeru ići do Sunje, a po mogućnosti i do Ogulina, uputili smo se doma negdje oko 22h. Još jedamput moramo pohvaliti organizatore za jako dobro izabrano mjesto i dobru organizaciju terena i ostalog. Vidimo se do godine.

Tamingo

07.07.2007.
Sunja

Subota, jutro i krećemo prema Sunji. Cesta nas vodi kroz još uvijek ratom devastirano područje, sa previše oznaka za minska polja, previše praznih i porušenih kuća i očito premalo povratnika. No unatoč tome, dolazimo u Sunju. Mjesto za susret je jako dobro odabrano. Nalazi se izmeđuu novo sagrađene škole i rijeke Sunje. Iako znamo da je u Sunji bila prva crta bojišnice, na sreću to se sada više ne vidi. Kuće su popravljene, ljudi su se vratili, i ima djece školske dobi. Klinci su okupirali mjesto zbivanja, i nisu se dali od motora. Jedva smo se uspijeli domoći obale na Sunji, gdje smo se i okupali u čistoj, punoj riba, i ne toliko hladnoj vodi. Kako je sunce stvarno upeklo, to nam je bilo pravo osvježenje. Zaboravio sam reći da se vol, kojeg su organizatori imali namjeru besplatno podijeliti, okretao na ražnju već od ranog jutra. Valjda će tih 650kg mesa biti dovoljno za sve zainteresirane. Upoznali smo neke interesantne ljude, između kojih se isticao mladić koji se upustio u samogradnju monstruma. Pohvala ideji i izradi, svaka čast. Na žalost do 15h se skupilo jako malo motorista, pa nam se nije više dalo čekati odgađani defile, te smo krenuli prema Ogulinu. Nadamo sa da iduće godine neće biti toliko susreta u isti dan kad i u Sunji, te da će se skupiti mnogo veći broj bajkera, jer mi ćemo sigurno doći. Dečkima iz Sunje lijep pozdrav, i vidimo se!

Tamingo

Ogulin

Krenuli smo iz Sunje oko 15h. Put nas je vodio preko Gline, Vojnića, Karlovca, Duge rese pa prema Ogulinu. Kako nam se nikuda nije žurilo, napravili smo par stajanki, te laganom vožnjom doklizili do Ogulina. U Ogulinu smo malo protegnuli noge i obišli znameniti "Ðulin ponor". Putokazi su nas vodili prema Kleku i klečkim vješticama (jedna mi je bila stalno za leđima), te smo uskoro naišli na zborno mjesto. Susret je bio smješten u gustoj šumi iznad grada. U centru zbivanja, nalazio se povelik betonirani plato, ciju pravu namjenu nisam uspio dokučiti, a oko kojeg se smjestio kamp. Tu se već nalazilo poprilično brojno društvo motorista iz svih krajeva, ali brojčano najjači ipak su bili međimurci iz Preloga. Sad već porilično gladni krenuli smo prema neodoljivom mirisu graha. Grah je bio pravi domaći Ogulinski recept. Neopisivo dobro, a količina za prave muže. Sve to zalili smo hladnom pivom (3,4,5 itd.). E sad se može u razgledavanje. Odmah smo sreli poznate face, te u dobrom društvu krenuli dalje. Na platou su se već održavale igre, te smo pogledali utrku guranja bačvi piva. Nagrade su bile jako dobre. Za prvo mijesto dobila se kaciga i set ulja za makinu. Odmah iza bilo je takmičenje u ispijanju pive i tu su pobijedili međimurci. Cijelo vrijeme me je nešto smetalo, a nisam mogao naći što. Na kraju sam skužio. Ton majstor je ili bio pijan, što ne vjerujem ili nije imao veze s poslom. Muzika na razglasu bila je sva razštelana, a na žalost to se nastavilo i kod svirke u živo. Prvo su na binu izašli neki klinci koji su nam "odsvirali" čistu metaliku. Ja doduše nisam vidio da je publika bila zainteresirana za njih, ali dečki su se trudili, pa neka im. Kako je razglas bio sav razštelan i nije zvučalo tako grozno. Poslije su izašli pravi rokeri, ali i njih je ton majstor uspio uništiti. Takva svirka se nastavila do otprilike dva u noći, kad smo se konačno počeli razilaziti prema šatorima. Zaboravio sam reći da je cijelo vrijeme bilo puno previše turiranja i pucanja iz topova, a što se nastavilo i poslije. Dečki iz Preloga su bili po tom pitanju najažurniji, a s tim su nas i probudili već negdje oko pet sati. Jako puno bajkera očito je podijelilo naše mišljenje, te se već ranom zorom odlučilo napustiti kamp. Nitko baš ne voli da ga se mrcvari. To je, uz jako lošeg ton majstora, veliki minus organizatorima. Na svakom susretu postoje redari koji održavaju red, ali ovdje ih nije bilo. Potencijalno dobar susret pokvaren je do daske, te ćemo si dogodine dobro razmisliti hoćemo li se pojaviti. Susret u Ogulinu završili smo jutarnjim kupanjem na jezeru Sabljaci, i to nam je osvježilo dan. Kako nam se još nije dalo ići doma, odlučili smo se za kupanje na Mrežnici kraj Duge rese i to je bio vrhunac našeg izleta ovaj vikend.

Tamingo

14.07.2007.
Susret na Dobri

Možemo birati ili u Vinicu ili na Dobru kod Karlovca. Odluka je pala na Dobru. Krećemo oko pola jedanaest, po staroj Karlovačkoj cesti i uskoro dolazimo na raskršće za Ozalj. Tu skrećemo i nastavljamo preko Jaškova prema Grdunu, gdje je skup. Dobro obilježenom cestom dolazimo do odredišta. Na livadi pokraj rijeke Dobre smjestio se kamp, već poprilično pun, te ostali sadržaj svih susreta (šankovi, kuhinja i bina). Smjestili smo sebe i motor u hlad (motor pod ceradom - kolege bosanci su mi se krvi napili), i krenuli u razgledavanje. Opet smo naletjeli na poznate face, i normalno put nas je doveo do šanka. Piva 10kn, a poslije probani "čobanac" 25kn. Čobanac je bio prva liga, a piva standardno, hladna i samo teče. No da ne bi ostalo samo na tim uživanjima, probali smo i vodu. Mozemo reći da je dobra, jako dobra. Malo je "svježa", ali nakon pol vure u njoj, niš više ne osjećaš. Kako je zvijezda gore bez milosti pržila, morali smo se često hladiti iznutra i izvana i to je onda bilo podnošljivo. Vrijeme nam je brzo prolazilo i već negdje oko pet sati naišli su i naši dragi klubski vozači, Max. s društvom i odmah nakon njega i voljeni nam predsjednik. Živjeli!!! Max. ko Max. odmah prema šanku i u obilazak lijepšeg spola (misli se na djevojčice od dvijestotinjak i više mjeseci). No vrijeme ide dalje i mi se odjednom uhvatimo da ne vidim više najbolje. Zašto, pa pao je mrak. Nekima na oči, a nama stvarno. Na žalost, imali smo obaveze za rano jutro u nedjelju, pa smo se morali nevoljko oprostiti od Dobre i društva, te krenuti kući. Ovaj put nas Davor vodi cestom preko Ozlja, koja mi se činila dosta dobrom za noćnu vožnju, te izbijamo na staru karlovačku pred Jasakom. Dalje, do doma standardna ugodna vožnja. Svima koji nisu bili do sada na ovom susretu, toplo ga preporučujemo, i zbog organizacije na visini, kao i zbog samog mjesta. Preporuka važi i za obične izlete nevezane uz motorijade. Super!

