2008.

19.01.
MK Plotari Savske Doline

8. Winter party Plotara Savske doline koji se održavao u Savskom Marofu, a k tome još najavljeni sajam rabljene moto opreme i dijelova, te prinudna pauza od cijelih 30-tak proteklih dana ne jahanja na pilama, nisu nas ostavili ravnodušnim. Iako je prije podne mjestimice padala kiša, a cesta se još nije skroz prosušila, ipak u popodnevnim satima krećemo put Savskog Marofa. Mjesto nije bilo teško naći jer se tamo održavaju i moto-kros utrke tako da smo ga pogodili od "druge". Dolaskom na mjesto događanja, malo smo se razočarali jer je od rabljene moto opreme bila izložena samo jedna jakna na kojoj je pisalo: "prešla 200km"??? Od ostale opreme ni traga ni glasa (valjda je bila rasprodaja). Treba spomenuti i čovjeka koji je prodavao rukotvorine od kože, ali samo nove stvari tipa: narukvice, resice za ručke, torbice za limenke (pive) i ostale drangulije po ne baš popularnim cijenama. Ljudi baš i nije bilo previše, a i oni koji su došli, nakon obilaska kruga redom su se i vraćali u okolne birtije. Pretpostavljam da će noć promjeniti ambijent na bolje no nema veze, ionako je party bio isprika za prvu ovogodišnju vožnju. Padom mraka krećemo i mi put doma, no nismo mogli da ne svratimo u novootvoreni Moto Bar u Brdovcu, gdje smo u ugodnoj atmosferi popili par pića i nastavili prema doma. Vožnja koja je lijepo legla nakon zimske apstinencije.   

Max

02.02.
MK Fugitives - Fašnicki Winter Patry

Ni kiša koja je nesmiljeno padala, ali ni susnježica, nisu nas omeli u namjeri da odemo na već tradicionalni Fašnicki Winter Party MK Fugitives iz Samobora, koji se ove godine održao na lijepoj lokaciji Poduzetničkog centra Bregana.
Polazak je malo kasnio, jer smo u birtiji čekali da stane kiša, no kako je ona očito imala druge namjere, odlučili smo biti hrabri (i ….) te bez kišnjaka krećemo obilaznicom prema Bregani. Putem smo malo požurili misleći da, ako se brže vozimo manje kisnemo (nije istina, provjereno) pa mokri do kože dolazimo u sva sreća grijani prostor u Bregani. Zatičemo doslovno toplu atmosferu, te smo pažnju odmah usmjerili prema grahu koji je bio odličan i besplatan. Nastavljamo sa okrjepom koja nas je brzo ugrijala. Gotovo svi pristigli su bili maskirani tako da se moglo vidjeti raznih kreacija maski, a i sami smo bili maskirani (mokri ronioci). Atmosferu je podigao dolaskom Tamigaća sa svojom ekipom maskiranih u zatvorenike uz pratnju "policajca" (Igor). Muzika je bila na nivou, a grupa Trio je dala sve od sebe ne stajući do ranih jutarnjih sati. Treba spomenuti i tetu koja je nakon ponoći uspjela obići cijelu salu tako da su neki trčali za njom (i slinili). Jedan od jačih party-a na početku sezone uz ugodnu atmosferu i prijateljsko druženje kako to i inače Fugitives zna prirediti. Bravo i vidimo se na ljetnom susretu.

Max

09.02.
Cro Chopper - Forum - prvih 100 dana

Nađosmo se ujutro oko 10 sati, nas desetak pred kafićem "Arija". Najprije smo se potrpali na galeriju, ali je ona uskoro postala pretjesna, pa smo zamolili gazdu da nam izbaci par stolova van medju motore. Iako nas je ostatak gostiju gledao kao kakve bedake, nama opremljenima za voznju je bilo cisto ugodno. Nakom upoznavanja i par pića u ugodnom drustvu, potrpasmo se na motore i krenosmo za Donji Desinec. Vožnja je bila kratka i slatka! Tih dvadesetak kilometara je i uz vrlo laganu vožnju brzo prošlo. Stigli smo bez problema pred Bistro "Gaj". Dok se ugodno društvo povećavalo od Merle smo dobili "akreditacije" i lagano pobjegli unutra, na prvi kat, na grijanje. Cro nam je podijelio prišivnice, naljepnice i zahvalnice, pa smo uz piće, finu toplu pizzu nastavili druženje. U međuvremenu su stigli dečki s mora koji su se probijali kroz buru, snijeg i kišu. Svaka im čast. Nakon nekog vremena dečki su se morali vratiti prema obali, neki su krenuli za Karlovac, a mi prema Zagrebu. Zastali smo još u Route-u 66 i razišli se kućama. Lijepo za početak!

