2007.

12.01.2007.
Weekend Monsters 3. rodjendan

Zimski mjeseci nisu pokazali svoje zube u punom smislu rijeci, tako da je rodjendan Weekend Monstersa bio dobar izgovor za voznju do kafica "Stop" u Velikoj Gorici. Krenusmo s vec ustaljenog mjesta okupljanja ispred Velesajma i nakon krace, ali ipak prilicno hladne voznje stizemo na odrediste gdje se vec okupilo drustvo bikera iz blize i daljnje okolice. Hrabrih clanova naseg kluba na motorima okupilo se cak 6, a bilo je i manje hrabrih bez motora, ali jednako toplo obucenih. Sama atmosfera protice u ugodnom druzenju, razgovoru i neizostavnoj zafrkanciji, a oko 22 sata dosao je na red nezaobilazan i tradicionalno vrlo ukusan grah. Nakon graha uslijedio ja nastavak druzenja i torta. Ipak je to bio rodjendan! Oko 23 sata drustvo se polako osipa, te krecemo prema doma. Neki zastaju na dogrijavanje u Route 66. Jos jedno okupljanje bikera u aranzmanu Weekend Monstersa proteklo je u jako ugodnoj i prijateljskoj atmosferi, koju oni vec standardno znaju napraviti. Svaka cast i sretan 3. rodjendan.

Max

18.02.2007.
Fugitives Winter Party

Hladno vrijeme nije bilo dovoljna prepreka da se ne uputimo na Fugitives Witer party. Sakupili smo se na vec uobicajenom mjestu, ispred bauMaks-a, pa uz usputne stanice: Pit-Stop, Forth Apache vozimo put Samobora u kojem je maskenbal u punom jeku, tako da koristimo obilazne putove prema Rudama i Braslovlju po dobrim, zavojitim i mokrim cestama pripremljenim za moguci snijeg (sodera u neogranicenim kolicinama), te konacno s desne strane na brijegu ugledasmo Boltinu Hizu. Okupilo se tu prilican broj klubova iz cijele Lijepe nase, a festa je krenula uz odlicnu svirku Rock Heads-a, koji su ionako dobru temperaturu podigli do usijanja. Grah je bio odlican i besplatan, a pijaca po popularnim cijenama, tako da smo ruzili do ponoci, kad smo odlucili da je vrijeme za pokret prema doma. Izlaskom na parkiraliste otkrivamo ugodnu temperaturu jako blisku tocci smrzavanja, no kako je to Winter party, a i nadmorska visina je primjerena, smatramo to normalnim. Krecemo preko Plesivice na suprotnu stranu od Samobora, te se nakon pola sata ugodne (zimske) voznje spustamo u Jasku i starom Karlovackom nastavljamo prema Zagrebu, naravno uz usputne stanice za dogrijavanje.
Jako dobar party kao i pocetak sezone.
Max



03.03.2007.
Tur Bikers Winter Party




Dogovor za okupljanje ispred juznog, glavnog ulaza Velesajma oko 18 sati okupio je par clanova kluba, no kako je pocela padati kisa, ljudi su redom odustajali, a neki su se i vratili doma. Oko 19 sati, kisa je prestala padati pa krecemo kroz Klaru prema Hrascu, te po poprecnim (seoskim) putovima stizemo do Lovackog doma Kusanec, gdje je vec bilo okupljeno drustvo hrabrih i mokrih Bikera iz okolice Zagreba. Taman kad smo parkirali motore iz neba se izlila impozantna kolicina vode pa je vjerojatno to i bio razlog malo slabije posjecenosti. Muzika je bila dobra, a hrana i cuga mozda malo nabrijanih cijena no to je ipak odluka organizatora. Pokret prema doma slijedi oko 23 sata po terenu prikladnom za moto-kros, barem sto se blata tice, uz usputne stanice Rut 66 i Pit-stop. Winter party se nastavio i drugi dan u obliku pranja i glancanja motora no to je sastavni dio prekrasne kisno-blatne voznje.
Dobar party kojeg nije uspjelo pokvariti ni lose vrijeme.
Max. 

17.03.2007.
Skupstina MK Jahaci vjetra

Lijepo vrijeme prosto mami na voznju, a kako smo i bili pozvani na godisnju skupstinu MK Jahaci vjetra u Pisarovini, krenuli smo kroz Brezovicu, Hudi Bitek prema Kupincu do Pisarovine. Cesta je bila cista (za divno cudo bez sodera) i puna preglednih zavoja tako da je bio uzitak putovati. Dolaskom u Pisarovinu, zaticemo kompletno clanstvo MK Jahaci Vjetra, te dosta gostiju iz okolnih klubova. Skupstina se odrzavala u Piceriji (ne znam ime), a atmosfera je bila ugodna. Nakon uvodnih rijeci i izvjesca predsjednika, tajnika i verifikacione komisije, glasalo se za novo predsjednistvo, tako da je klub dobio novog predsjednika i tajnika. Inace je klub u protekloj godini ostvario zapazene financijske rezultate, a organizirao je i moto susret na Kupi sve uz pomoc Turisticke zajednice Pisarovina. Nakon skupstine koja nije dugo trajala, posluzena je obilna zakuska od pecenja i priloga, te se pristupilo jelu (koje je dugo trajalo). U dobrom raspolozenju nastavljamo sa voznjom u lijepoj grupi prema Karlovcu, no posustajemo od zedji u Jasci, pa nakon okrepe produzujemo na party Fire Ridersa u Desinec.
Max




Riders Hight - MK Fire Riders

Dolazak na Riders Night Fire Ridersa bio je nastavak voznje po okolici Pisarovine. Mjesto odrzavanja susreta bila je picerija Gaj na staroj Karlovackoj cesti, u mjestu Desinec. Okupilo se tu impozantan broj bikera iz cijele Lijepe nase, a sreli smo i naseg novog clana Igora sa svojom boljom polovicom. Sam susret je protekao u mirnoj atmosferi, zivog benda nije bilo, a gotovo svi su se zadrzavali na parkiralistu i vanjskoj terasi, jer je temperatura bila primjerenija ljetnoj nego (jos uvijek) zimskoj veceri. Neizostavan grah (besplatni), nismo probali jer smo jos uvijek brisali usta od janjetine iz Pisarovine, a cuga je bila po normalnim cijenama. Zabava je potrajala do duboko u noc, no mi smo oko 23 sata krenuli prema Zagrebu uz par, ne bas usputnih stanica, kao Rut 66 u Brdovcu, pa onda Rut 66 u Zagrebu i tako do ranih jutarnjih sati. Dobar party koji je okupio veliko drustvo bikera za ovaj dio godine.
Max




31.03.2007.
Blagoslov motora - Benga Majerje




Iako po prognozi dan nije obecavao voznju, oko podneva su proradili telefoni, tako da je ubrzo pao dogovor: Idemo u Majerje na blagoslov motora. Sastanak ispred Bau-Max.-a okupio je grupu od osam Bikera, sto nasih clanova, sto prijatelja. Krecemo put Zagorja starom zagorskom magistralom prema Krapini pa se odvajamo prema Semnici, Golubovcu te podnozjem Ivancice dolazimo u Lepoglavu. Nastavljamo prema Ivancu uz, normalno, usputne stanice zbog zedji, pa preko Zelendvora stizemo na vrijeme u Majerje gdje nam se pridruzuju Igor sa boljom polovicom i Sasa. Na bengi (benzinskoj pumpi) zaticemo stvarno veliki skup Bikera iz sire i daljnje okolice, a ubrzo krece i defile prema obliznjem mjestu Petrijanec, gdje je lokalni zupnik obavio kratki (5 min) blagoslov motora te se u defileu vracamo natrag u Majerje. U velikoj guzvi uspijevamo se docepati neizbjeznog besplatnog graha, a oni sretnije (spretnije) ruke i gemista. Nakon rucka pada odluka za pokret, ali sada idemo drugim putem preko Varazdina, Marofa i Zeline a u Sesvetama nam se pridruzuje i Ivan. Preko novo izgradjenog Domovinskog mosta (sluzbeno zatvorenog) nastavljamo put Samobora. Lijepi dan okupio je puno Bikera, a nama je lijepo "legla" voznja po Zagorju.
Max

Silver Horses Party




Nastavak nase voznje iz Majerja, zavrsio je u Samoboru kod Silver Horses-a gdje se okupilo mnostvo Bikera, a dobar dio ih je i dosao iz Zagorja sa blagoslova motora. Bilo je to ugodno druzenje uz besplatan grah s kobasom (koja je kostala 10 kn), pica umjerenih cijena, a mogle su se kupiti prisivnice i majice. Toplo vrijeme, te neizostavne Bikerske teme drzale su cijelu noc ljude na okupu. Ziva muzika je pocela oko 22 sata u posebnom prostoru (disco klub Luksor), tako se i dio ljudi razdvojio na one koji vise preferiraju glasnu muziku i one kojima vise pase neobavezni razgovor. Oko 24 sata drustvo se pocelo pomalo razilaziti, no oni uporni ostali su do ranih jutarnjih sati. Jos jedan dobar party na pocetku sezone, no od Kluba Silver Horses se nije drugo ni ocekivalo. Vidimo se do godine.
Max

14.04.2007.
DDK5

Dobar je osjecaj sudjelovati na humanitarnim akcijama, a kad se na dobrovoljno darivanje krvi odazove cak sest clanova naseg kluba to zavrjedjuje paznju.
Okupljanje je zapocelo vec oko 10 sati ispred poznatog kafica Pit Stop, a zapazena je i nazocnost najmladjeg Bikera. Oko 12 sati krece defile uz pratnju djelatnika MUP-a, pa Skorpikovom, Ljubljanskom, Savskom, Vlaskom (nakon tridesetak minuta voznje) stizemo "Svi u Petrovu 3". Na parkiralistu se okupio impozantan broj Bikera, mahom iz Zagreba i blize okolice, a guzva se stvorila i na ulazu. No, malo po malo, red za davanje krvi se smanjivao, a povecavao za klopu i cugu. Akcija za svaku pohvalu je kao i proteklih godina protekla je u najboljem redu. Prikupljeno je 108 doza krvi, a poprilicno bikera je odbijeno radi prekratkog razmaka izmedju davanja. Vidimo se na slijedecem DDK.
Max





7th Wild Spring Run




Kako nam dobrovoljno darivanje krvi nije zatvorilo apetit za voznjom, slijedi nastavak putem prema mjestu Susnjari pored Ivanic Grada na 7th Wild Spring Run Hollister MC. Igor je krenuo oko 16 sati, a mi ostali poradi sprijecenosti krecemo oko 19 sati. Put promice u ugodnoj voznji starom cestom preko Crneca, Rugvice, Narte, Struge te konacno dolazimo i u Bresku gredu gdje zive roditelji naseg kolege Marina. Tu stajemo na kratkom ublazavanje zedji. Slijedi nastavak put Ivanic Grada, Kriza te konacno (vec smo izgubili svaku nadu) ugledasmo tablu Susnjari. Susret je okupio brojne bikere iz cijele zemlje sto i prilici klubu kao sto je MC Hollister. Druzenje protice u ugodnoj atmosferi uz dobru svirku, no mi se oko 20 sati odlucujemo za povratak prema Zagrebu. Igor je sa boljom polovicom vec ranije otisao, tako da se oko 21 sat nalazimo u Pit Stopu gdje zaticemo i kolegu Alojza. Nastavljamo s druzenjem u ugodnoj atmosferi uz dobru mjuzu, besplatnu cugu i neizostavne (oskudno odjevene) plesacice (neki i do ranih jutarnjih sati). Ugodno proveden dan (i noc), a za pohvalu je organizacija Forum susreta u Pit Stop-u.
Max

21.04.2007.
Dan motociklista grada Zagreba

Dakle, skupilo se oko stotinjak motora u Marticevoj ispred kluba 1. HMK - Zagreb, gdje smo uz cugu iz kafica i upoznavanja, te druzenja s vec poznatima, docekali 13h , kad smo u pratnji policije krenuli. Ruta se odvijala otprilike ovako: Marticeva - Derencinova - Vlaska, pa oko Langovog trga po Palmoticevoj na Zeleni val do Gunduliceve, pa na Ilicu. Ilicom smo vozili do Slovenske, gdje smo skrenuli prema Keglebajsu. Tu je na parkingu bio cilj. Cijelim putem pratili su nas zadivljeni, i ljuti, i svakakvi drugi pogledi sugradjana (zavisno od tereta na ledjima - godina), a bili smo i nagradjeni cak i plijeskom od grupe mladjih zenskih sugradjanki. Decki, ali i curke u koloni, dali su si oduska, pa je bilo malo turiranja, zavijanja , pucanja iz topova i drugog. No sve u svemu, voznja iako kratka , bila je gustna. Na odredistu su organizatori napravili malu binu (na zalost bez zive muzike), s koje su nas pozdravili, a od dogadjanja vrijedi spomenuti natjecanje u sporoj, te u preciznoj i brzinskoj voznji na midi bajkovima. To je bilo zgodno. No kako je to bila prije svega poucna akcija, jer bez kacige i registriranog motora nisi mogao ucestvovati (iako to nitko nije provjeravao), tako ni ocekivanja za provod nisu bila velika. Drustva su se pocela polako razilaziti vec oko 15h, vjerojatno radi priprema za vecernji susret u Klanjcu. Ipak veliki pozdrav akciji i neka se vidimo i dogodine.
Tamingo