Tamingo

15.07.2007.
Vinica

Obaveze koje smo imali, uspjeli smo izbjeći, te smo se uputili prema Varaždinu i Vinici. Znamo da je sigurno već kraj susreta, ali nas zanima vožnja prvenstveno. Starom cestom za Varaždin po prekrasnom sunčanom i vrućem danu, stižemo u barokni grad. Tu radimo malu stanku, tek toliko da protegnemo noge i ubacimo nešto u kljun, pa krećemo preko Majerja, Petrijanca prema Vinici. Cesta je izuzetno interesantna i prepuna dugih otvorenih zavoja, rođenih za vožnju. Dolazimo do Vinice, a kad tamo još ima dosta ljudi, i nisu svi pijani. Mijesto događanja, smješteno je na povećoj livadi omeđenoj cestom, šumom i branom lijepog jezerca, koje je pravi ribički raj. Organizatori su se očito jako potrudili, jer je bina bila prava profesionalna, kao i razglas, a ako su još i bendovi od jučer bili makar i upola dobri kao dečki koje smo zatekli na svirci, bilo je fantastično. Organizatori su se pobrinuli i za jelo i piće koje je po cijenama bilo kao i na svim dosadašnjim susretima. Dosta sa strane nalazi se i mali plato za paljenje guma, a bilo je očito i dosta redara. Po svemu sto smo zaterkli nakon fešte, možemo zaključiti da je susret vjerojatno bio jedan od boljih, te da ćemo se dogodine vjerojatno i mi na njemu pojaviti.

Tamigo

21.07.2007.
Mursko Središće

Subota predvecer, a mi neznamo što ćemo sa sobom. Odlučujemo se za vožnju bez obaveznog smjera i cilja. Krećemo prema Zelini, kad nas pretiće kolona od desetak motora sa prtljagom za jedan dan. Škvadra iz Gorice ide nekam na susret. Pada odluka, idemo za njima, pa kud god došli. Dečki produžuju prema Varaždinu, te rade stanku na pumpi kod Varaždin brega. Stajemo i mi, te saznajemo da idu prema Murskom Središću na susret. Kad smo vec došli do sim, odlučujemo da idemo i mi. Moram pohvaliti dečke da se stvarno lijepo voze. Tempo je bio konstantan i ne prebrz, i stalno se je pazilo na kolonu. Napokon stižemo do odredišta. Dočekuje nas velika masa sparkiranih motora i obavijest na ulazu "Nema paljenja guma i turiranja mašina". Konačno pametna stvar. Mjesto je savršeno odabrano kraj nasipa rijeke Mure, gdje nikome ne bi trebala smetati buka sa susreta. Malo smo obišli okolo, i ostali iznenađeni veličinom kampa, brojem šankova, odlično postavljenom binom, te zajedničkom vatrom za roštiljanje, oko koje se tražilo mjesto više. Organizacija na visini. Cijene uobičajene, piva 10kn, vol s ražnja 25kn, ali s prilogom, i drugo po normalnim cjenama. Jedina zamjerka organizatoru je što nisu imali prišivnice, ali to ce valjda popraviti drugi puta. U muvingu smo naletjeli na poznate face iz Čakovca, te u njihovom društvu proveli ugodnu večer. Za ugođaj, sa bine su se pobrinuli bendovi koji su bili na visini zadatka. Mlađim generacijama smo moja hanuma i ja pokazali kak se i bez cuge moze dobro zabaviti. Pokazali smo im da se i na neravnom pjeskovitom i grbavom terenu može dobro čagati, te su nam se odmah pridružili još neki stariji parovi bajkera. Sve u svemu, večer je prošla i prebrzo, kad smo ustanovili da je već skoro vrijeme zore. Već podosta umorni, odlučujemo da bi bilo vrijeme krenuti doma. Čeka nas još dobar komad puta do Zagreba. Ovaj, za nas ne planiran susret, završio je kao jako lijepa uspomena, ali pošto nismo imali fotač (jer nam nije bila namjera otići na takvu vožnju), ovaj puta nemamo slike da upotpunimo opis ovog susreta. Slike ćemo napraviti drugi puta, jer sigurno idemo ovamo i dogodine.
Tamingo

27.07.2007.
Prelog

Tamingo

28.07.2007.
Moto Alka

Dogovoreni pokret prema Pisarovini, promijenjen je radi ponude da sudjelujemo na Moto Alci koja se održavala u Breškoj Gredi pokraj Ivanica. Naš kolega Marin dao si je zajedno sa svojom obitelji puno truda da nas dostojno ugosti te smo nakon ručka kod njegove kuće krenuli u defileu prema centru mjesta gdje nas je dočekalo opće-narodno veselje u čast Svete Ane koja je proglašena za zaštitnicu Breške Grede. Uz gromoglasni pljesak mještana, osjećali smo se i više nego dobrodošli. Nakon par zdravica okrijepe pristizu i kolege i Jackalsa, a odmah nakon njih i bikeri iz Oldtimer kluba Ivanić. Uslijedilo je jako lijepo druženje, a pozivom organizatora počinje prijavljivanje ekipa za sudjelovanje u Moto alci. Za sudjelovanje je bilo potrebno naći suvozača, te se prijaviti (a gdje drugdje) na šank. Organizacija je bila za svaku pohvalu jer su tu bili i redari te sudci koji su se brinuli za postivanje pravila (kojih i nije bilo), a navijanje mještana je bilo na razini nogometne utakmice nekod prvoligaša. Nakon tri vožnje dobiveni su i pobjednici, a mi osvajamo jako dobro drugo mjesto i veliki pehar. Normalno da smo ga proslavili ispijanjem (raznih vrsta) tekućina iz njega. Naš kolega Marin od sreće je čak obukao narodnu nošnju, istina žensku, ali i onako ima dugu kosu pa se to nekako i uklopilo. U popodnevnim satima krećemo prema Pisarovini na susret Jahača vjetra, no u Kupincu nam jedan član ekipe tragično završava u jarku pokraj ceste, a nedugo nakon toga i u Traumi sa prijelomom noge tako da nismo svi nazočili susretu Jahača vjetra. Šteta, jako lijepi dan sa lošim krajem, no i padovi su sastavni dio bikerskog života. Bit će bolje…..

