2013.

03.03.2013.
Bukevje - Bolnica Rebro

Konacno smo docekali prvu ovogodisnju klubsku voznju. Skupilo se nas cetvero, pa smo krenuli put Bukevja po jos dva clana. Voznja je bila ugodna po suhoj cesti. Nazalost, kad smo stigli u Bukevje, nismo pokupili nikoga, jer je Zeljkici tokom zime, crko akumulator. Malo smo se zadrzali na druzenju i picu pa krenuli put Zagreba i bolnice Rebro dati malo podrske Dijani pred tesku operaciju. Stigli smo malo prije 16 sati na parking bolnice gdje se vec skupilo tridesetak bikera, malo se podruzili s Dijanom i ostalima, pa krenuli kucama.

Kamikaza

06.04.2013.
MK Mogila

I trecu godinu za redom, ovaj party je popratilo lose vrijeme, Ali hladnoca i povremena sitna kisica nisu uspjeli sprijeciti bikere da se pojave u lijepom broju.
Krenuli smo put Jelkovca u vecernjim satima tako da smo ponovno propustili defile. Po dolasku smo naisli na srdacan docek ljubaznih clanova MK Mogile. Prisutne je zabavljao sad vec tradicionalni gajdas, a zatim i vrlo mlada ekipa muzicara koji su svirali svima poznate domace hitove 80-ih. Masa je opet nadmasio sam sebe vrhunskim grahom, a kasnije se na raznju zavrtio i odojak.
U svakom slucaju, party koji bi se trebao naci na kalendaru svakog bikera. Dobra organizacija, odlicna hrana, pice po pristupacnim cijenama. Dobru muziku upotpunjava topla atmosfera koja vlada u prostorijama ovog prijateljskog kluba.

Zeljkica

04.05.2013.
Karavana za zivot "Bikeri na cesti"

Okupljanje sudionika karavane najavljeno za 11:55 u BBF-u nije izgledalo obecavajuće, okupilo se tek par stotina motora. Vrijeme prije polaska karavane iskoristili smo za pice i casicu razgovora s prijateljima. Naravno, neizostavan je bio posjet "The Back Door" trgovini u susjedstvu. U BBF-u se mogao pojesti grah koji nismo probali, pa tako isti nije dobio nasu ocjenu.
Nakon formiranja kolone krenuli smo do prve postaje kod Nove bolnice gdje smo sacekali ostale sudionike koji su dolazili sa drugih tocaka okupljanja. Konacan polazak cijele karavane smo docekali tek oko 15h.
Uz manje cekanje na ulaznim naplatnim kucicama za autoput praceni policijom i redarima stigli smo na odrediste bez usputnih stajanja.
U Karlovackom kampu osiguran je dovoljno veliki parking, dovoljno mjesta za sjedenje pod satorima za sve sudionike karavane i lijep prostor za postavljanje satora pored rijeke Dobre. Hrana i pice su bili dobri i po pristupacnim cijenama. Organizirana je i tombola humanitarnog karaktera. Postavljeni su standovi na kojima se prestavila Policija, tvrtka Moto Trade sa novim primjercima Yamahinih i Hondinih motocikala, Renzzo sa svojim uradcima od kože, Šepić commmerce, Turistička zajednica grada Karlovca i ostali manji standovi sa prigodnom motorističkom ponudom. Organizirana je skola sigurne voznje u kojoj su mogli sudjelovati svi koji su to zeljeli, imali smo prilike vidjeti i malo akrobacija na motociklu.
Procjenjuje se da je u Karlovac pristiglo oko 3000 motocikala. Vrijeme je bilo prekrasno i suncano, sto je lijepa nagrada organizatorima koji su odradili vrhunski posao,
Cestitam svima koji su sudjelovali u organiziranju i omogucili da uzivamo u ovoj voznji i druzenju.

Zeljkica

08.06.2013.
MK Old Riders

Konacno malo sunca - vrijeme je da se odemo nekud provozati. Obzirom da nikako da se dogovorimo s parama za neki udaljeniji susret ili voznju, otisli smo na susret koji nam je doslovno pod nosom, u Blatu. MK Old Riders su zauzeli lijepo mjesto pored ribnjaka uz Savu. Srdacno smo docekani, a kako smo dosli prilicno rano, u kampu je bilo tek dvadesetak motora. Popili smo pice, ispozdravljeali se s poznazim dragim ljudima i polako krenuli dalje...