Kamikaza

MC Moto Legija Winter Party

Dogovori za vožnju su počeli u petak, pa se sa sigurnošću nije znalo tko bi u subotu krenuo put Karlovca, no i to se riješilo, tako da pada dogovor o pokretu oko 15:30 sati. Vrijeme baš i nije bilo nešto naročito. Uz nisku temperaturu prijetila je i kiša, no ipak krećemo starom Karlovačkom put Karlovca. U Karlovcu smo malo kružili po raskrscima, no bez većih problema nalazimo putokaz "Moto", te uz pivovaru, cestom Prema Metliki nakon par kilometra stižemo u V. Jelsu do Club Hous-a MC Moto Legije.
Samo mjesto je na prekrasnoj lokaciji s koje se pruža pogled na okolicu (kad nije oblačno), a zatićemo doslovno toplu atmosferu (vatra u par bačvi). Broj Bikera koji su pristigli na party, obećavao je dobar provod, a i muzika je bila na nivou. Grah smo morali malo duže čekati da se skuha, ali nakon degustacije, zaključujemo da je čekanje bilo vrijedno truda. Mrak je naravno brzo pao a sa njime i temperatura koja se približila nuli. Povratak slijedi u smanjenom tempu, a jedan dio nas se odvaja putem preko Ozlja gdje smo otišli pogledati moto opremu koja po narudzbi dolazi iz Njemacke te smo uzeli kataloge, a (neki) potrošili i koju kunu na prsluk i hlače. U Jastrebarskom se ponovno nalazimo s ostatkom ekipe na ugrijavanju čajem te nastavljamo prema domu. Jako dobra vožnja i party. Istina, vrijeme je bilo "malo" prohladno, no vrijedi krilatica: Nema lošeg vremena, samo loše opreme.

Max

16.02.
MK Tur Bikers Winter Party

Da je hladno, to smo znali, ali da ce taj dan biti najniža temperatura ove godine, to nismo. Ukratko nismo mogli ostati doma kod toplog radijatora nego smo morali zajahati makine i krenuti na vožnju. Nakon kratkog posjeta kolegi Kikiju u Draškovicevoj, koji čeka operaciju nakon poprijeko "forsiranog" kružnog toka u Samoboru prije 10-tak dana, odlučujemo se za posjet Winteru kod Turovaca na novoj lokaciji, Rakitovec iza Velike Gorice. Vožnja koju je definirala riječ Winter u punom smislu, jer je temperatura u Gorici bila -5 kad smo dolazili. Jedno fulanje na raskršću i konačno dolazimo u Rakitovec, te nalazimo mjesto partya. Ispred kluba gore tri bačve napunjene drvima, no mi ipak odlazimo za šank na ugrijavanje. Odmah nam se dopala skulptura od starih kamionskih felgi (peć) kojoj smo se divili ostatak večeri i nismo se dali daleko od nje (grijala je dobro). Dobre kobase, mjuza i ugodno društvo obiljezilo je ovaj Winter Turovaca kao i prethodni. Pokret nazad je neizbjezan, mada bi najradije ostali uz skulpturu, pa kroz Goricu na Zagrebacku obilaznicu krećemo put Jezdovca na još jedno usputno piće. Na autoputu očitavamo temperaturu -8,4 (bez komentara) neznam zakaj, ali svi smo pili čaj i to dupli. Jedan doživljaj (smrzavanja) više, ali i to je trebalo probati.

Max

24.02.
Rastoke

Zadnjih par dana, svako malo zvoni telefon, a neizbježno je pitanje: "Kam se ide za vikend". Prognoza je obećala čisto ljetno vrijeme što se, za divno čudo, i obistinilo. Dogovor pada da se nadjemo kod bauMax-xa oko 10 sati, pa bumo vidli kam bi krenuli. Da dogovori bas ne idu uvijek po planu, pobrinula se jedna od "pila", tako da smo do 11 popravljali kvar. Ipak sa malim zakašnjenjem i nakon kratkog dogovora, odlučujemo se za put u Rastoke. Pokret prema Pisarovini gdje stanemo popiti kavu i vidjeti se sa Milenim, pa krećemo put Karlovca gdje nam se pridružuje i Zoki te nastavljamo prema Rastokama. Cesta je bila odlična, na par mjesta malo blatna, ali je asfalt fino držao tako da smo začas bili u Rastokama. Priroda je fenomenalna, a iznenadio nas je i broj turista koji su se tamo zatekli. Nakon potrošenih cca 1 sat za razgledavanje i brda snimljenih slika, polazimo prema doma. U restoranu Mirjana stajemo na klopu. Dobra hrana obilnih porcija (kompletan meni 30 kn) napunila nam je želudce tako da povratak prolazi u uživanju lakšim tempom nego u dolasku. Lijepo proveden dan u ugodnom društvu i vožnji koji treba što prije ponoviti.