Max

Pisarovina

Subota 15h. Velesajam. Skupio se cijeli čopor bajkera: Kamikaza, Tamigaći Drago i Marija, i... više nitko. Krećemo po našu Željkicu kod Kauflanda u Velikoj Gorici. To nam je znate, uz put prema Pisarovini. Nalazimo se i dobijamo obavjest da nam je najbolje ići preko Kravarskog i Pokupskog. Dobro valjda ljudi (Željkica) znaju. Krećemo i počinje putešestvije. Držimo se pravila (vozi brzo kao najsporiji vozač) i nakon dosta....desetaka minuta konačno dolazimo na odredište. Inače samo kao napomena, cesta je izuzetno lijepa i ima se šta za vidjeti na turističkoj vožnji. No sad o susretu. Događaj je smješten na poveliku livadu uz koju se proteže šuma sa puno hladovine u kojoj je šank, kuhinja, bina i klupe pod tendama radi eventualne kiše. Bina je dobro postavljena i ozvučena. Malo smo se družili, kad je najavljen defile. Krećemo u koloni od oko tridesetak i više motora. Vođa puta stvarno je bio dobar. Kako cijela turica ima nekih pedesetak kilometara, tempo je bio malo brži, ali je na svim zahtijevnijim mjestima, vođa usporio i prilagodio brzinu kolone. Trasa je vodila oko cijelog tog područja sa jednom stajankom, gdje smo dobili besplatno piće i malo protegnuli noge. Defile je za naše društvo bio po svima jako dobar. Vrativši se na glavnu lokaciju, osladili smo se izvrsnim free grahom i malo zalili grlo. U dobrom druženju vrijeme brzo prolazi, pogotovo ako imaš i ranojutarnjih obaveza. Tako smo na žalost susret morali napustiti već oko 21h. Nadam se da je ostatku društva, druženje bilo i dalje dobro i da ćemo se i dogodine naći na ovom susretu možda i u većem broju.

Tamingo

04.08.2007.
Muddy - Blato

Lijep, obečavajući dan. Tamigaći nemreju biti doma, pa surfaju po internetu i traže destinaciju. Gle evo nekaj zgodno, a blizu. Blato kraj Zagreba, nova lokacija, novi susret. Idemo istražit. Vožnja je stvarno kratka, do Blata preko rotora, pa uz nasip uzvodno.. Lokacija Ranč, u pravom smislu riječi. Susret je smiješten na terenu novog konjičkog kluba, gdje smo se mogli diviti pravim i metalnim konjima. Nemreš se odlučit koji su lijepši, ali srćeko ipak prevagne na one metalne. Skupio se popriličan broj metalnih konja i njihovih jahača, te smo se uz dobru klopu i cugu lijepo družili. Muzika i prateće stvari - sve pet. Jednostavan i dobar susret. Kako smo u ranim jutarnjim satima trebali krenuti na zasluženi godišnji odmor, nismo mogli ostati do fajrunta, ali ćemo sve nadoknaditi idući put. Sve u svemu, ovo je bio jedan vrlo ugodan susret. Vidimo se!

Tamingo

10.08.2007.
Silver Horses - Samobor

Lokacija već poznata. Ulaz u Samobor. Domaćini super, organizacija na visini. Još i da je vrijeme poslužilo... Ali bilo je OK. Za zagrižene bajkere ni malo vode s neba ne smeta. Ipak se skupilo dosta bajkera, pa je uz dobru mjuzu, malo preveć slani grah, mrzlu pivu, i dobro društvo sve bilo super. Kaj ćes više? Iako je samo jedan dan, i to treba zdržat. Bilo je super i vidimo se opet!

Tamingo

17.-19.08.2007.
Gospic - MC Crazy Wolf's

Konačno jedan malo dalji susret u kombinaciji sa slobodnim vremenom, rezultirao je pokretom u petak prema Gospiću na 7. moto susret MK Crazy Wolf's koji je održan na izlazu iz Gospića prema Smiljanu.
Za putovanje biramo cestu preko Karlovca, zatim Slunja gdje stanemo na okrjepu u obliku odličnog čorbanca (ili kaj je to već bilo). Usput, u razgovoru sa glavnim skiperom, prikupljamo informacije o raftingu na Mrežnici. Nastavljamo preko Plitvičkih jezera, pa prema Motelu Borje gdje se odvajamo prema Otočcu, pa preko Ličkog Lešća, Perusića, stižemo u Gospić koji već miriše (po spaljenim gumama) za predstojeći susret. Dočekani smo od strane predsjednika kluba i dostojno počašćeni pićem, a kako u petak nije bilo previše događanja u kampu, odlučujemo se za obilazak znamenitosti (birtija) Gospića. To je trajalo do kasnih sati kad odlazimo na počinak.
U subotu nakon (kasnog) buđenja i neizostavne kave, odlazimo u Sinac na izvor Gacke (najčišće rijeke u Evropi), koji se smjestio u prekrasnoj dolini gdje pojedinci otkrivaju da je izvorska voda ukusnija i hladnija (od sinoćnje) pive. U popodnevnim satima krećemo prema mjestu susreta, s kojeg oko 18 sati kreće i prekrasan defile. Nakon kratkog kruženja oko Gospića stajemo na glavnom trgu ispred Highlander's Puba gdje se piva točila u potocima, a bikeri iz okolnih klubova nemilice su palili gume i pucali iz auspuha. Buka, dim i dvije polu odjevene plesačice privukli su (valjda) cijeli Gospić u centar.
Nakon smirivanja strasti vraćamo se na mjesto susreta gdje počinje koncert Čuvara Svirala koji traje sve do 23 sata. Nakon njih Picksibneri dovode i onako dobru atmosferu do usijanja. Dvije tete se penju na binu oko 24 state te dobrom predstavom oduševljavaju gledaoce Nakon njih slijedi podjela zahvalnica prijavljenim klubovima, a fešta nastavlja doduboko u noć (rano ujutro do 5) Nakon odmora i ispijene popodnevne kave, krećemo preko Kapele prema Zagrebu uz par usputnih stanica (kako je dobra cedevita) prema doma, za divno cudo bez gužve na cesti.
Jako dobar susret koji odiše domaćinskom atmosferom, dobra klopa i cuga po pristupačnim cjenama i prekrasno mjesto. Vidimo se dogodine.

