Untitled Document

Konačno smo dočekali prvu ovogodišnju klubsku vožnju. Skupilo se nas četvero, pa smo krenuli put Bukevja po još dva člana. Vožnja je bila ugodna po suhoj cesti. Nažalost, kad smo stigli u Bukevje, nismo pokupili nikoga, jer je Zeljkici tokom zime, crko akumulator. Malo smo se zadržali na druženju i piću pa krenuli put Zagreba i bolnice Rebro dati malo podrške Dijani pred tešku operaciju. Stigli smo malo prije 16 sati na parking bolnice gdje se već skupilo tridesetak bikera, malo se podružili s Dijanom i ostalima, pa krenuli kućama.

I treću godinu za redom, ovaj party je popratilo loše vrijeme, Ali hladnoća i povremena sitna kišica nisu uspjeli spriječiti bikere da se pojave u lijepom broju.
Krenuli smo put Jelkovca u večernjim satima tako da smo ponovno propustili defile. Po dolasku smo naišli na srdačan doček ljubaznih članova MK Mogile. Prisutne je zabavljao sad već tradicionalni gajdaš, a zatim i vrlo mlada ekipa muzičara koji su svirali svima poznate domaće hitove 80-ih. Masa je opet nadmašio sam sebe vrhunskim grahom, a kasnije se na ražnju zavrtio i odojak.
U svakom slučaju, party koji bi se trebao naći na kalendaru svakog bikera. Dobra organizacija, odlična hrana, piće po pristupacnim cijenama. Dobru muziku upotpunjava topla atmosfera koja vlada u prostorijama ovog prijateljskog kluba.

Okupljanje sudionika karavane najavljeno za 11:55 u BBF-u nije izgledalo obečavajuće, okupilo se tek par stotina motora. Vrijeme prije polaska karavane iskoristili smo za piće i ćašicu razgovora s prijateljima. Naravno, neizostavan je bio posjet "The Back Door" trgovini u susjedstvu. U BBF-u se mogao pojesti grah koji nismo probali, pa tako isti nije dobio našu ocjenu.
Nakon formiranja kolone krenuli smo do prve postaje kod Nove bolnice gdje smo sačekali ostale sudionike koji su dolazili sa drugih točaka okupljanja. Konačan polazak cijele karavane smo dočekali tek oko 15h.
Uz manje čekanje na ulaznim naplatnim kućicama za autoput praćeni policijom i redarima stigli smo na odredište bez usputnih stajanja.
U Karlovačkom kampu osiguran je dovoljno veliki parking, dovoljno mjesta za sjedenje pod šatorima za sve sudionike karavane i lijep prostor za postavljanje šatora pored rijeke Dobre. Hrana i piće su bili dobri i po pristupačnim cijenama. Organizirana je i tombola humanitarnog karaktera. Postavljeni su standovi na kojima se prestavila Policija, tvrtka Moto Trade sa novim primjercima Yamahinih i Hondinih motocikala, Renzzo sa svojim uradcima od kože, Šepić commmerce, Turistička zajednica grada Karlovca i ostali manji štandovi sa prigodnom motorističkom ponudom. Organizirana je škola sigurne vožnje u kojoj su mogli sudjelovati svi koji su to željeli, imali smo prilike vidjeti i malo akrobacija na motociklu.
Procjenjuje se da je u Karlovac pristiglo oko 3000 motocikala. Vrijeme je bilo prekrasno i suncano, sto je lijepa nagrada organizatorima koji su odradili vrhunski posao,
Čestitam svima koji su sudjelovali u organiziranju i omogućili da uživamo u ovoj vožnji i druženju.

Konačno malo sunca - vrijeme je da se odemo nekud provozati. Obzirom da nikako da se dogovorimo s parama za neki udaljeniji susret ili vožnju, otišli smo na susret koji nam je doslovno pod nosom, u Blatu. MK Old Riders su zauzeli lijepo mjesto pored ribnjaka uz Savu. Srdačno smo dočekani, a kako smo došli prilično rano, u kampu je bilo tek dvadesetak motora. Popili smo piće, ispozdravljali se s poznazim dragim ljudima i polako krenuli dalje...

...nakon kratke pauze krenusmo put Zaprešića na susret MK Ban. Poslije kratke vožnje autoputom ušli smo u Zaprešić, nakon čega me Alan, koji je "znao" gdje ja susret poveo u turističko razgledavanje gradića pored Zagreba. Usput smo se raspitivali za lokaciju susreta i napokon uspjeli stići na odretište. Obišli smo mjesto događaja, pregledali pridošle motore i taman kad smo htjeli otići javila se Makica da je i ona stigla. Tako smo naš boravak još malo produžili, popili po piće i krenuli put Zagreba. Sve u svem u napravili smo nekih devedesetak kilometara.