MK Ban

...nakon kratke pauze krenusmo put Zapresica na susret MK Ban. Poslije kratke voznje autoputom usli smo u Zapresic, nakon cega me Alan, koji je "znao" gdje ja susret poveo u turisticko razgledavanje gradica pored Zagreba. Usput smo se raspitivali za lokaciju susreta i napokon uspjeli stici na odretiste. Obisli smo mjesto dogadjaja, pregledali pridosle motore i taman kad smo htjeli otici javila se Makica da je i ona stigla. Tako smo nas boravak jos malo produzili, popili po pice i krenuli put Zagreba. Sve u svem u napravili smo nekih devedesetak kilometara.

Kamikaza

MK Colapis Riders

Colapisima redovno dolazimo jos od njihovog prvog susreta, pa smo tako dosli i ove godine. Zarko i ja smo od mene krenuli u 19 sati prema Ininoj pumpi na Krlovackoj, gdje nas je trebao cekati Alan. Naravno. po starom obicaju, on je kasnio. Za divno cudo to je ovaj puta bilo samo pet minuta. Kako je Alan smatrao da gorivo na Ini ne valja, put do Ozlja sveo se na obilazak usputnih pumpi. Cesta preko Luckog je nakon popravka tako dobra da je sreca sto su nam svi sarafi ostali na broju (nadam se). Stigli smo na susret oko 21 sat i ostali iznenadjeni sto je tamo bilo jedva desetak motora. Domacini su to obrazlozili pekom. Popili smo pice, prosetali do Prve Hrvatske munjare, gdje su nam rekli da u razgledanje mozemo samo u dogovoru s direktorom, sjeli na motore i krenuli put Zagreba. Natrag smo isli preko Kerestinca da izbjegnemu "izvrsno" popravljenu cestu preko Luckog.

Kamikaza

MK Bistra

Stigla je lijepa suncana subota, pa smo odlucili otici na susret u Bistru. Krenuli smo od mene oko 17:10, nakon sto se Alan nije pojavio rekavsi da ce nas cekati na autobusnoj stanici. Krenuli smo autoputom prema Karlovcu, pa se prebacili na onaj za Ljubljanu i na kraju na onaj u smjeru Maribura. Sisli smo na odvojku za Zapresic i vozili dalje cestom prema Zaboku. Nakon treceg kruznog toka skrenuli smo desno i vrlo brzo stigli u Bistru na sam pocetak defilea. Usput nigdje nismo vidjeli naseg Alana, ali smo zatekli Zeljka sa sinom. Ugodnom, polakom voznjom stigli smo do crkve iznad groblja, gdje velecasni odrzao kratku molitvu, zazelio nam srecu na cesti i prisutne pocastio delancem. U nastavku defilea kroz zivopisni krajolik stigli smo i do mjesta susreta, Tamo smo zatekli bijesnog Alana, koji nas je cekao na autobusnoj stanici pored svoje zgrade. Nazalost vola su vec pojeli, prisivnice su prodali, pa smo se morali zadovoljiti picem. Organizaztori su se stvarno porudili, pa su izmedju ostaloga pripremili izvrsnu stunt voznju Dejana i njegove ekipe, hrpu nagrada koje du doletjele na flyerima bacenim iz motornog zmaja... Kako se nebo pocelo crniti i sjevati munje, negdje iza 21 sat smo zakljucili da je vrijeme za povratak. Po dolasku u Zagreb jos mo svratili do Maje gdje smo ostali do ujutro, iako opet nije pripremila palacinke.