Max

18.08.2007.
Sveti Križ Začretje

Starom zagorskom magistralom, pa preko Zaboka prema Sv. Križu Začretje, laganom ugodnom vožnjom, stižemo na odredište. Ima već poprilično motora (ipak je ovo humanitarni susret), ali do pravih događanja ima još vremena. Kako smo saznali, ovdje cijeli tjedan traju kulturna i ina događanja, a kao sećer na kraju - bajkerijada. Malo smo prošetali mjestom, divili se konjskim zapregama i kočijašima u nošnjama tog kraja, te pogledom pratili kolonu ponosnih jahača koji su prodefilirali mjestom. Probali smo domaći gvirc i medenjaka, pa natrag na susret. Evo poznatih faca. Idemo na sank liniju, ali prvo do humanitarnog kotača. Upoznajemo bajkere iz Gorice, pravog pandura(policajca) i njegovu skvadru Prijatelji. Uz dobru zafrkanciju i opaki gulaš, zalijevamo grla s hladnom pivom. Kako uz bajkere uvijek idu i ljudi dobre volje, na susret su došli i već spomenuti jahači sa svojim ljubimcima, pa su se oni hrabriji mogli okusati u pravom jahanju, i isprobat malo drugčije sedlo od naših. Ispostavilo se da su njahrabrije bile bajkerice, ali njih dečki nisu puštali same na konje, već su morale sjedit ispred njih, odmah do jabuke sedla, a momci su ih svojski pridržavali da ne padnu. Uz dobru zafrkanciju i odlično društvo, vrijeme leti, te smo se u neke sitne sate sjetili da bi ipak terbali malo odmora. Teška srca smo se rastali, i krenuli po staroj zagorskoj prema Zagrebu. Putem smo se dogovorili da sigurno idemo na slijedeći susret. Zle Majke vidimo se!

Tamingo

25.08.2007.
Hollister MC Croatia

Ni ovaj vikend nismo mogli biti na miru, a 12th Wild Oone Weekend Hollistera, koji se ove godine održavao na prekrasnoj lokaciji Hipodroma u Oroslavju, nije mogao proći bez naše nazočnosti.
Nakon kratke vožnje po Zagorskoj magistrali (morali smo stati kod Ribića na okrjepu) odvajamo se prema Oroslavju i u Mokricama skrećemo prema Hipodromu gdje se već okupilo mnoštvo bikera iz cijele Lijepe naše, ali i iz okolnih zemalja, sto ne čudi, jer MC Hollister je ipak stari i poznati klub. Kamp je bio posebno odvojen na velikoj livadi, a odvojen je bio i smještaj za motore. Kako se nije divljalo (pucalo, palilo gume) tako je i noćni odmor (za one koji su se odmarali) bio osiguran.
Kako smo došli relativno rano, odlučismo se za vožnju u Oroslavje gdje smo posjetili poznati bikerski restoran Bibi. Dočekao nas je gazda restorana, i sam biker, a kako smo bili prazna želuca, pasala nam je topla domaća bučnica koja je bila i više nego dobra. Nakon par rundi vraćamo se na Hipodrom, gdje je fešta u punom jeku. Pozornica za svaku pohvalu, kao i grupe koje su svirale. Hladna cuga je tekla u potocima. Klopa je bila malo nabrijanih cijena no tko voli ….
Raspoloženje je bilo odlično pa se ugodno druženje protegnulo do ranih jutarnjih sati. Dobar susret, no to se od domaćina i očekivalo. Vidimo se do godine.

Max

01.09.2007.
MK Vilenjaci - Kutina

Konačno subota! Idemo u Kutinu! Skupljamo se, Dragec i Marija, Keko i Tajći, Tamara i ja, i pokret. No prije jos jednom provjeravamo lokaciju na internetu. Dobro sve znamo. Pokret. Vozimo preko Gorice za Sisak, pa preko Osekovog za Popovaču i na kraju prema Kutini. Cesta je poluprazna, a vrijeme idealno za vožnju. Ne moram ni reći da smo uživali. Uz par stajanki i dobru zafrkanciju, stižemo u Kutinu. Dolazimo do raskršća na kojem bi po obavijesti s interneta trebali skrenuti lijevo, kad gle vraga, strelica Moto pokazuje desno. No dobro, idemo desno, kaj sad. Ipak smo dobro skrenuli. Tu već ima popriličan broj dvotočkaša, veliki šator s klupama, mali kamp iza bine i grah. Miriši!!! Ali niš prije defilea. Uz hladno piće i malo zeke, ubrzo dočekujemo poziv za pokret. Defile je bio stvarno dobro organiziran. Vodio je skoro kroz cijelu Kutinu i bio je medijski praćen s motoriziranom TV ekipom.Bilo je puno gledaoca, jer ovo ipak nije uobičajen prizor. Nekoliko stotina motora tutnji kroz inače mirne ulice. Uz malo turiranja i trubljenja i puno pozdravljanja gledaoca, a ponajviše djece, stižemo natrag na polazište. Pravac u red za free grah. Grah miriši, kipuć je, pun kobasa i stvarno ide u tek. Na kraju ga malo zalijevamo hladnim pićem i to je to. Program je OK, cijene pića isto, domaćini ljubazni, društvo super - dan za bogove. Iako je sve super, sutrašnje obaveze ne pitaju, pa se već negdje oko pola devet dogovaramo za povratak u Zagreb. Vraćamo se istim putem, ali ovaj puta samo uz jedno stajanje za pražnjenje mjehura i dogovor za još jedno piće kod Drageca doma. No to jedno piće malo se odužilo, tako da smo ipak došli doma u rane jutarnje sate. Ipak na krajupada dogovor, idemo opet idući put. Kutina-vidimo se!