Road Troopers & MK Sokol

Obavijesti za polazak na party Road Troopersa & MK Sokol odazvalo se dva clana kluba, ali i jos sedmorica Bikera s kojima u 17 sati krecemo ispred Bau-Max.a put Zapresica, Gornje pusce (po nekima i donje), pa Dubravice sve do Huma na Sutli gdje stajemo na okrjepu. Nakon 20-tak minuta nastavljamo prema Klanjcu, gdje se u i oko caffe bara BULL skupio poprilicni broj Bikera. Nakon kraceg upoznavanja sa partiy-jem, i neizostavnog pozdravljanja sa poznanicima odlucujemo se za nastavak voznje prema Kumrovcu udaljenom cca 7km. Dolaskom u Kumrovec otkrivamo skrivene talente iz grupe koji se tamo jako dobro snalaze (kao hodali su nekad tamo na ekskurzije), te nakon kratkotrajnog razgledavanja spomenika Tita i njegove rodne kuce, krijepimo se cugom u kaficu preko puta, te se vracamo u Klanjec. Zabava krece u punom smislu rijeci tako da su Igor i bolja polovica pokazali okupljenima kako se plese u ritmu rocka. Cuga je bila po pristupacnim cijenama, a klopa vise nego obilnih porcija tako da je zadovoljen svaciji ukus. Za muziku se pobrinuo lokalni band koji je bio na visini zadatka. U kasnim vecernjim (ranim jutarnjim) satima razisli smo se prema doma. ali sada magistralom preko Oroslavja i Bistre uz neke usputne stanice. Dobar party, pohvala organizatorima, hvala na zahvalnici i vidimo se dogodine.
Max




27.04.2007.
15. Monsters Meeting

Krenuli smo iz Zagreba oko 16h, pa preko Vrbovca, Krizevaca, Koprivnice te Ludbrega do Velikog Bukovca, uz usputne stajanke za kavu i protezanje nogu. Voznja je bila ugodna, dan prekrasan, a cesta prazna. Ukupni dojam pokvario je jedino soder na svakom zavoju i to u ogromnim kolocinama, pa smo malo otpustili gas. U Veliki Bukovec smo stigli oko 19h. Moram priznati da je mjesto za skup odlicno odabrano, te jos bolje uredjeno. Susret je bio u parku dvorca Veliki Bukovec, a kamp koji nas je takodjer zadivio, nalazio se udmah do dvorca.  Zidovi dvorca uspijeli su skoro potpuno prigusiti svu buku sa susreta, na veselje mjestana i korisnika kampa. Za dobar provod pobrinuo se lokalni bend koji je prasio ko da su pravi profici. Treba im skinuti kapu - svska cast decki. Cuga je bila po vrlo pristupacnim cijenama, a za sve ostalo smo se pobrinuli sami. Inace moram napomenuti da bi Veliki Bukovec trebalo staviti za ogledni primjer uredjenosti javnih i privatnih povrsina, te za cistocu. Svaka cast. Za nas Tamigace, susret je trajao do iza pola noci, kad smo se uputili kucama. Moram priznati da mi se nije vracalo po tak zimski uredjenim cestama, i to jos po noci, pa sam se radije odlucio za autoput. Doma smo stigli u rane jutarnje sate puni dojmova sa susreta, te jos jednom moram reci: „Svaka cast organizatoru!“

Tamigo

28.04.2007.
Poker Run

Pocetak je bio u klubhausu Angelsa u Sesvetama (klub im je mracno dobar), gdje se okupila zavidna kolicina motora i njihovih vlasnika.Tu smo se prijavili i uplatili po pet banki za sudjelovanje na Poker Run-u, te smo izvlacili prve karte. Moja hanuma nije hazarder, pa sam onda samo ja kockal za velike novce. Ja sam izvukao sedmicu karo (sedam kara). Moram napomenuti da je sav prihod isao u dobrotvorne svhe. Uz upoznavanje i malo zalijevanja grla, docekali smo 11h, kad smo krenuli. Ruta je bila preko Avenije dubrava, pa preko nove Branimirove prema Harleyevom ducanu, gdje je bila prva stajanka i izvlacenje druge karte. Tu sam izvukao trefovu tricu, a uz kartu, dobili smo i dobro rashladjenog rogonju u limenci. Nakon otprilike sat vremena, a poslije ispijanja pive, zajednickig slikanja i drugih bajkerskih stvari, krenuli smo na autoput u smjeru Samobora. Voznja autoputem bila je stvarno prebza za toliku masu motora i za takvo dogadjanje. Vozilo se i preko 140 km/h i to u zgusnutoj koloni. Na zalost po putu su dosta lose organizirali zatvaranje pokrajnih cesta i raskrsca, tako da je bilo puno ubacivanja automobila u kolonu. U Samoboru smo nakon tog naganjanja, stali kod kafica Gradna, gdje smo opet imali izvlacenje karti. Sad sam dobio hercevu tricu. Tu smo uz free Jack Daniels, odmorili doljnji dio ledja, te bacili nekaj u kljun, i nakona otprilike sat i pol krenuli na autoput u smjeru Zagreba. Cesta nas je sad vodila prema Route 66. E sad je stvarno bilo prevec! Brzina oko 140, guzva ko u kosnici, ubacivanja, kocenja, uletavanja u skare. Grozno!!! No dobro, bajkeri smo pa smo i to prezivjeli. U Route-u ponovno izvlacenje. Pazi sad, majstor je izvukao pikovu tricu. Aha ja imam tris. Uz free pelinkovec i "live band", kojeg smo uzgred receno najbolje culi sa udaljenog parkinga, a nakon otprilike vure i pol svega i svacega, a najvise nicega, krenuli smo dalje. Uzgred moram reci da mi je umjesto prlinkovca, jako dobro sjela Velebitska piva, a mojoj hanumi sok. Pokret, pa kam drugo nego na autoput i to u pravcu Sesvetskog kolodvora. Voznja - koma!. Nebum se ponavljal. No tu smo konacno dobili nekaj konkretno za ponjupat. Free rostilj im je bio stvarno mracno dobar. Svaka cast pecokurcima. I ovdje se nastavilo hazardiranje. Sad bas nisam imao srece. Izvukao sam hercevu osmicu. No, pa ni tris nije los, ali kak mi se nije dalo vise licitirat, a i mojoj hanumi i nasim novim frendovima Keki i Tajani nije bilo vise do jurnjava, krenuli smo oko 23h laganini kucama. Kak je zavrsil Poker Run i tko je dobil soma kuna (1000kn), nemam pojma. Mozda saznamo iduce godine, ak se uspijemo odmoriti od jurnjave i guzve.
Tamingo

10.-13.05.2007.
Staaari Rokeri Umag

Cetvrtak 10.05.2007, u 10 sati ujutro ispred Zagrebackog Velesajma okupilo se brojno drustvo, Davor i Zeljkica i krenuli prema Umagu.
Vrijeme je bilo prekrasno, toplo i suncano, vozili smo sporednim cestama uzivajuci u prirodnim ljepotama kojima „Lijepa nasa“ obiluje.
Dolaskom u Umag ceka nas vrlo ugodno iznenadjenje, apartman koji smo nekoliko dana ranije rezervirali (zahvaljujuci Denisu, (Staaari rokeri)), u turistickom naselju Polynesia nadmasio je onaj proslogodisnji koji je bio super.
Vec u petak se dalo naslutiti da ce i ovogodisnji susret bikera nadmasiti proslogodisnji, moto kamp se punio motorima i satorima od ranih popodnevnih sati, a isto tako i apartmani.
Defile koji je odrzan u subotu u 14 sati bio je samo potvrda nasih ocekivanja, nepregledna kolona motora krenula je iz moto kampa kroz centar Umaga prema restoranu gdje su nas pocastili pizzom i picem. Nakon ugodne i smirene voznje Istarskim krajolikom ponovo stajemo na pice, te se nakon toga vracamo u moto kamp.
Sve pohvale MK Staaari rokeri, osigurana je ogromna povrsina za kampiranje, vrlo ugodni apartmani po jako niskim cijenama. Ponudjeno je vise vrsta hrane, izvrsno organiziran defile, dobra muzika, izuzetno ljubazni clanovi kluba organizatora i dosljedno drzanje najavljenog rasporeda dogadjanja.
Organizaciju susreta ocjenjujem dosad najboljom u Hrvatskoj.
U nedjelju ujutro krecemo prema Zagrebu, vrijeme nam je opet lijepo, vracamo se puni lijepih dojmova.
No, na kraju pred ulaskom u Zagreb pokusavam voziti speedway u zavoju i srecem domaci, kontinentalni auto s kojim sam se vrlo blisko sprijateljila. Nase prijateljstvo se nastavilo i u ponedjeljak kod procjenitelja.

Zeljkica

20.05.2007.
Crazyhill Riders





Iako vrijeme, po prognozi, bas i nije obecavalo, ne damo se smesti te oko 17 sati krecemo put Ludbrega na susret MK Crazyhill Riders-a. Voznja promice obilaznicom pa preko Svete Helene, Zeline i Marofa gdje se odvajamo desno prema Varazdinskim toplicama i uskoro dostizemo grupu bikera koji ocito idu u istom smjeru. Iako nam je njihov tempo voznje prespor i nije nam odgovarao, pogled na zadnje dvije bikerice (voze Suzuki SRAD) prikovao nas je na zacelju skroz do Ludbrega. Dolaskom na “Otok Mladosti”, otkrivamo tulum u punom jeku, a samo mjesto je kao iz bajke. Ulazak na otok preko drvenog mostica, s jedne strane rjecica (mislim Bednja) s druge jezero, a u sredini na otoku velika bina na kojoj su domaci decki prasili rock za zagrijavanje, a usijanje je slijedilo dolaskom Atomaca. Cuga i klopa bila je po popularnim cijenama, a za pohvaliti je kvaliteta graha kakav se ne moze probati svagdje.
U jutarnjim satima krecemo prema domu, ali se ipak radi mraka (neki radi spomenutih bikerica) odlucujemo na povratak autoputom, tako da smo za manje od sat vremena bili doma. Jako dobar susret na koji sljedece godine obavezno nosim sator

Max

26.05.2007.
Petrinja - Zapresic - Zelina

Prekrasan dan za voznju, iako je pogled u oblake izazivao nevjericu. Ipak se odlucujemo na polazak prema Petrinji, na 1. Moto susret MK Big Chief koji se odrzavao na prekrasnoj lokaciji kupalista. Domacini su se potrudili da ne manjka hrane i pijace po popularnim cijenama, a ispekli su i cijeloga Vola. Mala je zamjerka sto nije bilo prisivnica, no odmah slijedi i pohvala jer su majice bile po stvarno popularnim cijenama, svega 25 kn, sto dokazuje dobru namjeru domacina da nije sve u zaradi. Najhrabriji bikeri mogli su osvjezenje potraziti u mirnoj, ali prohladnoj Kupi, a dobra mjuza je bila za podizala je ionako dobro raspolozenje. Nakon par popijenih rundi i ugodnog druzenja sa poznatim facama, nastavljamo s voznjom, te odlucujemo posjetiti

Zapresic gdje su kolege iz MK Ban - Zapresic u Novim Dvorima organizirali svoj 1. Moto Party. Mjesto dogadjanja nije plijenilo velicinom, ali je zato atmosfera bila i vise nego ugodna (domacinska), sto nije ni cudno obzirom su to redom bikeri koji posjecuju sve okolne susrete i druzenja te u tome imaju puno iskustva. Hrana je navodno (nismo probali) bila odlicna, cuga hladna i ne preskupa, a razglas je, iako nije bilo zive muzike bio na visini (jacini), tako da nije manjkalo zabave. Malo iznenadjenje su domacini priredili kad su oglasili polazak na kratki defile u vrijeme kad se vec mracilo. Naravno da to nije omelo sve pristigle bikere da se pridruze defileu koji je krenuo prema Podsusedu, pa nekim pokrajnjim ulicama kroz novi dio Zapresica i na kraju se vratio na mjesto susreta. Jako dobar susret koji nije bio posjecen u velikom broju (isto vrijeme kad i Zelina), no sigurno jedan od boljih u zadnje vrijeme. Kako smo jos prije donijeli odluku da cemo zavrsiti u Zelini, nastavljamo obilaznicom preko Svete Helene pa u vecernjim satima stizemo u

Zelinu na 6. Ozujsko Moto i Off Road Party gdje festa vec traje u punom smislu rijeci. Toliko bikera iz cijele Lijepe Nase inace ne okuplja bas svaki moto susret. Cuga je tekla u potocima, a na klopu se moralo cekati i po 30 minuta u redu. Peceni vol je naprosto planuo (ne od pecenja), a na bini su Crossroads-i, Trio i Marijan Ban sa Diktatorima doveli susret do usijanja (neki i topove ispuha od pucanja). Paljenja guma bilo je na svakom cosku, kao i turiranja u iber turazu. Zanosne (razgolicene) plesacice potrudile su se zagrijati stange (mozda i nesto dugo) tako da je ponoc brzo dosla. Normalni folklor skoro svakog susreta krece oko 1 sat skidanjem striptizete, te nastavkom muzike i druzenja. Oko 2 sata krecemo prema doma, ali (strogo) po autoputu, jer nekima su bile lokalne ceste malo preuske. Jedna kruzna voznja koja nam je lijepo „sjela“, a druzenje i provod na sva tri susreta koje smo obisli su bili na nivou.