Kamikaza

MK Iron Ghosts

Sve nas je pomalo iznenadila pozivnica za party u petak. No kako smo kasnije saznali od clanova kluba, ovaj dogadjaj je zamisljen kao predstavljanje kluba moto sceni, a ne kao moto susret pa je zato izabran petak.
Veci dio VOC-a se okupio kod Baumax-a Jankomir, a nas nekolicina kod naseg Predsjednika u Sigetu. Na kraju smo stigli na mjesto dogadjaja u 18h svi zajedno.
12 clanova VOC-a stiglo je u Novake na parkiraliste Offertisime. Docekani smo vrlo ljubazno i vec od samog ulaska se moglo vidjeti da je ulozen veliki trud kluba u organizaciju.
Pice i hrana su bili besplatni za pozvane klubove, a na meniju se nalazio odojak, gulas i nezaobilazni grah, hladni sokovi, tocena piva i izvrstan gemist.
Obzirom da je bilo jako vruce, osigurana je voda za rashladjivanje, pa cak i jedan bazen.
Ekipa kluba nas je povela na defile do centra grada gdje smo se opet osvjezili besplatnim picem.
Tokom veceri prisutne su zabavljala tri benda, izmedju ostalih i «Glasna tisina», jako mladi bend koje smo imali priliku slusati i kod Mk Mogile. Naravno, party nije prosao ni bez go-go plesacica.
Clanovima MK Iron Ghosts sve pohvale i cestitke na izvrsnoj organizaciji!

Zeljkica

MK Jal Trakoscan i voznja po Zagorju

U 10 sati ujutro okupili smo se kod naseg Predsjednika u Sigetu. Naravno, opet smo cekali naseg Alana, ali ovaj put samo nekoliko minuta.
Krenuli smo autoputom do Novog Marofa gdje smo stali zbog pregorjelog osiguraca na Igorovom motoru sto smo na srecu brzo rijesili. 
Od tamo smo nastavili lokalnim cestama do Motoopreme AMD Cakovec. Kao i uvijek tamo smo se lijepo podruzili sa dragim nam domacinima, potrosili nesto love, Mrgud je uspio prodati svoj fotic, te smo zadovoljni krenuli dalje put Lepoglave.
U zatvorskom restoranu Lepoglava smo pojeli jako dobre przene lignje, a imali smo i bliski susret sa lokalnim «degustatorima alkohola» koji su ga ocito degustirali od ranog jutra.
Sljedeca postaja MK Jal Trakoscan. Na ulazu docek Harley Davidsona Zagreb sa simpaticnim epruveticama medice.
Unutar kampa su bile organizirane moto igre, moto alka, pljuvanje oka neke zivine u dalj, postavljen je stol za obaranje ruku.
Organizirana je tombola u kojoj je glavna nagrada bila Harley Davidson. Mogle su se kupiti majice i prisivnice kluba organizatora, a bilo je i drugih standova sa raznim moto potrepstinama!
Nazalost, ne znam sta se nudilo za pojesti, jer nam je Brener zabranio da vise jedemo zbog njegove hrane koju je pripremao za vecerasnji sastanak.
Posjetili smo stand Renzze zbog kojeg smo i dosli ovdje, kao i uvijek na njegovim policama se moglo vidjeti krasnih koznih stvari, a najljepsa je ipak bila ona koju smo narucili ranije i po koju smo dosli.
Za sad ce ostati tajna koja je to stvarcica, a sigurna sam da ce se opet spominjati u sljedecem vrlo vaznom klupskom putopisu.
Nasa zadnja stanica je bila Bundek na kojem smo odrzali ovomjesecni klupski sastanak, Brener je pekao fantasticne tortilje i palacinke sa nutelom za desert, donio je sa sobom cijelu pokretnu kuhinju i blagavaonu.
Sastanak je zavrsio lijepim, sad vec tradicionalnim vatrometom na Bundeku, za koji smo mi odlucili da je u cast VOC-a.

Zeljkica

19.10.2013.
Jesenska voznja

Lijepa sumcana subota, idealan dan za voznju. Mrgud i ja smo od mene, oko 15 sati, lagano krenuli prema Pisarovini preko Blata. Cijela voznja je tekla lijepim zavojitim cestama, od kojih su neke, u nazalost dosta losem stanju. Nakon nekih pedesetak kilometara zastali smo popiti pice u bistrou "Pokupcanka". Nakon pijace otisli smo pogledati zemljiste koje je Mrgud kupio za gradnju kuce. Odande smo nastavili prema Velikoj Gorici, takodjer lijepom cestom, djelomicno novo asvaltiranom. Iz Gorice smo se zaputili u Bukevje posjetiti Zeljku i Igora gdje se nismo dugo zadrzali, vec smo krenuli natrag prema Zagrebu. Sve u svemu, lijepi krug od nekih 120km.

Kamikaza