Tamingo

01.-09.09.2007.
Pula

Gazda nam se smilovao i odobrio godišnji. Nakon dvodnevnog čekanja da nam se i vrijeme smiluje, krenusmo konačno na susret Twin Horn-a u Pulu. Puni nade u sunčano vrijeme i pogleda uprtog u nebo stigli smo u Pulu bez kiše, a dočekalo nas je sunce zbog koga smo odmah zaboravili na smrznute prste kroz Gorski kotar.
Nakon postavljanja šatora otišli smo na mjesto događanja. Zakasnili smo na defile, ali stigli smo taman na odličan grah. I ove godine nas nije iznevjerila ponuda na većem broju štandova (kojih bi trebalo biti više i na ostalim susretima), nudila se koža, nakit, dodatna oprema za motore, a između ostalog domaće slastice i kolači. Večer je bila ispunjena dobrom muzikom i ugodnim društvom velikog broja bikera, poznatih i nepoznatih. No, vrhunac večeri ipak je bila striptizeta koja je odradila svoj program vrhunski, a usput je i izgledala kao netko tko pripada na moto susret, za razliku od ostalih striptizeta koje nastupaju na takvim dogadjanjima.
Sljedeći dan smo krenuli u grad pozdraviti drage ljude koje smo upoznali tokom dugogodišnjih posjeta Twin Horn-ovih susreta. Iznenadio nas je broj motorista u gradu koji su ostali nakon susreta, očito Pula svojim šarmom i gostoprimstvom stanovnika svake godine privlači sve više bikera koji ne žele otići poslje susreta.
Sve je bilo savršeno, a onda se sunce sakrilo. Nastavili smo uživati u prekrasnim šetnjama uz sivo more i tople kožne jakne u pauzama između kiše. Uz zvukove kišnih kapi i šumove vjetra doveli smo do savršenstava rješavanje križaljki i igranje „Čovjece ne ljuti se“.
Budući nam je trebalo malo razgibavanja, nakon prestanka jednog od više pljuskova, malo smo izbacivali vodu iz šatora i sušili karimate i tako do sljedeće subote kad nam je naš dežurni sinoptičar Igor odobrio povratak garantirajući bar djelomično suhe ceste.
Kad smo odlazili iz kampa, more je bilo prekrasno plavo, a sunce sjalo svom jačinom. Suzdržali smo se od suza jer nam je bilo više nego dovoljno vode za jedan tjedan. No, bar je povratak doma bio ugodan i sunčan.
Ipak, sve pohvale Twin Horn-ima, mi stižemo i sljedeće godine taman morali proširiti asortiman društvenih igara.

Željkica i Davor

08.09.2007.
Adventurer (KLE susret)

Prvi susret u organizaciji MK Adventurer zagolicao je maštu iz više razloga: prvi susret, KLE motori, nepoznata lokacija, a kako poznajem par članova, normalno je da nisam mogao odoljeti, a da ne odem tamo. Stara Karlovačka je bila suha no ipak je trebalo malo pripaziti po zavojima jer je kiša koja je padala zadnjih 5 dana napravila svoje. U Bencetićima skrećem desno, pa preko Zorkovca i Mahičnog dolazim do Grduna (mjesto gdje je bio susret Motolegije), nastavljam preko no name sela i nakon 10 km stižem u Ribnik, a odmah zatim i u Novake Lipničke. Na prekrasnoj lokaciji zatićem veliko društvo KLE-ovaca. Razglas je bio na visini, a moglo se iskušati i umijece «ratovanja» na paintball terenu u sklopu kampa. Svi članovi novoga kluba uklopili su se u dobar štimung i zafrkanciju, te su svi pridošlice bili primljeni na dostojan, pravi domaćinski nacin. Dobra klopa i cuga te ugodni bikeri koji cijelo vrijeme pričaju samo o svojim vozilima. Predsjednik se nije ustručavao zasukati rukave te na par motora izmijeniti lajtunge od prve kočnice. Jako lijepo okupljanje bikera iz šire okolice, prekrasno mjesto susreta i dobra organizacija. Vidimo se na idućem susretu.

Max

Jaska - Komarevo - Jaska

Dan stvoren za vožnju. Krećemo u prijepodnevnim satima prema Jaski. Tek toliko da provjerimo destinaciju, pa da nastavimo za Komarevo. Starom cestom, laganini, dolazimo do Jaske i Jaskanskog sajmišta, gdje bi se trebao odrzati susret. Mjesto je dobro odabrano, i ima puno prostora za sve. Tu su i pravi zahodi, te dobro smješten šank i bina. Pošto smo zatekli samo nekolicinu članova MK Jaska, popismo piće i kavu, malo se zekali sa dečkima i oko jedne vure krenuli za Komarevo. Put nas vodi preko Klinča Sela za Pisarovinu, pa preko Pokupskog za Glinu. Tu radimo stanku za ručak. Papali smo u jedinom Glinskom hotelu i zaključili da im je papica jako dobra i po pristupačnim cjenama. Nakon okrijepe, krećemo preko Petrinje i skrećemo za Mošćenicu i Komarevo. Ugodna vožnja. Dočekuje nas već dosta bajkera. Centar zbivanja bio je malo natopljen kišom, pa je bilo i malo blata, ali nema veze. Upoznali smo neke nove ljude, i u društvu dočekali početak mise i blagoslov motora. Gospon velečasni je jako lijepo pozdravio i blagoslovio sve nas prisutne, uz napomenu da je i on ljubitelj motora. Nakon mise, krenuli smo na defile. Put je vodio do Siska , sa stajankom za pivu u centru i natrag. Moram pohvaliti stričeka policajca koji je vodio kolonu. Svaka čast striček, bilo je odlično. Na pauzi defilea, sreli smo Juru iz Max-ovog društva sa kompićima, pa smo se dogovorili da dalje idemo skupa. Zaboravio sam reći da je ovo bio humanitarni susret za malog Matiju, pa se nadam da su se i ovaj puta bajkeri pokazali kao velikodušni donatori. Nakon povratka u Komarevo, još smo malo švrljali okolo, te smo na kraju krenuli prema Jaski. Vozili smo preko Siska prema Gorici, pa na obilaznicu do Lučkog i prema Jaski. Putem smo morali napraviti jednu stajanku, jer smo se pomalo smrznuli. Naime temperatura je drastično pala tokom vožnje, a bili smo lijeni obući nešto ispod jakni (kao nije to daleko, bumo zdržali). Na kraju ipak stižemo u Jasku, gdje srećemo Maxa i društvo, ali i jutros upoznate dečke iz Jaske . Na bini praše bendovi uz pratnju dviju mladih vrućih plesacica. Moram pohvaliti jedan mladi bend (čuo sam da imaju oko 15-16 godina), jer su to zaista dobro odradili. I puno stariji bendovi bi im mogli pozavidjeti. Uz dobru mjuzu, hladno piće i pokoji plesni korak, dočekali smo i vrijeme za poći doma. Uz prijedjenih tristotinjak kilometara, te susreta sa starim i novim prijateljima i poznanicima, ova dva susreta će nam sigurno ostati u lijepoj uspomeni. Vidimo se idući put na oba.