Max

09.06.2007.
Sisak

Prekrasan dan za voznju. Jedini susret ovaj vikend u krugu 100 - 150km bio je u Sisku kod MC Siscia. Krenuli smo preko Velike Gorice, pa Sisackom cestom, punom dugih i preglednih zavoja (kao stvorenom za voznju motorom) nastavili prema Sisku. Naravno uz normalne usputne stanice za okrjepu (ipak je to put od cca 60 km). Na svakom semaforu ili raskrscu trazimo neki putokaz koji bi nas odveo do susreta, ali ni nakon 20 min voznje nismo nasli nista slicno, pa koristimo provjerenu metodu (kud svi Turci tud i mali Mujo) pratnje manje grupice motorista kojima put ocito nije stran. Nakon 2km voznje uz Savu dolazimo na mjesto dogadjanja, a to je livada uz prekrasan dvorac. Tamo zaticemo saroliko drustvo Bikera iz cijele lijepe nase, a zapazeno je i sudjelovanje klubova izvan nasih granica. Sam susret promice mirno uz normalni folklor pucanja iz auspuha i turiranja motora, a sve to pod budnim okom ljudi u plavom koji su si ocito dali truda da ne propuste na izlazu ni jednog Bikera pod "parom". Klopa je fino mirisala (nismo probali), a cuga je bila hladna (ode moje grlo), ali po malo nabrijanim cijenama.
 "Pohvala" organizatorima na "dobro" oznacenom putu te Info pultu gdje se ni nakon 2 sata nije pojavio nitko od organizatora, tako da nije bilo prisivnica, ni majica, a kamoli prijave klubova. Ocito su nastupila neka nova vremena. Povratak promice ustaljenim tempom, a na usputnoj stanici pridruzuje nam se i pjevac Rock Heada sa svojom boljom polovicom. Saznajemo da sviraju kod Fugitivesa na susretu (vidimo se), te nastavljamo s povratkom. Jos jedan susret koji se ne izdvaja od ostalih osim po gore navedenom. 

Max

Petak po podne. Moja polovka i ja, bas nismo imali kaj za delat, pa tek tolko da ubijemo vrijeme, sjednemo na "Bebeca" i krenemo za lampom. Kad gle, evo nas u Sisku.Prvo smo malo lutali, dok konacno nismo pogodili pravi put za stari grad. I konacno Ssiscia. U prekrasnom parku omedjenim dvjema rijekama, sa izuzetno lijepim starim gradom, koji se uzgred receno vrlo kvalitetno obnavlja, docekala nas je vec brojna ekipa bajkera svih vrsta i fela. Muzika je bila u rangu profica. Svirali su domaci decki. Cuga i klopa po obicaju jeftinjak. Malo smo se proklatarili okolo i nasli neke poznate face, te nam je u ugodnom drustvu proletjelo vrijeme. Oko 23h krenuli smo laganini domeka. Za petak je ovo bilo cist dosta.
A sad subota. Posto u petak nije bilo prisivnica i nismo se nigdje mogli upisati kao predstavnici kluba, morali smo sve skupa ponoviti. Krenuli smo iz Zagreba oko 11h, i za oko sat vremena lagane voznje, stigli u Sisak. Ovaj put smo pogodili od prve. Oko pola jedan, pocela se okupljati masa motora i njihovih vlasnika, tako da je vec negdje prije 14h nestalo parking prostora. Veliki interes izazvali su decki iz nekadasnje bratske republike Srbije, koji su dosli na susret i to iz raznih dijelova Europe. Jedan je potegnuo cak iz Frankfurta i to u komadu. Svaka cast. Nesto poslije 14h pocela se formirati kolona za defile, pa smo krenuli u obilazak grada. Tura je bila odlicno zamisljena i organizirana, jer je pokrila skoro cijeli Sisak, a decki su uz pomoc policije odradili izuzetan posao. Uz put su se prikljucivali novi motoristi, tako da je na kraju to bila kolona od sigurno petsto i vise motora.Tura je zavrsila na pisti za ubrzanja, koja je bila opet jako dobro organitirana sto se tice sigurnosti vozaca i publike. Bilo je prijavljeno preko devedeset natjecatelja. Cijeli spektakl gledalo je nekoliko tisuca ljudi. Stvarno super iako je zvijezda odozgo stvarno przila, to nije omelo ni vozace ni gledatelje. No ipak su neki od nas nakon vure i pol przenja odustali. Ja i moja Ja, krenuli smo put kuce, ali malo naokolo. Opet nas je lampa odpeljala malo dalje, preko Petrinje, Gline, Topuskog, Lasinje, Brezovice pa konacno doma. Uz put smo sreli bracni par bajkera, Borisa i Sanju, te smo u vrlo ugodnom drustvu dosli doma. Moram reci da ce nam ovaj susret istati u vrlo lijepoj uspomeni. I da ne zaboravim reci, da smo uspijeli nabaviti prisivnice, te upisati klub i sebe u knjigu gostiju iako sam samo ja clan.
Tamingo

15.06.2006.
Varazdin

Temperatura je cijelog dana bila oko 30ºC i to u hladu, tako da je voznja prema Varzdinu na susret MK Baroker dosla kao olaksanje. Nasli smo se na OMV-ovoj bengi, na obilaznici oko 19 sati, pa smo ipak odlucili obuci jakne (pokazalo se dobrom odlukom) te krenusmo putem Svete Helene gdje silazimo sa autoputa i nastavljamo prema Zelini i dalje prema Marofu. Kako je u grupi bilo i "jurilica", a i vozaca raspolozenih za brzu voznju tako i voznja promice u jurnjavi (u doslovnom smislu rijeci), a dolaskom u Varazdin brijeg, zakljucujemo da je bilo dosta samodokazivanja pa nastavljamo laksim tempom. Cijelim putem krajickom oka pratim stanje oblaka no na ulazu u Varazdin, na semaforu jedva sam uspio poklopiti vizir kad je kisa (prolom) pocela padati kao da ce poplaviti Varazdin. Nakon 500m uspijevamo se skloniti pod nadstresnicu, no ipak smo dovoljno mokri. Pada odluka da necemo oblaciti kicna odijela (do susreta ima cca 2km), nego cemo cekati da kisa stane. Nakon 30min to se i dogodilo istom brzinom kako je i pocela pa nastavljamo prema mjestu susreta. To je otok uz Dravu na kojem je zapusteno kupaliste (kao i nas Smithen), a ulaz (i izlaz) je moguc samo preko mosta. Okupilo se tu poznato drustvo iz sire i daljnje okolice, a zapazen je i poprilican broj bikera iz Slovenije (vjerojatno blizina odrzavanja susreta u Ormozu) Dobra zabava kao i organizacija jer je odvojen kamp od parkiralista. Domaca grupa je prasila rock, a striptizeta je izvodila svoj program na bini, pocevsi sa pranjem motora (vise je prala sebe i napaljene gledaoce), a zavrsivsi bez motora (i onih par krpica koje zovu odjecom). Cuga je bila sve po 10kn, a klopa ako ste imali zivaca cekati u redu 45 min, preskupa. Majica je bilo samo u "L" velicini, a prisivnice prodane odavno. Valjda ce iduce godine organizatori shvatit neke stvari. Povratak preko (vec spomenutog) mostica na kojem je dezuralo bar 10 "Djecaka u plavom" koji su kontrolirali sve koji su izlazili. One malo "nabrijane" alkoholom vracali su na otok i spavanje do jutra. Ostali su prolazili bez problema. Ukupan dojam je pozitivan tako da je to jos jedan dobar susret na koji se isplatilo doci pa makar i po kisi.
Vidimo se dogodine
Max

Subota! Jutro! Dosada! Ideja! Varazdin. Moja bolja ja i ja, krenuli smo prema Varazdinu oko 10h po staroj cesti. Dan je bio kao stvoren za voznju. Sunce, vjetar u kosi (pod kacigom), lijepi krajolici i poluprazna cesta. Super! Dolazak u Varazdin oko pola dvanaest, te uz malo propitkivanja nalazimo destinaciju. Susret je bio smjesten na kupaliste na Dravi. Na zalost kupaliste nije bilo otvoreno, ali se ipak nasla nekolicina hrabrih za kupanje u Dravi. Tu smo nasli tek nekoliko grupica motorista sa satorima, te je prvi dojam bio dosta razocaravajuci. No kako je vrijeme prolazilo, pocela se skupljati masa motora, tako da je oko pola tri, kad je bio predvidjen pocetak defilea, tu vec bilo vise od dvijesto motora. Defile je bio dobro organiziran i zahvaljujuci deckima u plavom vozilo se u koloni po svim pravilima do prve stajanke. Na zalost zaboravio sam naziv mijesta i pumpe na kojoj smo se zaustavili, ali ce mi u pamcenju ostati izvrstan grah i mrzla piva, kojima su nas pocastili organizatori. Nakon zadrzavanja od oko trifrtalj vure, krenuli smo u koloni prema drugoj stajanci. Opet mrzla piva i zakrcenje ceste u oba smjera. Naime stajanka je bila organizirana pred kaficem na glavnoj cesti.Nakon popijene pive krenuli smo prema aerodromu, gdje se trebalan odrzati trka ubrzanja. Moram napomenuti da se pocetno brojno stanje motora cijelim putem povecavalo, tako da se na krajnjoj destinaciji skupio impzantan broj od petsto i vise motora. Uz vec dobro poznatu ikonografiju, paljenja guma, pucanja iz topova, turiranja masina i mnogo gledatelja sa strane, (civili su placali ulaznice) pocelo je natjecanje. Kako je sunce stvarno przilo, a sjene ni od korova, a i zbog obaveza na vecer, odlucili smo da je vrijeme da se krene kuci. Vozili smo opet po staroj cesti, po kojoj su iz kontra smjera nailazile grupe motorista u smijeru Varazdina. U mislima smo im pozeljeli dobar provod i dobru cestu. Doma smo stigli s prvim kapima kise, koja se je izlila cim smo sparkali motor. Ukupni dojam ovog izleta,dobra organizacija, odlican grah i super temperirana piva. Jednom rijecju - odlicno!

Tamingo

22.06.2006.
Koprivnica

Konacno petak! Spremamo se za put u Koprivnicu. Krecemo oko devet sati. Cesta je potpuno prazna, idealna za voznju. U koprivnicu stizemo oko jedanaest sati, te po dobro oznacenim putokazima pronalazimo jezero Sodericu, na kojem je organiziran susret. Dolazimo do kampa, gdje nas docekuje vec dosta motorista iz svih krajeva lijepe nase, pa i sire. Kamp je u ugodnom hladu i mi se odlucujemo potaviti sator, te nakon toga slijedi setnja oko jezera. Tu se nalazi mnogo vikendica s prekrasnim vrtovima. Culi smo podatak da je tu preko 550 kucnih brojeva sa svim komforom (struja, voda, telefon, ducani, kafici, restorani i dr.), pa ne cudi sto to zovu Koprivnickim morem. Okolica jezera ima dosta hlada pa mladji Koprinicani ovdje kampiraju vikendima. Tu smo upoznali grupicu ljudi i jednog ponosnog vlasnika 535-ice, koji nas pozivaju da im se pridruzimo i kampiramo pored njuh. Prihvacamo poziv i zbog namjere da po noci malo odspavamo, jer sutradan imamo namjeru ici za Ozalj. Kako je za nocas najavljen koncert Divljih jagoda, ocito je da u kampu nece biti puno spavanja. Oko 17h organiziran je odlazak u Koprivnicu, na stadion, na koncert. Iako nismo imali namjeru ici na koncert, pridruzili smo se koloni koju su predvodili decki u plavom i krenuli. Moram pospotati plavce jer su nabili puno prejaki tempo pa se kolona raspala i razvukla, ali smo na kraju ipak svi stigli na cilj. Nakon
koncerta, drustvo se vracalo u kamp, gdje su se okupljali oko sankova s pivom. Kao i obicno, cjene nisu bile pretjrane,(pivo 10kn). Zaboravio sam napomenuti da smo popodne sreli bolju polovicu naseg clana Bice u setnji s kolegicom, ali Bicu i ostatak drustva na zalost ni na vecer nismo sreli. Koncert Divljih jagoda poceo je oko 01h, i bio je stvarno dobar. Decki jos uvijek znaju kako se to radi. Poslije koncerta krenuli smo prema satoru, u namjeri da se malo naspavamo, ali nam je kisa to pokvarila. Naime pocelo je padati ko iz kabla, te uz zvucnu kulisu potrajalo je do ranog jutra. Iako se nismo uspijeli naspavati, odlucili smo ipak rano krenuti prema Ozlju. Ovaj cemo izlet pamtiti po izuzeno lijepom krajoliku, interesantnim novim poznanstvima i dobrom koncertu i dakako po lijepoj voznji.