Max

08.03.
MK Zmaj Party

12. Winter party u organizaciji MK Zmaj održan je ove godine na novoj lokaciji LD Vrapče. Mjesto je ljepo, no dosta skučeno za sve Bikere koji su odlučili posjetiti navedeni događaj. Cijeli dan je bilo "slinavo" vrijeme, no ipak se cesta u kasnim popodnevnim satima malo prosušila, pa smo više spontano nego namjerno krenuli put gornjeg Vrapča na party. Kako se cesta penjala prema Medvednici tako smo otkrili da i nije baš suha, no dolaskom na cilj, saznajemo da smo i dobro prošli jer je Novom Zagrebu padala kiša. Na partyu se okupilo društvo iz bliže i daljnje okolice s neizbježnim lokalnim (mokrim) "zabavljačima", a atmosferu su zagrijavali odličnom svirkom - No Limit. Za napomenuti je i besplatni grah kojeg nije bilo u dovoljnim količinama, obzirom na potražnju. Bio je besplatan, jako ukusam, a u njemu je bilo više mesa nego graha. Dobar party, šteta sto nismo mogli duže ostati.

Max



15.03.
MK Fire Riders

Ovaj Winter nam polako postaje tradicionalan tako da nismo mogli izostati s njega. Skuplali smo se sa svih strana jer su neki bili na vožnji, neki radili, a nekima je bilo ljepše u kafiću do mraka (nesmijem zaboraviti da su se neki slikali u grmlju), no ipak smo se svi predvečer skupili u Gornjem Desincu, u bistou "Gaj". Vrijeme je bilo odlično tako da se većina pristiglih bikera unatoč mraku najviše zadržavala vani na parkiralištu gdje su se ispredale priče uz ugodno druženje. Grah (besplatan) bio je kao vulkan, odličan, ali jaaaaako je žario u doslovnom smislu riječi (i drugi dan samo na drugom mjestu), a cuga je bila po popularnim cijenama. Predsjednik se trudio da sa svakim pristiglim gostom osobno popriča, a djelio je majice i naljepnice besplatno (ne svima što je za razumjeti). Druženje se nastavilo do kasno u noć te se preselilo na kat bistroa gdje nas je zabavljao lik na gitari i to je dobro radio tako da je uz pjesmu pao i ples. Dobra organizacija koja dokazuje da nije sve u zaradi nego da je najvažnije druženje ljudi koje djele ista mišljenja.

Max

30.03.
Bedekovčina

Krenuh oko 12 sati polako, starom cestom prema Bedekovčini. Vrijeme sunčano, put poznat - čista uživancija. Većina motora se već vraćala sa mog odredišta. Laganom vožnjom stigoh do Bedekovčine, gdje me dočekao Pegaz s još par kolega. Ispucah par slika, pa nakon kraćeg dogovora krećemo prema pizzeriji Oro Goro. Dio ljudi ostade tamo, a nas par odosmo pozdraviti Žaca iz FSO-a. Žac je uzeo mjere kolegi za nove bisage, pa svi zajedno krenusmo natrag u Oro Goro na klopu. Nakon dobre pizze, uživanja na suncu i u priči, krenusmo polako prema kućama. Opet kratka vožnja starom cestom i tako prodje jedna vrlo ugodna nedelja.

Kamikaza

05.04.
MK Sjeverozapad - blagoslov motora

Četvrti po redu (postaje tradicija) blagoslov motora u organizaciji bikera koji su bili poznati kao "dečki s Benge", a od ove godine ponosni članovi kluba MK Sjeverozapad, odlično su, kao i do sada odradili svoj posao.
Krenuli smo prema Varaždinu u popodnevnikm satima (neki i prije podne) Zagrebačkom obilaznicom do "Helene", pa nastavljamo starom, odličnom cestom put Varaždina. Dolaskom u grad, nakon kraće orjentacije, pronalazimo pravi put prema lovačkom domu gdje se okupio veliki broj bikera iz svih krajeva Ljepe Naše, ali i susjeda (posebno Slovenaca). Oko 16 sati, formirana je kolona koja je u pratnji Policije krenula u Petijanec gdje je bio organiziran blagoslov, koji je završio nakon desetak minuta. Opet se u ljepom defileu krenulo natrag u lovački dom. Na ulazu su djeljeni bonovi za besplatan grah i gemišt (pohvala domaćinima). Odma smo, poučeni prethodnim iskustvima, stali u red za grah (bio je dobar), a bonove od gemišta poklonili kolegama na sanku. Za pohvalu su i prišivnice koje su nas ugodno iznenadile (ipak je to blagoslov motora), no dečki iz MK Sjeverozapad očito nisu ništa prepustili slučaju, Odlična mjuza koju su prašili lokalni izvođaci, te dobro izabrano mjesto događanja, uz još bolju organizaciju zaslužuju same pohvale. Pokret prema doma je neminovan, pa krećemo pred sumrak i u dobrom tempu ubrzo ulazimo u Zagreb.
Vidimo se i druge godine.