Tamingo

MK Jastreb - Jastrebarsko

Putem prema susretu MK Adventurer navratili smo i kod MK Jastreb u Jaski na čajanku (moto party), no kako se tamo još ništa zanimljivoga nije događalo produžili smo dalje, ali smo se vratili taman da učestvujemo na defileu. Broj pristiglih bikera očito je ugodno iznenadio i same domaćine tako da je odličan besplatni grah naprosto planuo. Ugodno druženje uz zvukove dvije lokalne grupe (jedna već slušana u Ozlju) koje su više-manje uspješno pogađale ritam rocka, ali i dvije plesačice zamamnih oblina, pobrinuli su se za dobar štimung. Lokacija je više nego dobra (sajmišni prostor), tako da ima mjesta na pretek, jedino je malo nes(p)retno izabran datum susreta jer se poklopio sa Komarevom i KLE Adventerom tako da odaziv nije bio potpun. Odlična klopa i hladna cuga po pristupačnim cjenama, a za pohvalu je i besplatni grah kao i kava. Zamjerka domaćinu je jedino kaj nije bilo čaja, a susret se zove čajanka (šala mala). Na moje traženje čaja, sjatilo se cijelo predsjedništvo na ispriku, te sam pristao na adekvatnu zamjenu u obliku kave. Dobra organizacija i prekrasno druženje kakvo se i inače očekuje od MK Jastreb, jer su oni ipak ozbiljan klub. Vidimo se dogodine 

Max

15. i 16.09.2007.
Babaroga - Crikva

Kako je prognoza obećavala lijepo vrijeme cijeli vikend, a izbor je bio Osijek ili Crikva, prevagnulo je more. Pokret oko 10 sati ispred Pit-Stopa, pa laganim tempom preko Karlovca, Zdihova gdje susrećemo kolonu biciklista pod pratnjom Policije, koji očito putuju istim smjerom kao i mi. Uspijevamo ih obići te nastavljamo prema Delnicama gdje stajemo na malo dulju pauzu. Priključujemo većoj grupi bikera kojima se očito ne žuri kao ni nama, pa zajedno oko 14 sati stižemo u Crikvu na 3. Babaroga Party. Okupilo se tu popriličan broj bikera iz okolnih mjesta, ali i Slovenaca kojima se očito sviđa nas Jadran. Mjesto za kampiranje smo našli u parku na samoj obali. Digli smo šator i počastili se zasluženim pivom i klopom (ćevapi jako dobri). U 16 krećemo na defile od cca 45km po prekrasnim selima (ne znam kojima). Usput stajemo u nekom kafiću na putnu pivu te nastavljamo prema Novom Vinodolskom, gdje smo opet počašćeni s jednom putnom. Oko 18:30 dolazimo nazad u Crikvu. Domaćin nam je pripremio još jedno iznenađenje u obliku panoramskog krstarenja katamaranom u trajanju od 1 sata. Nakon tega počinje koncert Picksibnera koji traje do ponoći kada se na binu penju dvije tete koje su bezuspješno pokušale usijati atmosferu, pa se nastavlja s koncertom grupe Propast koji su prašili stare stvari od Azre. U ranim jutarnjim satima odlazimo na zasluženi odmor s kojim smo ipak morali pričekati dok se dezužni pucači iz auspuha i tureri nisu umorili. Ustajanje slijedi oko 9 sa zaključkom da ne valja na susretima postavljati šatore jer nas drugo jutro (ne znam radi čega) boli glava, te nakon prve kave krećemo sa pakiranjem stvari i povratkom prema doma. Da bi put protekao zanimljivo pobrinuo se Gorski Kotar sa neizbježnom maglom, mokrom cestom i temperaturom sličnoj zimskoj, no ipak sretno stižemo oko 14 sati. Jako dobar susret, pun dinamike, dobre mjuze, cuge i ženskog dijela populacije (turistička sezona još traje) uz svesrdno zalaganje domaćina. Vidimo se dogodine.     