Tamingo

23.06.2007.
Ozalj - Colapis Riders

Drugi susret u organizaciji MK Colapis Riders odrzao je na kupalistu pored Munjare u Ozlju, ispod starog grada (prekrasan pogled nocu). Jos u petak se tu okupilo saroliko drustvo bikera, a organizatori su se svojski trudili da gostima nista ne nedostaje. Hrane je bilo dosta (pohvala odlicnom grahu) cuga standardno dobro rashladjena, a da ne nedostaje zabave pobrinuo se lokalni sastav koji je cijelu noc prasio rock, te uz sve probleme (nestanka struje, pregaranja pojacala) nije stajao do jutarnjih sati. Iako su munje sijevale sa svih strana, a za divno cudo, u Ozlju nije pala ni kap kise, U jutarnjim satima vracamo se za Zagreb preko Krasica. Kako nam se na susretu svidjelo, a Koprivnica je malo predaleko, odlucujemo se u Subotu vratiti. Pred vecer se tu opet okupilo dosta bikera, a zapazene su i grupe iz susjedne Slovenije kao i podruznica Colapis Ridersa iz Njemacke. Organizator je ocito naucio zadacu tako da se grupa na pozornici promijenila, a oko 24 sata na binu je izasla i striptizeta koja je izvela dobar program, no ni nakon burnog aplauza i poziva na Bis nije skupila hrabrosti da se skine do kraja. Jako dobar susret. Vidimo se do godine.

Max

Ranom zorom po mokroj, ali praznoj cesti, krenuli smo iz Koprivnice prema Ozlju. Voznja je bila lagana i gustna i nakon otprilike tri sata, uz stajanke, dosli smo so Ozlja. Tu nas je u kampu docekala nekolicina pospanih "nocasnjih" motorista. Kamp je smijesten uz rijeku i ima prekrasan pogled na hidrocentalu. Postavili smo sator i malo si odremali, tek toliko da povratimo snagu, te se nakon odmora malo i okupali u rijeci. Bilo je to pravo osvjezenje. Kako je ovo tek prvi Colapis Party, moramo ih pogvaliti za organizaciju kampa. Mislili su cak i na pranje sudja, te su napravili sudoper i dobavili sve ostalo za taj posao. Bravo decki! To se rijetko vidja na susretima. Jedina zamjerka se odnosila na razglas i na smjestaj bine, jer ispred nje nije ostavljeno dosta mjesta, a razglas je stvarao jaku jeku s brijega preko puta. No do drugog puta ce i to valjda popraviti. Imali smo namjeru docekati vecer i malo opet protulumariti, ali u tome su nas omeli frendovi iz Osijeka koji su javili da stizu u Zagreb. Kako je do veceri ostalo jos puno vremena, odlucili smo otici doma i mozda s frendovima na vecer doci natrak. Ali put nas je odveo na drugu lokaciju. Ipak ce nam ovaj susret, iako ne potpun, ostati u lijepoj uspomeni i sigurno cemo doci i drugi puta.
Tamingo

24.06.2007.
Susret u Cabru (skoro)

Nedjeljno jutro. Dosada. Pada odluka, idemo u Cabar. Spremamo se i krecemo prema Delnicama. Cesta je jos uvijek prazna, pa je gust voznje jos veci. U Delnice stizemo za oko dva i polsata lagane voznje. Tih 130km proslo je za tren, a sad skrecemo prema Cabru. Moram napomenuti da je cesta izuzetno zahtjevna, puna dugih nepreglednih zavoja i dosta drndava. Srecom nema rupa ni sodra sa strane. Tih 35km odvozili smo vrlo polako i uz punu koncentraciju, ali smo na kraju ipak nasli mjesto dogadjanja. Na zalost, dosli smo na kraj, jer su decki vec pospremali kablove i opremu od jucer. Nema veze. Idemo dalje prema Cabru jos 10km i stigli smo. Cabar se smjestio u dubokoj udolini uz rijecicu Cabranku bogatu ribom. Uz stari grad Zrinskih, koji dominira mjestom i crkve koja je smijestena na brezuljku, vrijedi pogledati ostatke iz proslog rezima o kojima se ocito vodi briga, a to je i u redu. Povijesti se ne treba sramiti. Cabar je idealno mijesto za odmor u "miru i tisini" prirode, i uzivanje u vrlo kvalitetnoj vodi sa samih izvora Cabranke. Krecemo dalje. Put nas vodi uz Kupu pored same granice sa Slovenijom, po dosta dobroj cesti prema Brodu na Kupi, gdje skrecemo na vrlo zavojitu cestu sa velikim usponom, te kroz prekrasni sumovit krajolik izbijamo pred Delnice. U Delnicama radimo stanku za rucak i malo odmora, pa krecemo dalje prema Karlovcu. Idemo na kupanje na Koranu. To
je bio secer na kraju danasnjeg lijepog izleta.Iako nismo bili nazocni na samom susretu, mozemo ipak reci da smo bili na licu mijesta, te da smo imali dobru volju. Decke iz Cabranskih vukova vidjet cemo koji drugi puta.

Tamingo

30.06.2007.
Fugitives - Samobor

Dugo najavljivan susret u Samoboru, a koji je i inace jedan od posjecenijih, nije mogao proci bez nase nazocnosti. Iako je prije podne padala kisa koja je prijetila da ce nam pokvariti planove, ipak je pokret bio po planu, oko 15 sati ispred Bau-Max.a gdje su se okupili clanovi, ali i pridruzeni prijatelji, te smo laganim tempom krenuli prema Smidhenu. Dolaskom na lokaciju susreta, zaticemo poprilican broj bikera koji su se zagrijavali uz dobar rock sa razglasa i hladne pive iz frizidera. Oko 16 sati krece prekrasan defile. Preko Samobora, Strmca uz nase okupljaliste Fort Apache, produzuje do samoga centra Samobora gdje smo stali, te se svi zajedno slikali u reziji organizatora, a nakon toga slijedi polazak natrag u Smidhen. Odmah po dolasku odlucujemo da je vrijeme da degustiramo grah (odlican), a pada i odluka da ucestvujemo i na moto igrama. Skupili smo malu (ali jaku) ekipu za zivi stolni nogomet tako da je zabava bila zagarantirana. Iako se rezultatom utakmice ne mozemo hvaliti, vazno je ucestvovati i biti vidjen. Nakon igri (i u bazenu), te Sexy pranja motora koji je bio jako posjecen (neznam zasto?) pocinje koncert grupe Coverkill, koji traje do nekih 22 sata kada sa nastupom pocinju Rockhead, koji ionako dobru atmosferu dovode do usijanja (bravo). Nakon toga slijedi izvlacenje tombole na kojoj je glavni zgoditak bio skuter te, negdje oko ponoci pocinje prekrasan vatromet. Prekrasne Go-Go plesacice, tijekom cijele veceri su davale sve (ne doslovno) od sebe da zapale (doslovno) musko drustvo. Dodatni vatromet priredio je Gobac izlaskom na binu sa hitom Frida, a koncert se nastavio do ranih jutarnjih sati prekidan jedino tetom bez odjece, koja je odradila svoj posao na "visini". Jako dobar susret uz prijateljski docek domacina koji su se trudili na svakom koraku da nam pruze maksimum, dobro druzenje sa bikerima iz raznih klubova koje je proteklo bez i jedne zamjerke. Vidimo se na sljedecem (Vinter) party-u.

Max

06.07.2007.
Varazdinske toplice

Petak po podne, i krecemo za Varazdinske toplice. Cesta je prazna, suha, a vrijeme stvoreno za voznju. Laganom voznjom stizemo na odrediste. Malo smo istrazivali i konacno nasli putokaz za susret. Jako strmom i nepreglednom cestom, penjemo se kroz sumu i izbijamo na livadu, gdje se nalaze vec neki motori. Kako smo dosli poprilicno prerano, parkamo motor i odlazimo u razgledavanje mjesta. A tu se stvarno ima sta za vidjeti. Pocinjemo sa Rimskim iskopinama starih termi koje se iskapaju i uredjuju, pa prelazimo u prekrasan park iznad samih iskopina, i spustamo se prema centru. Uz put nailazimo na ozidane izvore termalne sumporaste vode po kojoj je mjesto i poznato. Prekrasna arhitektura starih zgrada upotpunjuje dozivljaj. Vracamo se prema centru zbivanja, sad okolnim putem, te uskoro izlazimo na livadu. Brojcano stanje motora se popravilo. Kako nismo rucali, odlucujemo se za kotlete na zaru i ta nam je odluka bila izvrsna. Moram priznati da vec jako dugo nismo jeli tako dobre krmice, a hladna piva je na njih izuzetno dobro legla. Cijene su uobicajene, piva 10, a krmici 20kn. Decki i curke iz kluba su si dali truda i jako su dobro sve ocistili, pogotovo kamp, do kojeg su cak istrasirali i cestu. Prisivnica, majca, salova i naljepnica nije manjkalo, te smo i time upotpunili kolekciju. Skvadra se polako sve vise skupljala, te se i ton majstor primio posla. Izbor muzike bio je pravi, svaka cast. Susreli smo neke poznate face, te nam je u ugodnom druzenju brzo prosla vecer. Kako smo sutradan imali namjeru ici do Sunje i po mogucnosti i do Ogulina, uputili smo se doma negdje oko 22h. Jos jedamput moramo pohvaliti organizatore za jako dobro izabrano mjesto i dobru organizaciju terena i ostalog. Vidimo se do godine.

Tamingo

07.07.2007.
Sunja

Subota, jutro i krecemo prema Sunji. Cesta nas vodi kroz jos uvijek ratom devastirano podrucje, sa previse oznaka za minska polja, previse praznih i porusenih kuca i ocito premalo povratnika. No unatoc tome, dolazimo u Sunju. Mjesto za susret je jako dobro odabrano. Nalazi se izmedjuu novo sagradjene skole i rijeke Sunje. Iako znamo da je u Sunji bila prva crta bojisnice, na srecu to se sada vise ne vidi. Kuce su popravljene, ljudi su se vratili, i ima djece skolske dobi. Klinci su okupirali mjesto zbivanja, i nisu se dali od motora. Jedva smo se uspijeli domoci obale na Sunji, gdje smo se i okupali u cistoj, punoj riba, i ne toliko hladnoj vodi. Kako je sunce stvarno upeklo, to nam je bilo pravo osvjezenje. Zaboravio sam reci da se vol, kojeg su organizatori imali namjeru besplatno podijeliti, okretao na raznju vec od ranog jutra. Valjda ce tih 650kg mesa biti dovoljno za sve zainteresirane. Upoznali smo neke interesantne ljude, izmedju kojih se isticao mladic koji se upustio u samogradnju monstruma. Pohvala ideji i izradi, svaka cast. Na zalost do 15h se skupilo jako malo motorista, pa nam se nije vise dalo cekati odgadjani defile, te smo krenuli prema Ogulinu. Nadamo sa da iduce godine nece biti toliko susreta u isti dan kad i u Sunji, te da ce se skupiti mnogo veci broj bajkera, jer mi cemo sigurno doci. Deckima iz Sunje lijep pozdrav, i vidimo se!

Tamingo

Ogulin

Krenuli smo iz Sunje oko 15h. Put nas je vodio preko Gline, Vojnica, Karlovca, Duge rese pa prema Ogulinu. Kako nam se nikuda nije zurilo, napravili smo par stajanki, te laganom voznjom doklizili do Ogulina. U Ogulinu smo malo protegnuli noge i obisli znameniti "Djulin ponor". Putokazi su nas vodili prema Kleku i kleckim vjesticama (jedna mi je bila stalno za ledjima), te smo uskoro naisli na zborno mjesto. Susret je bio smjesten u gustoj sumi iznad grada. U centru zbivanja, nalazio se povelik betonirani plato, ciju pravu namjenu nisam uspio dokuciti, a oko kojeg se smjestio kamp. Tu se vec nalazilo poprilicno brojno drustvo motorista iz svih krajeva, ali brojcano najaci ipak su bili medjimurci iz Preloga. Sad vec porilicno gladni krenuli smo prema neodoljivom mirisu graha. Grah je bio pravi domaci Ogulinski recept. Neopisivo dobro, a kolicina za prave muze. Sve to zalili smo hladnom pivom (3,4,5 itd.). E sad se moze u razgledavanje. Odmah smo sreli poznate face, te u dobrom drustvu krenuli dalje. Na platou su se vec odrzavale igre, te smo pogledali utrku guranja bacvi piva. Nagrade su bile jako dobre. Za prvo mijesto dobila se kaciga i set ulja za makinu. Odmah iza bilo je takmicenje u uspijanju pive i tu su pobijedili medjimurci. Cijelo vrijeme me je nesto smetalo, a nisam mogao naci sto. Na kraju sam skuzio. Ton majstor je ili bio pijan, sto ne vjerujem ili nije imao veze s poslom. Muzika na razglasu bila je sva razstelana, a na zalost to se nastavilo i kod svirke u zivo. Prvo su na binu izasli neki klinci koji su nam "odsvirali" cistu metaliku. Ja doduse nisam vidio da je publika bila zainteresirana za njih, ali decki su se trudili, pa neka im. Kako je razglas bio sav razstelan i nije zvucalo tako grozno. Poslije su izasli pravi rokeri, ali i njih je ton majstor uspio unistiti. Takva svirka se nastavila do otprilike dva u noci, kad smo se konacno poceli razilaziti prema satorima. Zaboravio sam reci da je cijelo vrijeme bilo puno previse turiranja i pucanja iz topova, a sto se nastavilo i poslije. Decki iz Preloga su bili po tom pitanju najazurniji, a s tim su nas i probudili vec negdje oko pet sati. Jako puno bajkera ocito je podijelilo nase misljenje, te se vec ranom zorom odlucilo napustiti kamp. Nitko bas ne voli da ga se mrcvari. To je, uz jako loseg ton majstora, veliki minus organizatorima. Na svakom susretu postoje redari koji odrzavaju red, ali ovdje ih nije bilo. Potencijalno dobar susret pokvaren je do daske, te cemo si dogodine dobro razmisliti hocemo li
se pojaviti. Susret u Ogulinu zavrsili smo jutarnjim kupanjem na jezeru Sabljaci, i to nam je osvjezilo dan. Kako nam se jos nije dalo ici doma, odlucili smo se za kupanje na Mreznici kraj Duge rese i to je bio vrhunac naseg izleta ovaj vikend.

