Prva klubska vožnjica bila nam je vrlo kratka - samo do Bistre, gdje je MK Mogila priredio Party. Krenulo je nas troje, po starom običaju od ulaza u Velesajam prema Bistri. Usput smo pokupili Makicu i nakon kratke vožnje svi zajedno sretno stigli na odredište. Party je već bio u punom jeku. Night rider, kojega smo autom dopremili ranije, je čak dobio i stand za tatoo. Autima su stigli 535 i naš počasni clan Lija. Nakon ugodnih par sati druženja, prepavši se moguće kiše, nas četvero koji smo stigli na dva kotača, sjeli smo na naše Virago-e i zbrisali put kuća. Nakon otprilike pola sata počela je kiša...

Nakon posteno odrađenog "radnog" dana na našem štandu, na 1. Motocklističkom sajmu, naša mala šesteročlana skupina krenula je na party Custom Cluba u Ježdovec. Poslije kratke vožnje stigli smo na svježe pokošen, travnati parking za motore koji je već bio dobrano popunjen. Kao što smo i očekivali, naišli smo na srdačnu dobrodošlicu domaćina. Za prvi party samo riječi hvale - dobro odabrano mjesto, izvrsna organizacija, puno sadržaja, kvalitetna tombola... neću pretjerivati s pohvalama da se ne uobraze, Nakon što smo se zadrzali neko vrijeme u ugodnom društvu, krenusmo na slijedeći zadatak - rođendan naše Support članice Nine. Dosavsi do glavne ceste shvatismo da nam nema jednog člana ekipe - Lije. Nakom malo mobiteliranja, misterija je rješena. Čovjek je s pakinga krenuo u krivom smjeru i cca kilometar dalje ostao bez goriva. Ne mogu da ne napomenem da vozi neku cudnu plastičnu spravu... Srećom naša Željka sa sobom nosi sklopivi portabl kanistar u koji smo utrpali oko pet litara goriva i dostavili ga žednom stroju.

Na kraju smo ipak svi sretno stigli na rođendan, gdje smo se po starom dobrom običaju prežderali finih stvari za koje je ovaj puta krivac bila roštilj-majstorica Stefi. Naravno, bilo je i torte, i pijače, i svega ostaloga što čini jedan rođendan.

Konačno je poslije ružnog kišnog tjedna zasjalo sunce, pa smo odlučili spojiti ugodno s korisnim i odraditi tajni zadatak - kupiti Željki rođendanski poklon. Našli smo se nas petero kod mene, i u 10h krenuli put Čakovca. Kako je za Željku put morao biti tajan, ona nažalost nije mogla s nama. Krenuli smo autoputom, s kojeg smo nakon odvojka za Varaždin prešli na staru cestu. Vožnja od stotinjak kilometara do Čakovca bila je pravo uživanje, tim više što je dobar dio ceste obnovljen. Između Varaždina i Čakovca smo naišli na birc ispred kojg je bilo parkirano pet-šest Harleja, pa smo zaključili da u povratku tu treba stati. U dućanu smo se, po dobrom starom običaju, zadržali preko sat vremena gnjaveči vlasnike. Nakon što je tajni zadatak u potpunosti odrađen, krenuli smo polako nazad prema Zagrebu. Naravno, stali smo kod birca gdje vidjesmo Harleje. Ispostavilo se da je to lijepo uređen restoran, u kojem su, izmedju ostalog, nudili i gravče. Nakon prežderavanja kenusmo dalje. Slijedeća stanica bila je kafić u mjestu petnaistak kilometara od Zagreba, kojem nikako da se sjetim imena. Došavsi u Zagreb još smo svratili kolegi u Maksimir na piće. sve u svemu, lijepo iskorištena subota.

Subota, taman sam se nakon dolaska s posla, negdje oko 19 sati, izvukao iz kade, kad se javio Brenner1 s pozivom na piće. Dogovorili smo se da to piće odradimo u Ozlju. Obzirom da cestu u Lučkom raskapaju, krenuli smo autoputom s namjerom da idemo preko Kerestinca. Naravno, smetnuli smo s uma da se trake autoputa spajaju nakon odvojka za Kerestinec, pa smo do stare Karlovačke došli preko Svete Nedelje. Sa stare Karlovačke smo skrenuli na cestu prema Krašiću i tim putem došli do Ozlja. Na susretu je već bilo četrdeseak motora. Popili smo piće, pozdravili poznate, prijavili klub, pa otišli do Kristijana (HD Biker). Tu smo se zadržali u podužem ugodnom razgovoru. Obzirom da je Brenneru1 ostalo još bonova sa susreta, vratili smo se da ih potrošimo. Graha nažalost vise nije bilo, pa smo popili piće i krenuli prema Zagrebu. Putem Brenner1 iznenada staje, okreće se u suprotnom smjeru i nakon kraće vožnje stajemo kod restorana gdje je nekad radio. Tu su nas nahranili i napojili, pa smo nakon nekog vremena nastavili prema Zagrebu.

Praznik, lijepo vrijeme, a ja konačno ne radim. Obzirom da se nitko od članova VOC-a do 8 sati nije pojavio, Dražen i ja polako krećemo prema moru. Iako obično ne preferiram autoput, ovaj puta smo njime zaobišli Lučko, gdje je cesta više nego odvratna. Prva stanica je bila na rječici kojoj nikako da zapamtim ime, gdje smo s guštom smazali poneseni doručak. Nakon, kao i uvjek ugodne vožnje tim putem, tankali smo naše zvijeri u Skradu, pa nastavili do vidikovca nad jezerom pored Delnica gdje smo ubili gablec. Nakon vožnje kroz zavoje Gorskog Kotara, koji su mi baš dobro došli da malo oblikujem rabljenu zadnju gumu koju sam nedavno montirao, stigosmo i do Crikve. Čisto ugodnu plažu za jednodnevno kupanje smo pronašli u samom gradu. Nakon kupanja i izležavanja došlo je i vrijeme za povratak, ali prije toga smo odlučili ručati u obližnjoj pizzeriji. Pizza baš i nije bila za pohvalu, ali dala se pojesti. Nakon kratkog odmora od odmora i jela krenuli smo prema Zagrebu. Usput smo stali na Gornjem Prekrižju radi slikanja, pa standardno na vidikovcu iznad jezera, u restoranu jednog Draženovog znanca malo prije Duge Rese i na kraju na jezeru u Dugoj Resi. Nakon toga Karlovac, pa starom cestom prema Zagrebu, Naravno opet smo u širokom luku obišli cestu kroz Lučko. Ja zadovoljan - cijelim putem nas je pratilo lijepo vrijeme, a i uspio sam se umočiti u more!