Max

22.-23.09.2007.
Vikend u Vukovaru

Slučajno poznanstvo kod našeg mehanikara Lije, urodilo je pozivom od strane Grizlija, na zajedničku vozžju za Vukovar. Kako smo se moja hanuma i ja već ionako spremali za Vukovar i Slavonski Brod, na susrete, iskoristili smo poziv i našli se sa škvadrom iz Udruge veterana domovinskog rata, na OMV-ovoj pumpi oko pola devet. Skupilo se desetak motora i prateće vozilo s članovima familije vođe puta „Svabe“, te klopom, cugom i drugom opremom u gepeku. Nakon kavice i dogovora o putu, krećemo oko devet sati novom cestom prema Vrbovcu, gdje nas čeka još jedan član (budući bajker), pa nastavljamo za Bjelovar, te Ðurdjevac, pa prema Virovitici. Normalno, pošto je ovo ipak dulji put, radimo stajanke na pumpama i kod „Crne mice“ kod Hampovice. Pravu stanku radimo kod kafića „Bajker“ prije Virovitice. Dalje nastavljamo prema Slatini, Našicama, Ðakovu i Vinkovcima, te Osijeku, i dolazimo oko četri sata popodne u Vukovar. Ovih je sedam sati puta, i tih tristotinjak i više kilometara, proteklo u izuzetno ugodnoj laganoj vožnji, stvorenoj za gušt, te u društvu bajkera ciji je moto „na cesti smo svi isti“. Vožnja za bogove. Mi Tamigaći imali smo namjeru otići malo do Ovčare, pogledati malo susret, prosvrljat po Vukovaru i predveče krenut za Slavonski Brod, na susret, gdje bi i prespavali. No škvadra s kojom smo došli, uspijela nas je nagovoriti da ostanemo s njima. I nismo pogriješili. Naše motore, pri dolasku u Vukovar, sparkali smo na Dunavskom nasipu uz koji se nalazi brod-restoran, ciji je vlasnik Grizlijev šogor. Tu smo se našli s Vukovarcima, članovima Moto kluba Vukovar, koji su nam pripremili "naše" mjesto zbivanja na malom aerodromu u Borovu naselju. Tu je lani bio susret, ali je ove godine prebačen na novu lokaciju. Čim smo smijestili šatore, odmah smo se bacili na pripremu roštilja. Glavni, goli kuhar, Darko, inače kuhar od zanata, pokazao je i dokazao svoje umijeće. Ubrzo su počele bakanalije. Nakon tolikog puta, svima nam je godilo opuštanje uz izvrstan roštilj, hladnu cugu i dobro društvo, a tek kad su počeli vicevi....Vukovarci su se pokazali kao izuzetno dobri domaćini. Skoro sam zaboravio reći da su nas dočekali s domaćim krafnama i pitama, koje su bile fantastične. Uz dobru mjuzu sa CD-a i drugog već navedenog, zabava je trajala do nekih sati(?). Ujutro, već negdje oko deset sati, našli smo se s Vukovarcima u kafiću „Philip Moris“, na jutarnjoj kavi, nakon koje smo zajedno krenuli motorima u obilazak. Prva stanica bila je slavna Vukovarska Bolnica, U njoj se nalazi spomen dio s fotografijama i imenima pogubljenih i nestalih ranjenika i osoblja bolnice, te dokazima ostalih ratnih zločina nad cijelim gradom. Uz izuzetno stručno vodstvo ljudi koji su sve to osjetili na vlastitoj koži, dobili smo informacije o grozotama krvnika i junaštvu običnih ljudi - Vukovaraca i boraca pridošlih u Vukovar. Prvi dojam na izlasku iz bolnice bio je: „sreća da ovo nismo vidjeli jučer, jer od sinoćnje zabave ne bi bilo ništa“. U raspoloženje nam se uvukao kolektivni osjećaj tjeskobe i gnjeva na rat i na sve što on sa sobom donosi. Prilikom upisa u knjigu dojmova, u koju bi mogli napisati novu „Jamu“, samo da smo pisci ili pjesnici, istisnuli smo samo par riječi iz dubine srca s gorkim okusom u ustima. Nakon bolnice, krenuli smo prema Memorijalnom groblju. Tu su predstavnici udruge položili cvijeće i zapalili svijeće za svih devetsto i nešto poginulih u Vukovaru i za sve poginule, nestale i ranjene u Domovinskom ratu. Osjećaj kad ideš na grob jednoj osobi je loš, a kad ideš za njih devet stotina i više osoba... Stravično! I da se stvarno to nije dogodilo, ova bi priča sigurno išla u red pravih horor drama. Sa Memorijalnog groblja, odlazimo prema Ovčari i Spomen domu, gdje ponovo palimo svijeće, prisječajući se svih patnji ovih ljudi, vizualno popraćeno fizičkim dokazima o ovim ljudima i stravičnim objašnjenjima viđenog, od strane vodića Spomen doma Ovčara. Knedla u grlu sve više raste, pritisak u grudim također, a pogled nam svima postaje staklast. Svi padamo u neke svoje misli i kad smo krenuli prema Vodotornju, simbolu Vukovara, vidjelo se da u koloni nema više one opuštene, relaksirajuće vožnje, već smo grč. Morali smo napraviti stanku. Ovo je bilo previše. Odlazimo s našim Vukovarcima na već spominjani brod, na ručak. Tu nas dočekuje izvrstan „čobanac“, koji je dogovorio Grizli. Ljudi, što je bio dobar! Uz dobru papicu, raspoloženje se pomalo vraća, ali još ne u normalu. U planu nam je još obilazak „Bijelog križa“ na obali Dunava i spomenik Blagi Zadri na ulazu u Vukovar. Na oba mijesta palimo svijeće. Tu se rastajemo s našim domaćinima, uz pozdrav „vidimo se opet u Vukovaru“. Krećemo za Zagreb istom rutom kojom smo i dolazili, ali ovaj put uz manje stajanki. Prva veća stajanka, bila je opet u kafiću „Bajker“, a druga kod Bjelovara ispred „Barutane“. Tu palimo zadnju svijeću. Vožnja natrag bila je isto vrlo ugodna. Vozilo se po svim pravilima, što su očito cijenili i ostali učesnici prometa. Nije bilo nervoznog preticanja ili drugih gluposti, baš relaksirajuće. Doma smo stigli u večernjim satima, umorni, ali puni miješanih osjećaja, od ushita zbog prekrasnog izleta u jako dobrom društvu, do dubokog poštovanja prema svim žrtvama, kojima smo iskazali počast i uz obećanje „vratit ćemo se u Vukovar“.
I za kraj samo da kažem, da nam uopće nije žao sto smo propustili dva susreta na koja smo htijeli ići. Bilo nam je super.

Tamigo

29.09.2007.
Dehidrirane Deve - Gornja Bistra

Mala dilema izmedju humanitarne akcije «Izmami osmijeh» i moto rostilja kod Weekend monstersa nije dugo trajala. Odluka pada idemo na oboje. Humanitarni dio smo odradili u prvom dijelu, a dolaskom u Bistru na mjesto odrzavanja susreta Dehidriranih deva (zanimljiv naziv), nalazimo jako lijepo uredjen prostor sa ogromnim satorom u kojem s jedne strane dominira velika bina, a sa druge jos veci sank. Dobar odziv bikera, pokazao je da su bikeri uvjek tu kad su u pitanju humanitarne akcije. Ovaj puta je pruhod isao sticenicima djecje bolnice Gornja Bistra. Domacini su se svojski trudili animirati sve prisutne raznim dogadjanjima tako da je tu bila moto-alka, obaranje ruku, ispijanje pive itd., a mi smo na moto-alci izmedju 20 parova osvojili odlicno trece mjesto (pogodcima u sridu i dva puta u dva), te bili nagradjeni klopom i cugom. Na bini su se cijelo vrijeme izmjenjivali bendovi koji su vise-manje uspjesno odrzavali dobru atmosferu tako da je festa trajala (po prici) duboko u noc. Oko 5 sati krece defile po okolnim selima, a mi krecemo put Podotocja na rostilj kod nasih kolega i prijatelja Weekend monstersa. Oko 10 sati na prijedlog jednoga od nas da se vratimo u Bistru, nije nas trebalo puno nagovarati tako da za otprilike 30 min voznje (smrzavanja) dolazimo nazad u Bistru gdje je festa bila u punom jeku, a domacini zdusno opravdavali svoje ime - Dehidrirane deve (uzimajuci u obzir kolicinu tekucine koju mogu popiti). Neki od nas su se svojski trudili drzati prikljucak, iako bezuspjesno. Oko 12 krecemo prema doma s lijepim uspomenama na jos jednu odradjenu humanitarnu akciju i druzenje u Podotocju. Vidimo se do godine.

Max

Weekend Monsters

Negdje oko 17 sati lagano smo se dokotrljali u Donje Podotočje na roštiljadu koju su po četvrti puta organizirali naši dragi prijatelji MK Weekend Monsters. Odmah na ulazu dočekani smo s kapljicom dobrodošlice i dasćicom za pod nogaru. Odvezli smo se na, za sada, još uvjek dovoljno velik parking, Malo smo se promuvali medju motorima pa otišli prijaviti klub. Zrakom se širio ugodan miris roštilja i graha. Ovdje nema bine i žive muzike. To je sano lijepo mjesto gdje u ugodnom društvu možete pojesti porciju dobrog graha ili vratine, a ni u jednom trenutku vem neće pasti na pamet da je cijela stvar napravljena samo da bi vam se otele pare. Pojavio se i neuništivi Ico sa stvarima koje izrađuje od kože. Vrijeme nam tako vrlo brzo prolazilo, pa smo se malo prije 23 sata pokupili kućama.