Tamingo

14.07.2007.
Susret na Dobri

Mozemo birati ili u Vinicu ili na Dobru kod Karlovca. Odluka je pala na Dobru. Krecemo oko pola jedanaest, po staroj Karlovackoj cesti i uskoro dolazimo na raskrsce za Ozalj. Tu skrecemo i nastavljamo preko Jaskova prema Grdunu, gdje je skup. Dobro obiljezenom cestom dolazimo do odredista. Na livadi pokraj rijeke Dobre smjestio se kamp, vec poprilicno pun, te ostali sadrzaj svih susreta (sankovi, kuhinja i bina). Smjestili smo sebe i motor u hlad (motor pod ceradom - kolege bosanci su mi se krvi napili), i krenuli u razgledavanje. Opet smo naletjeli na poznate face, i normalno put nas je doveo do sanka. Piva 10kn, a poslije probani "cobanac" 25kn. Cobanac je bio prva liga, a piva standardno, hladna i samo tece. No da ne bi ostalo samo na tim uzivanjima, probali smo i vodu. Mozemo reci da je dobra, jako dobra. Malo je "svjeza", ali nakon pol vure u njoj, nis vise ne osjecas. Kako je zvijezda gore bez milosti przila, morali smo se cesto hladiti iznutra i izvana i to je onda bilo podnosljivo. Vrijeme nam je brzo prolazilo i vec negdje oko pet sati naisli su i nasi dragi klubski vozaci, Max. sa drustvom i odmah nakon njega i voljeni nam predsjednik. Zivjeli!!! Max. ko Max. odmah prema sanku i u obilazak lijepseg spola (misli se na djevojcice od dvijestotinjak i vise mjeseci). No vrijeme ide dalje i mi se odjednom uhvatimo da ne vidim vise najbolje. Zasto, pa pao je mrak. Nekima na oci, a nama stvarno. Na zalost, imali smo obaveze za rano jutro u nedjelju, pa smo se morali nevoljko oprostiti od Dobre i drustva, te krenuti kuci. Ovaj put nas Davor vodi cestom preko Ozlja, koja mi se cinila dosta dobrom za nocnu voznju, te izbijamo na staru karlovacku pred Jasakom. Dalje, do doma standardna ugodna voznja. Svima koji nisu bili do sada na ovom susretu, toplo ga preporucujemo, i zbog organizacije na visini, kao i zbog samog mjesta. Preporuka vazi i za obicne izlete nevezane uz motorijade. Super!

Tamingo

15.07.2007.
Vinica

Obaveze koje smo imali, uspjeli smo izbjeci, te smo se uputili prema Varazdinu i Vinici. Znamo da je sigurno vec kraj susreta, ali nas zanima voznja prvenstveno. Starom cestom za Varazdin po prekrasnom suncanom i vrucem danu, stizemo u barokni grad. Tu radimo malu stanku, tek toliko da protegnemo noge i ubacimo nesto u kljun, pa krecemo preko Majerja, Petrijanca prema Vinici. Cesta je izuzetno interesantna i prepuna dugih otvorenih zavoja, rodjenih za voznju. Dolazimo do Vinice, a kad tamo jos ima dosta ljudi, i nisu svi pijani. Mijesto dogadjanja, smjesteno je na povecoj livadi omedjenoj cestom, sumom i branom lijepog jezerca, koje je pravi ribicki raj. Organizatori su se ocito jako potrudili, jer je bina bila prava profesionalna, kao i razglas, a ako su jos i bendovi od jucer bili makar i upola dobri kao decki koje smo zatekli na svirci, bilo je fantasticno. Organizatori su se pobrinuli i za jelo i pice koje je po cijenama bilo kao i na svim dosadasnjim susretima. Dosta sa strane nalazi se i mali plato za paljenje guma, a bilo je ocito i dosta redara. Po svemu sto
smo zaterkli nakon feste, mozemo zakljuciti da je susret vjerojatno bio jedan od boljih, te da cemo se dogodine vjerojatno i mi na njemu pojaviti.

Tamigo

21.07.2007.
Mursko Sredisce

Subota predvecer, a mi neznamo sto cemo sa sobom. Odlucujemo se za voznju bez obaveznog smjera i cilja. Krecemo prema Zelini, kad nas pretice kolona od desetak motora sa prtljagom za jedan dan. Skvadra iz Gorice ide nekam na susret. Pada odluka, idemo za njima, pa kud god dosli. Decki produzuju prema Varazdinu, te rade stanku na pumpi kod Varazdin brega. Stajemo i mi, te saznajemo da idu prema Murskom Srediscu na susret. Kad smo vec dosli do sim, odlucujemo da idemo i mi. Moram pohvaliti decke da se stvarno lijepo voze. Tempo je bio konstantan i ne prebrz, i stalno se je pazilo na kolonu. Napokon stizemo do odredista. Docekuje nas velika masa sparkiranih motora i obavijest na ulazu "Nema paljenja guma i turiranja masina". Konacno pametna stvar. Mjesto je savrseno odabrano kraj nasipa rijeke Mure, gdje nikome ne bi trebala smetati buka sa susreta. Malo smo obisli okolo, i ostali iznenadjeni velicinom kampa, brojem sankova, odlicno postavljenom binom, te zajednickom vatrom za rostiljanje, oko koje se trazilo mjesto vise. Organizacija na visini. Cijene uobicajene, piva 10kn, vol s raznja 25kn, ali s prilogom, i drugo po normalnim cjenama. Jedina zamjerka organizatoru je sto nisu imali prisivnice, ali to ce valjda popraviti drugi puta. U muvingu smo naletjeli na poznate face iz Cakovca, te u njihovom drustvu proveli ugodnu vecer. Za ugodjaj, sa bine su se pobrinuli bendovi koji su bili na visini zadatka. Mladjim generacijama smo moja hanuma i ja pokazali kak se i bez cuge moze dobro zabaviti. Pokazali smo im da se i na neravnom pjeskovitom i grbavom terenu moze dobro cagati, te su nam se odmah pridruzili jos neki stariji parovi bajkera. Sve u svemu, vecer je prosla i prebrzo, kad smo ustanovili da je vec skoro vrijeme zore. Vec podosta umorni, odlucujemo da bi bilo vrijeme krenuti doma. Ceka nas jos dobar komad puta do Zagreba. Ovaj, za nas ne planiran susret, zavrsio je kao jako lijepa uspomena, ali posto nismo imali fotac (jer nam nije bila namjera otici na takvu voznju), ovaj puta nemamo slike da upotpunimo opis ovog susreta. Slike cemo napraviti drugi puta, jer sigurno idemo ovamo i dogodine.
Tamingo

27.07.2007.
Prelog

Petak pred vecer, moja hanuma i ja, odlucili smo se na manju voznju. Krecemo za lampom, kad gle, put nas vodi po staroj varazdinskoj cesti prema Prelogu. Cesta i vrijeme idealno za voznju. Nakon vrlo ugodne turisticke voznje, dolazimo pred Varazdin, i po glavnoj cesti produzujemo ravno do skretanja za Koprivnicu. Skrecemo i nastavljamo prema Ludbregu, tj. do skretanja za Prelog. Vrlo brzo nailazimo na ogroman nasip, na koji vodi cesta, te imamo priliku vidjeti Dravsko akumulaciono jezero. Kako smo prvi puta na tom terenu, stajemo, uzivamo u pogledu na jezero i zalazak sunca. Cesta vodi preko ustave na Dravi i uz ogroman rukav prema hidrocentrali. Vozimo se nekih desetak kilometara i nailazimo na tablu za Prelog. Ulazimo u mjesto, a kad tamo nigdje nikakvih plakata ili obavijesti ni putokaza. Nakon kraceg lutanja, nailazimo na grupu domacih bajkera, koji nas upucuju na lokaciju. Inace lokacija susreta nije u Prelogu, vec u manjem mjestu prije, Otoku. Vracamo se cestom, a putokaza nigdje, i da nije bilo deckih u plavom, vjerojatno bi se nalutali jos malo. No dobro, konacno smo pronasli mjesto susreta. Jedva smo nasli mjesto za parking motora, jer je teren sav grbav i pun rupa uz put, i puno premalen za masu motora koja je vec bila tamo.

Prosetali smo se malo okolo i dojmila nas se bina sa video zidom, dobar raspored sankova i ponuda, ali smo ostali razocarani smijestajem kampa u sumi koja je bila tek toliko ociscena da se mogu postaviti satori, no ispod je ostala grba na grbi. Steta, jer da su izmjestili kamp pored soderice (raj za ribice), bilo bi puno bolje. Naisli smo na par poznatih ljudi, malo smo se druzili, ali posto ukupni dojam nije bio bas najbolji, odlucujemo se oko 22h za povratak. Vozimo se natrag po istoj cesti i razmisljamo hocemo li se dogodine vratiti na ovaj susret. Mozda!?

Tamingo

28.07.2007.
Moto Alka

Dogovoreni pokret prema Pisarovini, promijenjen je radi ponude da sudjelujemo na Moto Alci koja se odrzavala u Breskoj Gredi pokraj Ivanica. Nas kolega Marin dao si je zajedno sa svojom obitelji puno truda da nas dostojno ugosti te smo nakon rucka kod njegove kuce krenuli u defileu prema centru mjesta gdje nas je docekalo opce-narodno veselje u cast Svete Ane koja je proglasena za zastitnicu Breske Grede. Uz gromoglasni pljesak mjestana, osjecali smo se i vise nego dobrodosli.
Nakon par zdravica okrijepe pristizu i kolege i Jackalsa, a odmah nakon njih i bikeri iz Oldtimer kluba Ivanic. Uslijedilo je jako lijepo druzenje, a pozivom organizatora pocinje prijavljivanje ekipa za sudjelovanje u Moto alci. Za sudjelovanje je bilo potrebno naci suvozaca, te se prijaviti (a gdje drugdje) na sank. Organizacija je bila za svaku pohvalu jer su tu bili i redari te sudci koji su se brinuli za postivanje pravila (kojih i nije bilo), a navijanje mjestana je bilo na razini nogometne utakmice nekod prvoligasa. Nakon tri voznje dobiveni su i pobjednici, a mi osvajamo jako dobro drugo mjesto i veliki pehar. Normalno da smo ga proslavili ispijanjem (raznih vrsta) tekucina iz njega. Nas kolega Marin od srece je cak obukao narodnu nosnju, istina zensku, ali i onako ima dugu kosu pa se to nekako i uklopilo. U popodnevnim satima krecemo prema Pisarovini na susret Jahaca vjetra, no u Kupincu nam jedan clan ekipe tragicno zavrsava u jarku pokraj ceste, a nedugo nakon toga i u Traumi sa prijelomom noge tako da nismo svi nazocili susretu Jahaca vjetra. Steta, jako lijepi dan sa losim krajem, no i padovi su sastavni dio bikerskog zivota. Bit ce bolje…..

Max

Pisarovina

Subota 15h. Velesajam. Skupo se cijeli copor bajkera: Kamikaza, Tamigaci Drago i Marija, i... vise nitko. Krecemo po nacu Zeljkicu kod Kauflanda u Velikoj Gorici. To nam je zante uz put prema Pisarovini. Nalazimo se i dobijamo obavjest da nam je najbolje ici preko Kravarskog i Pokupskog. Dobro valjda ljudi (Zeljkica) znaju. Krecemo i pocinje putesestvije. Drzimo se pravila (vozi brzo kao najsporiji vozac) i nakon dosta....desetaka minuta konacno dolazimo na odrediste. Inace samo kao napomena, cesta je izuzetno lijepa i ima se sta za vidjeti na turistickoj voznji. No sad o susretu. Dogadjaj je smijesten na poveliku livadu uz koju se proteze suma sa puno hladovine u kojoj je sank, kuhinja, bina i klupe pod tendama radi eventualne kise. Bina je dobro postavljena i ozvucena. Malo smo se druzili, kad je najavljen defile. Krecemo u koloni od oko tridesetak i vise motora. Vodja puta stvarno je bio dobar. Kako cijela turica ima nekih pedesetak kilometara, tempo je bio malo brzi, ali je na svim zahtijevnijim mjestima, vodja usporio i prilagodio brzinu kolone. Trasa je vodila oko cijelog tog podrucja sa jednom stajankom, gdje smo dobili besplatno pice i malo protegnuli noge. Defile je za nase drustvo bio po svima jako dobar. Vrativsi se na glavnu lokaciju, osladili smo se izvrsnim free grahom i malo zalili grlo. U dobrom druzenju vrijeme brzo prolazi, pogotovo ako imas i ranojutarnjih obaveza. Tako smo na zalost susret morali napustiti vec oko 21h. Nadam se da je ostatku drustva, druzenje bilo i dalje dobro i da cemo se i dogodine naci na ovom susretu mozda i u vecem broju.