Max



18.-20.04.
MK Monsters - Veliki Bukovec

Krenuli smo u petak oko 10 i 30, Bilo je nešto oblaka, ali ništa zabrinjavajuće, tako da smo do V.Bukovca stigli suhi. Prekrasna priroda, drveće staro i po 100 godina, stari dvorac... Smjestili smo se na livadu. Saznali smo da se sprema i moto vjenčanje, Barnie iz MK Veterani i Andy iz Austrije. Mlada je kolegica koju sam srela nakon 24 godine, tako da smo bili u povorci do vjećnice i gosti na svadbi. Mladenci su dobili poseban šator za svoju feštu. Muzika dobra, dečki su prašili, hrane više vrsta šta kome paše, piva u potocima. U subotu se spustio pljusak, natiskali smo se u birc u sklopu dvorca i unatoc kiši atmosfera je bila vesela. Nakon dva sata ponovo je zasjalo sunce. U nedjelju prije odlaska domaćini MK Monstersi su pekli roštilj, ljubazno nas pozvali, te dobro nahranili. Hvala im! Vratili smo se kući zadovoljni, s odlukom da dodjemo ponovo. Susret za svaku pohvalu!

Stefka

19.04.
MK Stari Grad Samobor

1. Moto Party u organizaciji MK Stari Grad iz Samobora nismo smjeli propustiti jer (poučeni dosadasnjim iskustvom) prvi party-i su u pravilu dobri. Da sam u pravu, dokazali su domaćini, koji su na nevelikoj lokaciji Caffe Bara "Iguana" uistinu pripremili impozantan program. Besplatan grah sa kobasom bio je više nego dobar, domaćini na svakom koraku spremni na pomoć. Cuga i odlična myuza rezultirali su pravom bikerskom atmosferom. Bravo kolege i vidimo se na vašem sljedećem party-u.

Max

MK Ban Zapresic

Kod dečki iz Bana bili prošle godine samo u prolasku prema Zelini i nismo bili nešto previse oduševljeni organizacijom. Ove godine smo se odlučili za vožnju prema Zaprešiću na jednu usputnu cugu. Dolaskom na mjesto 2. Moto Party-a, ostali smo ugodno iznenađeni trudom i pomakom na bole od prošle godine. Živa myuza uz pristojan razglas, natkriveni prostor, asvaltirano parkiralište i veliki broj bikera iz bliže i daljne okolice stvorili su atmosferu koje se nebi posramili ni veći klubovi. Organizacija na nivou s dobrim izborom klope po ne pre velikim cijenama, hladna cuga i odličan program držali su bikere na okupu. U kasnim satima na binu se popela i teta koja je davala sve od sebe (i sa sebe) te dovela atmosferu do usijanja. Nakon nje fešta se nastavila do jutarnjih sati. Dečki iz MK Ban napravili su veliki pomak u organizaciji od prošle godine. Bravo!

Max.

25.-27.04.
MK Speed Tribe Rovinj

Stigli smo u subotu popodne i mada su prognozirani bili pljuskovi, pala je tek tu i tamo koja kap iz vedra neba. Motorista nije bilo puno do iza 17, kada su odjednom počeli pristizati u velikom broju. Najviše iz Slovenije, Istre i Rijeke. Ćevapi su bili mrak, grah dobar, ali kako su prolazili sati postajao je nekako sve rijedji, vjerojatno ga je ponestajalo pa... Noć je bila prilično hladna pa smo se grijali uz krijes i skakutali u ritmu muzike sa pozornice. Neki su i imali druge načine zagrijavanja, tako da su pozaspali i izvan satora kao bebe, dok smo mi cvokotali. Odlazak u nedjelju oko 10, a prije povratka u Zagreb odlučismo još malo razgledati Istru i njene ljepote.