Željkica i Davor

02.10.2007.
Ferko - Bikers

Ne bi se to baš moglo nazvati nekom vožnjom, ali umjetnik je kolega na dva kotača, pa je znatiželja odlučila da posjetimo izložbu u Galeriji Tutkalj. Sastali smo se oko 18 sati i lagano krenuli put Miškecovog prolaza, računajuci da ćemo motore ostaviti na jednom od novih moto parkinga u Preradovićevoj ili Gundulićevoj. Parkinzi su, naravno, bili popunjeni, a motore parkirane u pjesačkoj zoni su marljivo popisivali, pa smo strojeve ostavili na pločniku preko puta pošte,
Izložba je bila interesantna. Nevjerovatno je da se u svega nekoliko poteza, ne ulazeći u detalje, može naslikati motor kojem možete prepoznati marku i tip. Ostali smo još neko vrijeme pred galerijom u društvu istomišljenika, a ugođaj nisu uspjela pokvariti ni jaja koja je neki "ljubitelj" umjetnosti (ili bikera), pobacao na nas.

Željkica i Davor

06.10.2007.
Prijatelji - Velika Gorica

Subota popodne oko 17 sati. Odlučujemo se, unatoč lošem vremenu, krenuti put Velike Gorice na Party MK Prijatelji. Do tamo smo imali sreće. Kiša je stala, a cesta se sušila. Ulaz na mjesto događanja klasično - pozdravi, rakijica... Samo što smo sparkirali motore počela je kiša, ali dobro, stigli smo suhi. Dečki iz Prijatelja su očito pokupili dobra iskustva sa ostalih moto susreta, jer iako im je ovo prvo druženje, zamjerki praktički da i nema. Ljubazni domaćini, free grah, majice, prišivnice, posebno mjesto za paljenje guma, dva lokalna benda, nezaobilazni striptease (u dva djela) i prostorija za prespavati za ljude koji su malo previše popili ili im se jednostavno nije vozilo doma po kiši. Unatoč kiši pojavilo se desetak klubova, dosta Free Ridera i nešto civila. Sve u svemu, za prvi puta, jako dobro!

Željkica i Davor

07.10.2007.
Kestenijada - Keglić Fest

U Nedelju popodne pokušavamo iskoristiti zadnje lijepe dane za uzivanje u vožnji. Sastajemo se nas desetak na motorima i prateće vozilo kod južnog ulaza u Velesajam, pa krećemo prema Ozlju na Kestenijadu MK Colapis Riders. Nakon kratke i ugodne vožnje stižemo u Ozalj, spuštamo se znanim putem na obalu i upadamo u - blato...? Ubrzo shvaćamo da su svi ostali parkirani na prilazu Club House-a, gdje je ipak nešto manje blatno, ali ima cijelo čudo automobila, tako da za motore jedva ima mjesta. Putokaza nema, a nema ni dočeka domaćina! Spustili smo se na obalu, ovaj puta pješice, kupili i pojeli nešto dobrih i jeftinih kestena i zaključili da nam je najbolje vratiti se u Zagreb. Nakon lagane vožnje u popriličnoj gužvi stižemo na Keglić Fest. Tu nas dočekuje Grga iz 1.HMK. Promuvali smo se malo okolo, pojeli poneki medenjak i kokice, a kad je počela živa muzika brzo smo se jedan po jedan pobrali kućama.
Željkica i Davor

20.10.2007.
DDK6 i Forum Party

Max

03.11.2007.
Zlatar

Idealno vrijeme (malo iznad nule), ali i prilika za jedno od zadnjih druženja ove godine (ipak je sezona pri kraju). 1.Winter party Wild ridersa iz Zlatara izmamio nas je van iz toplog doma, pa smo spontano krenuli put Hrvatskog Zagorja. Vozili smo po lijepim zavojitim cestama prepunim blata i gnoja, koji je vrebao gotovo na svakom zavoju, tako da je trebalo biti umjetnik u izbjegavanju. Dolaskom u Zlatar sve je to zaboravljeno -do povratka. Domaćini su nas dočekali na ulasku i uz srdačan pozdrav donirali nam po dva bona za grah i pivicu koji su bili odlični. Lokacija je bila više nego dobra. Prekrasna dvorana tunelskog oblika (od tuda valjda i naziv Tunel), ugodan ambijent, brza i kvalitetna usluga, pića po popularnim cijenama, te stalan trud domaćina da se u svakom trenutku osjećamo ugodno (u ćemu su potpuno uspjeli) ostavilo je dobar dojam. Dolaskom mraka pojavilo se tu i popriličan broj (hrabrih) bikera, a zapažena je i ženska populacija iz bliže i daljnje okolice. Mustač band (dobar naziv) prašio je stari rock tako da su uspjeli održati zagrijanu atmosferu, no nismo dočekali izlazak najavljivanih (atraktivnih) teta jer je ipak bio malo duži put pred nama. Za prvi party i više nego dobro. Bravo i vidimo se do godine.    

Max

08.12.2007.
3. godisnjica UHDR

Hladno vrijeme, ali bez kiše, a i cesta se malo prosušila (samo malo), te cijeli tjedan bez sjedanja na pilu, tjerali su na razmišljanje kaj napraviti. Kako je skoro pa u kvartu organizirana fešta 3. godišnjice UHDR-Zagreb, a sa članovima se gotovo svi od reda poznamo, nismo puno razmišljali nego oko 17. sati krećemo prema staroj MZ Borčec pazeći kod svakog ulaska u zavoj (neznam zakaj). Samo mjesto nije bilo teško pronaći (ipak je to moj kvart), a ispred su bila parkirana čak dva motora, tako da nas je ohrabrilo saznanje da ima jos hrabrih (ili nekih drugih) Bikera. Sala je bila jako lijepo uređena, a pažnju je odmah plijenila količina kolača koji su bili na stolovima (odlični su bili). Jako smo lijepo i domaćinski dočekani, a posebno od prijatelja Tamigaća i ostalih s kojima smo se i prije družili. Grah s kobasom je bio živa vatra, no nadasve ukusan tako da smo imali i za čime slijevati tekučinu niz grlo. Organizirana je i jako dobra tombola sa isto tako vrijednim nagradama, a za divno čudo sve srećke koje smo kupili su bile dobitne tako da smo se izvrsno zabavili u odličnom društvu prijatelja koji su se okupili na proslavi 3. godišnjice. Bravo na izvrsno odrađenom druženju i vidimo se do godine.

Max

Home