Tamingo

04.08.2007.
Muddy - Blato

Lijep, obecavajuci dan. Tamigaci nemreju biti doma, pa surfaju po internetu i traze destinaciju. Gle evo nekaj zgodno, a blizu. Blato kraj Zagreba, nova lokacija, novi susret. Idemo istrazit. Voznja je stvarno kratka, do Blata preko rotora, pa uz nasip uzvodno.. Lokacija Ranc, u pravom smislu rijeci. Susret je smijesten na terenu novog konjickog kluba, gdje smo se mogli diviti pravim i metalnim konjima. Nemres se odlucit koji su lijepsi, ali srceko ipak prevagne na one metalne. Skupio se poprilican broj metalnih konja i njihovih jahaca, te smo se
uz dobru klopu i cugu lijepo druzili. Muzika i pratece stvari - sve pet. Jednostavan i dobar susret. Kako smo u ranim jutarnjim satima trebali krenuti na zasluzeni godisnji odmor, nismo mogli ostati do fajrunta, ali cemo sve nadoknaditi iduci put. Sve u svemu, ovo je bio jedan vrlo ugodan susret. Vidimo se!

Tamingo

10.08.2007.
Silver Horses - Samobor

Lokacija vec poznata. Ulaz u Samobor. Domacini super, organizacija na visini. Jos i da je vrijeme posluzilo... Ali bilo je OK. Za zagrizene bajkere ni malo vode s neba ne smeta. Ipak se skupilo dosta bajkera, pa je uz dobru mjuzu, malo prevec slani grah, mrzlu pivu, i dobro drustvo sve bilo super. Kaj ces vise? Iako je samo jedan dan, i to treba zdrzat. Bilo je super i vidimo se opet!

Tamingo

17.-19.08.2007.
Gospic - MC Crazy Wolf's

Konacno jedan malo dalji susret u kombinaciji sa slobodnim vremenom, rezultirao je pokretom u petak prema Gospicu na 7. moto susret MK Crazy Wolf's koji je odrzan na izlazu iz Gospica prema Smiljanu.
Za putovanje biramo cestu preko Karlovca, zatim Slunja gdje stanemo na okrjepu u obliku odlicnog Corbanca (ili kaj je to vec bilo). Usput, u razgovoru sa glavnim skiperom, prikupljamo informacije o raftingu na Mreznici. Nastavljamo preko Plitvickih jezera, pa prema Motelu Borje gdje se odvajamo prema Otoccu, pa preko Lickog Lesca, Perusica, stizemo u Gospic koji vec mirise (po spaljenim gumama) za predstojeci susret. Docekani smo od strane predsjednika kluba i dostojno pocasceni picem, a kako u petak nije bilo previse dogadjanja u kampu, odlucujemo se za obilazak znamenitosti (birtija) Gospica. To je trajalo do kasnih sati kad odlazimo na pocinak.
U subotu nakon (kasnog) budjenja i neizostavne kave, odlazimo u Sinac na izvor Gacke (najcisce rijeke u Evropi), koji se smjestio u prekrasnoj dolini gdje pojedinci otkrivaju da je izvorska voda ukusnija i hladnija (od sinocnje) pive. U popodnevnim satima krecemo prema mjestu susreta, s kojeg oko 18 sati krece i prekrasan defile. Nakon kratkog kruzenja oko Gospica stajemo na glavnom trgu ispred Highlander's Puba gdje se piva tocila u potocima, a bikeri iz okolnih klubova nemilice su palili gume i pucali iz auspuha. Buka, dim i dvije polu odjevene plesacice privukli su (valjda) cijeli Gospic u centar.
Nakon smirivanja strasti vracamo se na mjesto susreta gdje pocinje koncert Cuvara Svirala koji traje sve do 23 sata. Nakon njih Picksibneri dovode i onako dobru atmosferu do usijanja. Dvije tete se penju na binu oko 24 state te dobrom predstavom odusevljavaju gledaoce Nakon njih slijedi podjela zahvalnica prijavljenim klubovima, a festa nastavlja doduboko u noc (rano ujutro do 5) Nakon odmora i ispijene popodnevne kave, krecemo preko Kapele prema Zagrebu uz par usputnih stanica (kako je dobra cedevita) prema doma za divno cudo bez guzve na cesti.
Jako dobar susret koji odise domacinskom atmosferom, dobra klopa i cuga po pristupacnim cjenama i prekrasno mjesto. Vidimo se dogodine.

Max

18.08.2007.
Sveti Kriz Zacretje

Starom zagorskom magistralom, pa preko Zaboka prema Sv. Krizu Zacretje, laganom ugodnom voznjom, stizemo na odrediste. Ima vec poprilicno motora (ipak je ovo humanitarni susret), ali do pravih dogadjanja ima jos vremena. Kako smo saznali, ovdje cijeli tjedan traju kulturna i ina dogadjanja, a kao secer na kraju - bajkerijada. Malo smo prosetali mjestom, divili se konjskim zapregama i kocijasima u nosnjama tog kraja, te pogledom pratili kolonu ponosnih jahaca koji su prodefilirali mjestom. Probali smo domaci gvirc i medenjaka, pa natrag na susret. Evo poznatih faca. Idemo na sank liniju, ali prvo do humanitarnog kotaca. Upoznajemo
bajkere iz Gorice, pravog pandura(policajca) i njegovu skvadru Prijatelji. Uz dobru zafrkanciju i opaki gulas, zalijevamo grla s hladnom pivom. Kako uz bajkere uvijek idu i ljudi dobre volje, na susret su dosli i vec spomenuti jahaci sa svojim ljubimcima, pa su se oni hrabriji mogli okusati u pravom jahanju, i isprobat malo drukcije sedlo od nasih. Ispostavilo se da su njahrabrije bile bajkerice, ali njih decki nisu pustali same na konje, vec su morale sjedit ispred njih, odmah do jabuke sedla, a momci su ih svojski pridrzavali da ne padnu. Uz dobru zafrkanciju i odlicno drustvo, vrijeme leti, te smo se u neke sitne sate sjetili da bi ipak terbali malo odmora. Teska srca smo se rastali, i krenuli po staroj zagorskoj prema Zagrebu. Putem smo se dogovorili da sigurno idemo na slijedeci susret. Zle Majke vidimo se!

Tamingo

25.08.2007.
Hollister MC Croatia

Ni ovaj vikend nismo mogli biti na miru, a 12th Wild Oone Weekend Hollistera, koji se ove godine odrzavao na prekrasnoj lokaciji Hipodroma u Oroslavju, nije mogao proci bez nase nazocnosti.
Nakon kratke voznje po Zagorskoj magistrali (morali smo stati kod Ribica na okrjepu) odvajamo se prema Oroslavju i u Mokricama skrecemo prema Hipodromu gdje se vec okupilo mnostvo bikera iz cijele Lijepe nase, ali i iz okolnih zemalja, sto ne cudi, jer MC Hollister je ipak stari i poznati klub. Kamp je bio posebno odvojen na velikoj livadi, a odvojen je bio i smjestaj za motore. Kako se nije divljalo (pucalo, palilo gume) tako je i nocni odmor (za one koji su se odmarali) bio osiguran.
Kako smo dosli relativno rano, odlucismo se za voznju u Oroslavje gdje smo posjetili poznati bikerski restoran Bibi.Docekao nas je gazda restorana, i sam biker, a kako smo bili prazna zeluca, pasala nam je topla domaca bucnica koja je bila i vise nego dobra. Nakon par rundi vracamo se na Hipodrom, gdje je festa u punom jeku. Pozornica za svaku pohvalu, kao i grupe koje su svirale. Hladna cuga je tekla u potocima. Klopa je bila malo nabrijanih cijena no tko voli ….
Raspolozenje je bilo odlicno pa se ugodno druzenje protegnulo do ranih jutarnjih sati. Dobar susret, no to se od domacina i ocekivalo. Vidimo se do godine.

Max

01.09.2007.
MK Vilenjaci - Kutina

Konacno subota! Idemo u Kutinu! Skupljamo se, Dragec i Marija, Keko i Tajci, Tamara i ja, i pokret. No prije jos jednom provjeravamo lokaciju na internetu. Dobro sve znamo. Pokret. Vozimo preko Gorice za Sisak, pa preko Osekovog za Popovacu i na kraju prema Kutini. Cesta je poluprazna, a vrijeme idealno za voznju. Ne moram ni reci da smo uzivali. Uz par stajanki i dobru zafrkanciju, stizemo u Kutinu. Dolazimo do raskrsca na kojem bi po obavijesti s interneta trebali skrenuti lijevo, kad gle vraga, strelica Moto pokazuje desno. No dobro, idemo desno, kaj sad. Ipak smo dobro skrenuli. Tu vec ima poprilican broj dvotockasa, veliki sator s klupama, mali kamp iza bine i grah. Mirisi!!! Ali nis prije defilea. Uz hladno pice i malo zeke, ubrzo docekujemo poziv za pokret. Defile je bio stvarno dobro organiziran. Vodio je skoro kroz cijelu Kutinu i bio je medijski pracen s motoriziranom TV ekipom.Bilo je puno gledaoca, jer ovo ipak nije uobicajen prizor. Nekoliko stotina motora tutnji kroz inace mirne ulice. Uz malo turiranja i trubljenja i puno pozdravljanja gledaoca, a ponajvise djece, stizemo natrag na polaziste. Pravac u red za free grah. Grah mirisi, kipuc je, pun kobasa i stvarno ide u tek. Na kraju ga malo zalijevamo hladnim picem i to je to. Program je OK, cijene pica isto, domacini ljubazni, drustvo super - dan za bogove. Iako je sve super, sutrasnje obaveze ne pitaju, pa se vec negdje oko pola devet dogovaramo za povratak u Zagreb. Vracamo se istim putem, ali ovaj puta samo uz jedno stajanje za praznjenje mjehura i dogovor za jos jedno pice kod Drageca doma. No to jedno pice malo se oduzilo, tako da smo ipak dosli doma u rane jutarnje sate. Ipak na krajupada dogovor, idemo opet iduci put. Kutina-vidimo se!

Tamingo

01.-09.09.2007.
Pula

Gazda nam se smilovao i odobrio godisnji. Nakon dvodnevnog cekanja da nam se i vrijeme smiluje, krenusmo konacno na susret Twin Horn-a u Pulu. Puni nade u suncano vrijeme i pogleda uprtog u nebo stigli smo u Pulu bez kise, a docekalo nas je sunce zbog koga smo odmah zaboravili na smrznute prste kroz Gorski kotar.
Nakon postavljanja satora otisli smo na mjesto dogadjanja. Zakasnili smo na defile, ali stigli smo taman na odlican grah. I ove godine nas nije iznevjerila ponuda na vecem broju standova (kojih bi trebalo biti vise i na ostalim susretima), nudila se koza, nakit, dodatna oprema za motore, a izmedju ostalog domace slastice i kolaci. Vecer je bila ispunjena dobrom muzikom i ugodnim drustvom velikog broja bikera, poznatih i nepoznatih. No, vrhunac veceri ipak je bila striptizeta koja je odradila svoj program vrhunski, a usput je i izgledala kao netko tko pripada na moto susret, za razliku od ostalih striptizeta koje nastupaju na takvim dogadjanjima.
Sljedeci dan smo krenuli u grad pozdraviti drage ljude koje smo upoznali tokom dugogodisnjih posjeta Twin Horn-ovih susreta. Iznenadio nas je broj motorista u gradu koji su ostali nakon susreta, ocito Pula svojim sarmom i gostoprimstvom stanovnika svake godine privlaci sve vise bikera koji ne zele otici poslje susreta.
Sve je bilo savrseno, a onda se sunce sakrilo. Nastavili smo uzivati u prekrasnim setnjama uz sivo more i tople kozne jakne u pauzama izmedju kise. Uz zvukove kisnih kapi i sumove vjetra doveli smo do savrsenstava rijesavanje krizaljki i igranje „Covjece ne ljuti se“.
Buduci nam je trebalo malo razgibavanja, nakon prestanka jednog od vise pljuskova, malo smo izbacivali vodu iz satora i susili karimate i tako do sljedece subote kad nam je nas dezurni sinopticar Igor odobrio povratak garantirajuci bar djelomicno suhe ceste.
Kad smo odlazili iz kampa, more je bilo prekrasno plavo, a sunce sjalo svom jacinom. Suzdrzali smo se od suza jer nam je bilo vise nego dovoljno vode za jedan tjedan. No, bar je povratak doma bio ugodan i suncan.
Ipak, sve pohvale Twin Horn-ima, mi stizemo i sljedece godine taman morali prosiriti asortiman drustvenih igara.