Stefka

05.07.
Otvorenje Moto Bara Santos

Skupilo nas se nažalost, samo troje u 15:30 ispred glavnog ulaza u Zagrebački Velesajam. Vozeći lagano, vrlo brzo smo starom Karlovačkom stigli u Klinča Sela na otvorenje Moto Bara Santos. Bar je na vrlo dobrom mjestu gdje motori neće nikom smetati. Reklama je sa ceste dosta neuočljiva, pa treba malo pripaziti, ako se ide prvi puta. Prostor je lijep i velik, a vani ima puno mjesta za parking. Postoji mogućnost i korištenja livade za eventualni susret. Unutar bara je biljar sala, pikado, poker automat i naravno jukebox s dobrom muzikom. Klopa, koje je bilo u izobilju, i prvo piće su bili besplatni. Slijedeća pića su bila po popularnim cjenama. Moram pohvaliti i grak, koji jadva da se tako moze nazvati, jer je u njemu bilo više mesa nego graha.

Kamikaza

09.07.
Ogulin - Bjelolasica - N.Vinodolski

Sastali smo se kod mene u 09:00 i krenuli na mali izlet prema Ogulinu. Vozili smo starom Karlovačkom, a prva stanica nam je naravno, bio novootvoreni Moto Bar Santos. Malo smo popričali, popili piće, napravili zajednicku fotografiju i krenuli dalje. Cesta prema Ogulinu je predivna, taman za ugodnu vožnju motorom. Kroz grad smo samo lagano prošli i nastavili prema Kleku. Stali smo u podnožju radi slikanja, jer Klek odozdo izgleda kao div koji spava. Penjenje smo ovaj puta izostavili, jer nam se nije gutala prašina s makadama, a pješice treba oko sat. Umjesto toga krenuli smo prema Bjelolasici. Vožnja do tamo bila je pravo uživanje. Ubrzo smo stigli na odredište i napravili malo dužu pauzu. Obišli smo kompleks, malo igrali fliper (to nisam radio barem 10-15 godina) i uživali u prirodi. Kako nam se još nije islo doma, a do mora ima samo 50-ak km, odlučili smo svratiti do Novog Vinodolskog. Na cesti ima podosta rupa, pjeska i šodera, ali uz malo pažnje nije neki problem. Ulaskom u grad shvatio sam da ja imam problem. Našli smo parking i zakljucili da mi je pukao desni amortizer. Nismo se dali previše smesti, već smo otišli na ručak. Po usputnoj preporuci završili smo u restorenu Azur. Klopa je bila izvrsna, a cjene vrlo kulturne. Nakon prilično teškog dizanja od stola, zaputili smo se najkraćim (preko Crikve , pa na autoput) i najravnijim (vozio sam na jednom amortizeru) putem za Zagreb (kako ja ne volim autoput). Tako je kratki izlet ispao izlet od 430km.

Kamikaza

11.07.
Zagorje

Krenuli smo oko 11h prema Velikom Taboru. Dan je bio upravo stvoren za vožnju. Dvorac u znatno boljem stanju nego kad sam ga prije par godina zadnji puta posjetio, iako mislim da su kod obnavljanja pretjerali s modernim matrijalima. Neke stvari djeluju ko da je na Choppera mntiran oklop od R-a. Nakon napornog razgledavanja počastili smo se ručkom u Grešnoj Gorici. U nastavku vožnje posjetili smo jedno crkveno zdanje, ali sam zaboravio mjesto. Slijedeća stanica bio je jedan novosagradjeni (prije cca petnaistak godina) privatni dvorac koji kao da je preseljen iz neke bajke. Do njega se nekom enduru vjerovatno nije problem popeti, ali moj Virago se namucio. Time je i završio naš mali izlet po prekrasnom Zagorju.

Kamikaza

24.07.
Svinjska Alka

Skupilo se nas par na parkingu motela "Plitvice", pa krenusmo polako put Breške Grede. Ugodan put nije dugo trajao, pa smo se brzo našli u selu. Sva sreća da smo imali dobrog vodića, jer ja to bez GPS-a ne bi našao nikad - pa ni onda. Malo smo se družili, pa otišli do kolege Marina na klopu, pa nazad na alku. Tu nas je malo zeznula kiša, radi koje je alka prekinuta, ali dobrog raspoluženja nije manjkalo. Kad je kiša prestala, vratili smo se još jednom Marinu i izjeli mu što je imao. Nakon toga smo polako krenuli nazad, a veći dio se kod Zagreba odvojio i otišao na susret Jahacima vjetra. Hvala Marinu i njegovima na gostoljubivosti, izvrsnoj klopi i što su nas uopće trpili.

Kamikaza

Home