Zeljkica i Davor

08.09.2007.
Adventurer (KLE susret)

Prvi susret u organizaciji MK Adventurer zagolicao je mastu iz vise razloga: prvi susret, KLE motori, nepoznata lokacija, a kako poznajem par clanova, normalno je da nisam mogao odoljeti, a da ne odem tamo. Stara Karlovacka je bila suha no ipak je trebalo malo pripaziti po zavojima jer je kisa koja je padala zadnjih 5 dana napravila svoje. U Benceticima skrecem desno, pa preko Zorkovca i Mahicnog dolazim do Grduna (mjesto gdje je bio susret Motolegije), nastavljam preko no name sela i nakon 10 km stizem u Ribnik, a odmah zatim i u Novake Lipnicke. Na prekrasnoj lokaciji zaticem veliko drustvo KLE-ovaca. Razglas je bio na visini, a moglo se iskusati i umijece «ratovanja» na paintball terenu u sklopu kampa. Svi clanovi novoga kluba uklopili su se u dobar stimung i zafrkanciju, te su svi pridoslice bili primljeni na dostojan, pravi domacinski nacin. Dobra klopa i cuga te ugodni bikeri koji cijelo vrijeme pricaju samo o svojim vozilima. Predsjednik se nije ustrucavao zasukati rukave te na par motora izmijeniti lajtunge od prve kocnice. Jako lijepo okupljanje bikera iz sire okolice, prekrasno mjesto susreta i dobra organizacija. Vidimo se na iducem susretu.

Max

Jaska - Komarevo - Jaska

Dan stvoren za voznju. Krecemo u prijepodnevnim satima prema Jaski. Tek toliko da provjerimo destinaciju, pa da nastavimo za Komarevo. Starom cestom, laganini, dolazimo do Jaske i Jaskanskog sajmista, gdje bi se trebao odrzati susret. Mjesto je dobro odabrano, i ima puno prostora za sve. Tu su i pravi zahodi, te dobro smjesten sank i bina. Posto smo zatekli samo nekolicinu clanova MK Jaska, popismo pice i kavu, malo se zekali sa deckima i oko jedne vure krenuli za Komarevo. Put nas vodi preko Klinca Sela za Pisarovinu, pa preko Pokupskog za Glinu. Tu radimo stanku za rucak. Papali smo u jedinom Glinskom hotelu i zakljucili da im je papica jako dobra i po pristupacnim cjenama. Nakon okrijepe, krecemo preko Petrinje i skrecemo za Moscenicu i Komarevo. Ugodna voznja. Docekuje nas vec dosta bajkera. Centar zbivanja bio je malo natopljen kisom, pa je bilo i malo blata, ali nema veze. Upoznali smo neke nove ljude, i u drustvu docekali pocetak mise i blagoslov motora. Gospon velecasni je jako lijepo pozdravio i blagoslovio sve nas prisutne, uz napomenu da je i on ljubitelj motora. Nakon mise, krenuli smo na defile. Put je vodio do Siska , sa stajankom za pivu u centru i natrag. Moram pohvaliti striceka policajca koji je vodio kolonu. Svaka cast stricek, bilo je odlicno. Na pauzi defilea, sreli smo Juru iz Max.ovog drustva sa kompicima, pa smo se dogovorili da dalje idemo skupa. Zaboravio sam reci da je ovo bio humanitarni susret za malog Matiju, pa se nadam da su se i ovaj puta bajkeri pokazali kao velikodusni donatori. Nakon povratka u Komarevo, jos smo malo svrljali okolo, te smo na kraju krenuli prema Jaski. Vozili smo preko Siska prema Gorici, pa na obilaznicu do Luckog i prema Jaski. Putem smo morali napraviti jednu stajanku, jer smo se pomalo smrznuli. Naime temperatura je drasticno pala tokom voznje, a bili smo lijeni obuci nesto ispod jakni (kao nije to daleko, bumo zdrzali). Na kraju ipak stizemo u Jasku, gdje srecemo Max.sa i drustvo, ali i jutros upoznate decke iz Jaske . Na bini prase bendovi uz pratnju dviju mladih vrucih plesacica. Moram pohvaliti jedan mladi bend (cuo sam da imaju oko 15-16 godina), jer su to zaista dobro odradili. I puno stariji bendovi bi im mogli pozavidjeti. Uz dobru mjuzu, hladno pice i pokoji plesni korak, docekali smo i vrijeme za poci doma. Uz prijedjenih tristotinjak kilometara, te susreta sa starim i novim prijateljima i poznanicima, ova dva susreta ce nam sigurno ostati u lijepoj uspomeni. Vidimo se iduci put na oba.

Tamingo

MK Jastreb - Jastrebarsko

Putem prema susretu MK Adventurer navratili smo i kod MK Jastreb u Jaski na cajanku (moto party), no kako se tamo jos nista zanimljivoga nije dogadjalo produzili smo dalje, ali smo se vratili taman da ucestvujemo na defileu. Broj pristiglih bikera ocito je ugodno iznenadio i same domacine tako da je odlican besplatni grah naprosto planuo. Ugodno druzenje uz zvukove dvije lokalne grupe (jedna vec slusana u Ozlju) koje su vise-manje uspjesno pogadjale ritam rocka, ali i dvije plesacice zamamnih oblina, pobrinuli su se za dobar stimung. Lokacija je vise nego dobra (sajmisni prostor), tako da ima mjesta na pretek, jedino je malo nes(p)retno izabran datum susreta jer se poklopio sa Komarevom i KLE Adventerom tako da odaziv nije bio potpun. Odlicna klopa i hladna cuga po pristupacnim cjenama, a za pohvalu je i besplatni grah kao i kava. Zamjerka domacinu je jedino kaj nije bilo caja, a susret se zove cajanka (sala mala). Na moje trazenje caja, sjatilo se cijelo predsjednistvo na ispriku, te sam pristao na adekvatnu zamjenu u obliku kave. Dobra organizacija i prekrasno druzenje kakvo se i inace ocekuje od MK Jastreb, jer su oni ipak ozbiljan klub. Vidimo se dogodine 

Max

15. i 16.09.2007.
Babaroga - Crikva

Kako je prognoza obecavala lijepo vrijeme cijeli vikend, a izbor je bio Osijek ili Crikva, prevagnulo je more. Pokret oko 10 sati ispred Pit-Stopa, pa laganim tempom preko Karlovca, Zdihova gdje susrecemo kolonu biciklista pod pratnjom Policije, koji ocito putuju istim smjerom kao i mi. Uspijevamo ih obici te nastavljamo prema Delnicama gdje stajemo na malo dulju pauzu. Prikljucujemo vecoj grupi bikera kojima se ocito ne zuri kao ni nama, pa zajedno oko 14 sati stizemo u Crikvu na 3. Babaroga Party. Okupilo se tu poprilican broj bikera iz okolnih mjesta, ali i Slovenaca kojima se ocito svidja nas Jadran. Mjesto za kampiranje smo nasli u parku na samoj obali. Digli smo sator i pocastili se zasluzenim pivom i klopom (cevapi jako dobri). U 16 krecemo na defile od cca 45km po prekrasnim selima (ne znam kojima). Usput stajemo u nekom kaficu na putnu pivu te nastavljamo prema Novom Vinodolskom, gdje smo opet pocasceni s jednom putnom. Oko 18:30 dolazimo nazad u Crikvu. Domacin nam je pripremio jos jedno iznenadjenje u obliku panoramskog krstarenja katamaranom u trajanju od 1 sata. Nakon tega pocinje koncert Picksibnera koji traje do ponoci kada se na binu penju dvije tete koje su bezuspjesno pokusale usijati atmosferu, pa se nastavlja s koncertom grupe Propast koji su prasili stare stvari od Azre. U ranim jutarnjim satima odlazimo na zasluzeni odmor s kojim smo ipak morali pricekati dok se dezurni pucaci iz auspuha i tureri nisu umorili. Ustajanje slijedi oko 9 sa zakljuckom da ne valja na susretima postavljati satore jer nas drugo jutro (ne znam radi cega) boli glava, te nakon prve kave krecemo sa pakiranjem stvari i povratkom prema doma. Da bi put protekao zanimljivo pobrinuo se Gorski Kotar sa neizbjeznom maglom, mokrom cestom i temperaturom slicnoj zimskoj, no ipak sretno stizemo oko 14 sati. Jako dobar susret, pun dinamike, dobre mjuze, cuge i zenskog dijela populacije (turisticka sezona jos traje) uz svesrdno zalaganje domacina. Vidimo se dogodine.     

Max

22.-23.09.2007.
Vikend u Vukovaru

Slucajno poznanstvo kod naseg mehanikara Lije, urodilo je pozivom od strane Grizlija, na zajednicku voznju za Vukovar. Kako smo se moja hanuma i ja vec ionako spremali za Vukovar i Slavonski Brod, na susrete, iskoristili smo poziv i nasli se sa skvadrom iz Udruge veterana domovinskog rata, na OMV-ovoj pumpi oko pola devet. Skupilo se desetak motora i pratece vozilo s clanovima familije vodje puta „Svabe“, te klopom, cugom i drugom opremom u gepeku. Nakon kavice i dogovora o putu, krecemo oko devet sati novom cestom prema Vrbovcu, gdje nas ceka jos jedan clan (buduci bajker), pa nastavljamo za Bjelovar, te Djurdjevac, pa prema Virovitici. Normalno, posto je ovo ipak dulji put, radimo stajanke na pumpama i kod „Crne mice“ kod Hampovice. Pravu stanku radimo kod kafica „Bajker“ prije Virovitice. Dalje nastavljamo prema Slatini, Nasicama, Djakovu i Vinkovcima, te Osijeku, i dolazimo oko cetri sata popodne u Vukovar. Ovih je sedam sati puta, i tih tristotinjak i vise kilometara, proteklo u izuzetno ugodnoj laganoj voznji, stvorenoj za gust, te u drustvu bajkera ciji je moto „na cesti smo svi isti“. Voznja za bogove. Mi tamigaci imali smo namjeru otici malo do Ovcare, pogledati malo susret, prosvrljat po Vukovaru i predvece krenut za Slavonski Brod, na susret, gdje bi i prespavali. No skvadra s kojom smo dosli, uspijela nas je nagovoriti da ostanemo s njima. I nismo pogrijesili. Nase motore, pri dolasku u Vukovar, sparkali smo na Dunavskom nasipu uz koji se nalazi brod-restoran, ciji je vlasnik Grizlijev sogor. Tu smo se nasli s Vukovarcima, clanovima Moto kluba Vukovar, koji su nam pripremili "nase" mjesto zbivanja na malom aerodromu u Borovu naselju. Tu je lani bio susret, ali je ove godine prebacen na novu lokaciju. Cim smo se smijestili satore, odmah smo se bacili na pripremu rostilja. Glavni, goli kuhar, Darko, inace kuhar od zanata, pokazao je i dokazao svoje umijece. Ubrzo su pocele bakanalije. Nakon tolikog puta, svima nam je godilo opustanje uz izvrstan rostilj, hladnu cugu i dobro drustvo, a tek kad su poceli vicevi....Vukovarci su se pokazali kao izuzetno dobri domacini. Skoro sam zaboravio reci da su nas docekali s domacim krafnama i pitama, koje su bile fantasticne. Uz dobru mjuzu sa cedea i drugug vec navedenog, zabava je trajala do nekih sati(?). U jutro, vec negdje oko deset sati, nasli smo se s Vukovarcima u kaficu „Philip Moris“, na jutarnjoj kavi, nakon koje smo zajedno krenuli motorima u obilazak. Prva stanica bila je slavna Vukovarska Bolnica, U njoj se nalazi spomen dio s fotografijama i imenima pogubljenih i nestalih ranjenika i osoblja bolnice, te dokazima ostalih ratnih zlocina nad cijelim gradom. Uz izuzetno strucno vodstvo ljudi koji su sve to osjetili na vlastitoj kozi, dobili smo informacije o grozotama krvnika i junastvu obicnih ljudi - Vukovaraca i boraca pridoslih u Vukovar. Prvi dojam na izlasku iz bolnice bio je: „sreca da ovo nismo vidjeli jucer, jer od sinocnje zabave ne bi bilo nista“. U raspolozenje nam se uvukao kolektivni osjecaj tjeskobe i gnjeva na rat i na sve sto on sa sobom donosi. Prilikom upisa u knjigu dojmova, u koju bi mogli napisati novu „Jamu“, samo da smo pisci ili pjesnici, istisnuli smo samo par rijeci iz dubine srca s gorkim okusom u ustima. Nakon bolnice, krenuli smo prema Memorijalnom groblju. Tu su predstavnici udruge polozili cvijece i zapalili svijece za svih devetsto i nesto poginulih u Vukovaru i za sve poginule, nestale i ranjene u Domovinskom ratu. Osjecaj kad ides na grob jednoj osobi je los, a kad ides za njih devet stotina i vise osoba... Stravicno! I da se stvarno to nije dogodilo, ova bi prica sigurno isla u red pravih horor drama. Sa Memorijalnog groblja, odlazimo prema Ovcari i Spomen domu, gdje ponovo palimo svijece, prisjecajuci se svih patnji ovih ljudi, vizualno popraceno fizickim dokazima o ovim ljudima i stravicnim objasnjenjima vidjenog, od strane vodica Spomen doma Ovcara. Knedla u grlu sve vise raste, pritisak u grudim takodje, a pogled nam svima postaje staklast. Svi padamo u neke svoje misli i kad smo krenuli prema Vodotornju, simbolu Vukovara, vidjelo se da u koloni nema vise one opustene, relaksirajuce voznje, vec smo grc. Morali smo napraviti stanku. Ovo je bilo previse. Odlazimo s nasim Vukovarcima na vec spominjani brod, na rucak. Tu nas docekuje izvrstan „cobanac“, koji je dogovorio Grizli. Ljudi, sto je bio dobar! Uz dobru papicu, raspolozenje se pomalo vraca, ali jos ne u normalu. U planu nam je jos obilazak „Bijelog kriza“ na obali Dunava i spomenik Blagi Zadri na ulazu u Vukovar. Na oba mijesta palimo svijece. Tu se rastajemo s nasim domacinima, uz pozdrav „vidimo se opet u Vukovaru“. Krecemo za Zagreb istom rutom kojom smo i dolazili, ali ovaj put uz manje stajanki. Prva veca stajanka, bila je opet u kaficu „Bajker“, a druga kod Bjelovara ispred „Barutane“. Tu palimo zadnju svijecu. Voznja nartag bila je isto vrlo ugodna. Vozilo se po svim pravilima, sto su ocito cijenili i ostali ucesnici prometa. Nije bilo nervoznog preticanja ili drugih gluposti, bas relaksirajuce. Doma smo stigli u vecernjim satima, umorni, ali puni mijesanih osjecaja, od ushita zbog prekrasnog izleta u jako dobrom drustvu, do dubokog postovanja prema svim zrtvama, kojima smo iskazali pocast i uz obecanje „vratit cemo se u Vukovar“.
I za kraj samo da kazem, da nam uopce nije zao sto smo propustili dva susreta na koja smo htijeli ici. Bilo nam je super.

Tamigo

29.09.2007.
Dehidrirane Deve - Gornja Bistra

Mala dilema izmedju humanitarne akcije «Izmami osmijeh» i moto rostilja kod Weekend monstersa nije dugo trajala. Odluka pada idemo na oboje. Humanitarni dio smo odradili u prvom dijelu, a dolaskom u Bistru na mjesto odrzavanja susreta Dehidriranih deva (zanimljiv naziv), nalazimo jako lijepo uredjen prostor sa ogromnim satorom u kojem s jedne strane dominira velika bina, a sa druge jos veci sank. Dobar odziv bikera, pokazao je da su bikeri uvjek tu kad su u pitanju humanitarne akcije. Ovaj puta je pruhod isao sticenicima djecje bolnice Gornja Bistra. Domacini su se svojski trudili animirati sve prisutne raznim dogadjanjima tako da je tu bila moto-alka, obaranje ruku, ispijanje pive itd., a mi smo na moto-alci izmedju 20 parova osvojili odlicno trece mjesto (pogodcima u sridu i dva puta u dva), te bili nagradjeni klopom i cugom. Na bini su se cijelo vrijeme izmjenjivali bendovi koji su vise-manje uspjesno odrzavali dobru atmosferu tako da je festa trajala (po prici) duboko u noc. Oko 5 sati krece defile po okolnim selima, a mi krecemo put Podotocja na rostilj kod nasih kolega i prijatelja Weekend monstersa. Oko 10 sati na prijedlog jednoga od nas da se vratimo u Bistru, nije nas trebalo puno nagovarati tako da za otprilike 30 min voznje (smrzavanja) dolazimo nazad u Bistru gdje je festa bila u punom jeku, a domacini zdusno opravdavali svoje ime - Dehidrirane deve (uzimajuci u obzir kolicinu tekucine koju mogu popiti). Neki od nas su se svojski trudili drzati prikljucak, iako bezuspjesno. Oko 12 krecemo prema doma s lijepim uspomenama na jos jednu odradjenu humanitarnu akciju i druzenje u Podotocju. Vidimo se do godine.

Max

Weekend Monsters

Negdje oko 17 sati lagano smo se dokotrljali u Donje Podotocje na rostiljadu koju su po cetvrti puta organizirali nasi dragi prijatelji MK Weekend Monsters. Odmah na ulazu docekani smo s kapljicom dobrodoslice i dascicom za pod nogaru. Odvezli smo se na, za sada, jos uvjek dovoljno velik parking, Malo smo se promuvali medju motorima pa otisli prijaviti klub. Zrakom se sirio ugodan miris rostilja i grha. Ovdje nema bine i zive muzike. To je sano lijepo mjesto gdje u ugodnom drustvu mozete pojesti porciju dobrog graha ili vratine, a ni u jednom trenutku vem nece pasti na pamet da je cijela stvar napravljena samo da bi vam se otele pare. Pojavio se i neunistivi Ico sa stvarima koje izradjuje od koze. Vrijeme nam tako vrlo brzo prolazilo, pa smo se malo prije 23 sata pokupili kucama.

Zeljkica i Davor

02.10.2007.
Ferko - Bikers

Ne bi se to bas moglo nazvati nekom voznjom, ali umjetnik je kolega na dva kotaca, pa je znatizelja odlucila da posjetimo izlozbu u Galeriji Tutkalj. Sastali smo se oko 18 sati i lagano krenuli put Miskecovog prolaza, racunajuci da cemo motore ostaviti na jednom od novih moto parkinga u Preradovicevoj ili Gundulicevoj. Parkinzi su, naravno, bili popunjeni, a motore parkirane u pjesackoj zoni su marljivo popisivali, pa smo strojeve ostavili na plocniku preko puta poste,
Izlozba je bila interesantna. Nevjerovatno je da se u svega nekoliko poteza, ne ulazeci u detalje, moze naslikati motor kojem mozete prepoznati marku i tip. Ostali smo jos neko vrijeme pred galerijom u drustvu istomisljenika, a ugodjaj nisu uspjela pokvariti ni jaja koja je neki "ljubitelj" umjetnosti (ili bikera), pobacao na nas.

Zeljkica i Davor

06.10.2007.
Prijatelji - Velika Gorica

Subota popodne oko 17 sati. Odlucujemo se, unatoc losem vremenu, krenuti put Velike Gorice na Party MK Prijatelji. Do tamo smo imali srece. Kisa je stala, a cesta je susila. Ulaz na mjesto dogadjanja klasicno - pozdravi, rakijica... Samo sto smo sparkirali motore pocela je kisa, ali dobro, stigli smo suhi. Decki iz Prijatelja su ocito pokupili dobra iskustva sa ostalih moto susreta, jer iako im je ovo prvo druzenje, zamjerki prakticki da i nema. Ljubazni domacini, free grah, majice, prisivnice, posebno mjesto za paljenje guma, dva lokalna benda, nezaobilazni striptease (u dva djela) i prostorija za prespavati za ljude koji su malo previse popili ili im se jednostavno nije vozilo doma po kisi. Unatoc kisi povilo se desetak klubova, dosta Free Ridera i nesto civila. Sve u svemu, za prvi puta, jako dobro!

Zeljkica i Davor

07.10.2007.
Kestenijada - Keglic Fest

U Nedelju popodne pokusavamo iskoristiti zadnje lijepe dane za uzivanje u voznji. Sastajemo se nas desetak na motorima i pratece vozilo kod juznog ulaza u Velesajam, pa krecemo prema Ozlju na Kestenijadu MK Colapis Riders. Nakon kretke i ugodne voznje stizemo u Ozalj, spustamo se znanim putrm na obalu i upadamo u blato...? Ubrzo shvacamo da su svi ostali parkirani na prilazu Club House-a, gdje je ipak nesto manje blatno, ali ima cijelo cudo automobila, tako da za motore jedva ima mjesta. Putokaza nema, a nema ni doceka domacina! Spustili smo se na obalu, ovaj puta pjesice, kupili i pojeli nesto dobrih i jeftinih kestena i zakljucili da nam je najbolje vratiti se u Zagreb. Nakon lagane voznje u poprilicnoj guzvi stizemo na Keglic Fest. Tu nas docekuje Grga iz 1.HMK. Promuvali smo se malo okolo, pojeli poneki medenjak i kokice, a kad je pocela ziva muzika brzo smo se jedan po jedan pobrali kucama.
Zeljkica i Davor

20.10.2007.
DDK6 i Forum Party





Iako je prethodnih dana kisa nesmiljeno padala, a temperatura se spustila na jedno cifrani broj, nismo odustali od humanitarne akcije DDK6. Okupljanje je bilo ispred Pit Stopa. Oko 11 sati stvorila se lijepa guzva, pa nas je u podne u prekrasnom defileu kroz grad (prosli smo kroz sva crvena svjetla na semaforu kroz koja se moglo proci) prema Petrovoj 3 krenulo oko 200 gdje smo «krvarili» u velikom broju. Skupljeno je 117 doza krvi izmedju kojih i 4 od nasih clanova. Povratak je slijedio iza 16 sati, te nastavljamo sa druzenjem motorista (i onih koji to nisu) u poznatoj Bikerskoj birtiji Pit Sstopu, na staroj Samoborskoj. Kako se temperatura kretala blizu 0°C, a propadivala je i kisa (susnjezica) tako se dobar dio dogadjanja preselio u unutrasnjost kafica, a vani su ostali samo oni hrabri (i oni drugi). I ova festa je krenula s dobrim rostiljem a naslo se tu i kobasica, krmica, cevapa itd. tako da nitko nije mogao ostati gladan. Pice je teklo u potocima a mjuza je prasila iz razglasa. Jedina zamjerka dececu koji nas je davio s nekim kvazi tehno rockom no ipak smo prezivjeli. Voditeljica programa se svojski trudila da cijelu vecer drzi napetu atmosferu tako da se birala Mis Foruma pa, Mis Pit Stopa, pa nakon toga najbolja prica s foruma i (sto ti ja znam sto jos nije). Pauzu izmedju toga usijavale su atraktivne plesacice i Jagermaisterove «Crne pantere» (bas su crne) koje su cijelo vrijeme pokusavale bezuspjesno iscupati stangu koja valjda podupire strop?? Zabava se protegnula duboko u noc (jutro) tako da je povratak doma izgledao kao juris pingvina, no svi se slazemo: Dobar party koji je istina malo pokvarilo lose vrijeme no sve to opravdava dobra zabava. Vidimo se iduce godine.


Max

03.11.2007.
Zlatar

Idealno vrijeme (malo iznad nule), ali i prilika za jedno od zadnjih druzenja ove godine (ipak je sezona pri kraju). 1.Winter party Wild ridersa iz Zlatara izmamio nas je van iz toplog doma, pa smo spontano krenuli put Hrvatskog Zagorja. Vozili smo po lijepim zavojitim cestama prepunim blata i gnoja, koji je vrebao gotovo na svakom zavoju, tako da je trebalo biti umjetnik u izbjegavanju. Dolaskom u Zlatar sve je to zaboravljeno -do povratka. Domacini su nas docekali na ulasku i uz srdacan pozdrav donirali nam po dva bona za grah i pivicu koji su bili odlicni. Lokacija je bila vise nego dobra. Prekrasna dvorana tunelskog oblika (od tuda valjda i naziv Tunel), ugodan ambijent, brza i kvalitetna usluga, pica po popularnim cijenama, te stalan trud domacina da se u svakom trenutku osjecamo ugodno (u cemu su potpuno uspjeli) ostavilo je dobar dojam. Dolaskom mraka pojavilo se tu i poprilican broj (hrabrih) bikera, a zapazena je i zenska populacija iz blize i daljnje okolice. Mustac band (dobar naziv) prasio je stari rock tako da su uspjeli odrzati zagrijanu atmosferu, no nismo docekali izlazak najavljivanih (atraktivnih) teta jer je ipak bio malo duzi put pred nama. Za prvi party i vise nego dobro. Bravo i vidimo se do godine.    

Max

08.12.2007.
3. godisnjica UHDR

Hladno vrijeme, ali bez kise, a i cesta se malo prosusila (samo malo), te cijeli tjedan bez sjedanja na pilu, tjerali su na razmisljanje kaj napraviti. Kako je skoro pa u kvartu organizirana festa 3. godisnjice UHDR-Zagreb, a sa clanovima se gotovo svi od reda poznamo, nismo puno razmisljali nego oko 17. sati krecemo prema staroj MZ Borcec pazeci kod svakog ulaska u zavoj (neznam zakaj). Samo mjesto nije bilo tesko pronaci (ipak je to moj kvart), a ispred su bila parkirana cak dva motora, tako da nas je ohrabrilo saznanje da ima jos hrabrih (ili nekih drugih) Bikera. Sala je bila jako lijepo uredjena, a paznju je odmah plijenila kolicina kolaca koji su bili na stolovima (odlicni su bili). Jako smo lijepo i domacinski docekani, a posebno od prijatelja Tamigaca i ostalih s kojima smo se i prije druzili. Grah s kobasom je bio ziva vatra, no nadasve ukusan tako da smo imali i za cime slijevati tekucinu niz grlo. Organizirana je i jako dobra tombola sa isto tako vrijednim nagradama, a za divno cudo sve srecke koje smo kupili su bile dobitne tako da smo se izvrsno zabavili u odlicnom drustvo prijatelja koji su se okupili na proslavi 3. godisnjice. Bravo na izvrsno odradjenom druzenju i vidimo se do godine.

Max

Home