Colapisima redovno dolazimo još od njihovog prvog susreta, pa smo tako došli i ove godine. Žarko i ja smo od mene krenuli u 19 sati prema Ininoj pumpi na Krlovačkoj, gdje nas je trebao čekati Alan. Naravno. po starom običaju, on je kasnio. Za divno čudo to je ovaj puta bilo samo pet minuta. Kako je Alan smatrao da gorivo na Ini ne valja, put do Ozlja sveo se na obilazak usputnih pumpi. Cesta preko Lučkog je nakon popravka tako dobra da je sreća što su nam svi šarafi ostali na broju (nadam se). Stigli smo na susret oko 21 sat i ostali iznenađeni što je tamo bilo jedva desetak motora. Domaćini su to obrazložili petkom. Popili smo piće, prošetali do Prve Hrvatske munjare, gdje su nam rekli da u razgledanje možemo samo u dogovoru s direktorom, sjeli na motore i krenuli put Zagreba. Natrag smo išli preko Kerestinca da izbjegnemu "izvrsno" popravljenu cestu preko Lučkog.

Stigla je lijepa sunčana subota, pa smo odlučili otići na susret u Bistru. Krenuli smo od mene oko 17:10, nakon sto se Alan nije pojavio rekavši da će nas čekati na autobusnoj stanici. Krenuli smo autoputom prema Karlovcu, pa se prebacili na onaj za Ljubljanu i na kraju na onaj u smjeru Maribora. Sišli smo na odvojku za Zaprešić i vozili dalje cestom prema Zaboku. Nakon trećeg kružnog toka skrenuli smo desno i vrlo brzo stigli u Bistru na sam početak defilea. Usput nigdje nismo vidjeli našeg Alana, ali smo zatekli Željka sa sinom. Ugodnom, polakom vožnjom stigli smo do crkve iznad groblja, gdje velečasni održao kratku molitvu, zaželio nam sreću na cesti i prisutne počastio delancem. U nastavku defilea kroz živopisni krajolik stigli smo i do mjesta susreta, Tamo smo zatekli bijesnog Alana, koji nas je čekao na autobusnoj stanici pored svoje zgrade. Nažalost vola su već pojeli, prišivnice su prodali, pa smo se morali zadovoljiti pićem. Organizaztori su se stvarno porudili, pa su između ostaloga pripremili izvrsnu stunt vožnju Dejana i njegove ekipe, hrpu nagrada koje su doletjele na flyerima bačenim iz motornog zmaja... Kako se nebo počelo crniti i sjevati munje, negdje iza 21 sat smo zaključili da je vrijeme za povratak. Po dolasku u Zagreb još mo svratili do Maje gdje smo ostali do ujutro, iako opet nije pripremila palačinke.

Sve nas je pomalo iznenadila pozivnica za party u petak. No kako smo kasnije saznali od članova kluba, ovaj događaj je zamišljen kao predstavljanje kluba moto sceni, a ne kao moto susret pa je zato izabran petak. Veći dio VOC-a se okupio kod Baumax-a Jankomir, a nas nekolicina kod našeg Predsjednika u Sigetu. Na kraju smo stigli na mjesto događaja u 18h svi zajedno. 12 članova VOC-a stiglo je u Novake na parkiralište Offertisime. Dočekani smo vrlo ljubazno i već od samog ulaska se moglo vidjeti da je uložen veliki trud kluba u organizaciju. Piće i hrana su bili besplatni za pozvane klubove, a na meniju se nalazio odojak, gulaš i nezaobilazni grah, hladni sokovi, točena piva i izvrstan gemišt. Obzirom da je bilo jako vruće, osigurana je voda za rashlađivanje, pa čak i jedan bazen. Ekipa kluba nas je povela na defile do centra grada gdje smo se opet osvježili besplatnim pićem. Tokom večeri prisutne su zabavljala tri benda, između ostalih i «Glasna tišina», jako mladi bend koje smo imali priliku slušati i kod Mk Mogile. Naravno, party nije prošao ni bez go-go plesačica. Članovima MK Iron Ghosts sve pohvale i čestitke na izvrsnoj organizaciji!

U 10 sati ujutro okupili smo se kod našeg Predsjednika u Sigetu. Naravno, opet smo čekali našeg Alana, ali ovaj put samo nekoliko minuta. Krenuli smo autoputom do Novog Marofa gdje smo stali zbog pregorjelog osigurača na Igorovom motoru sto smo na sreću brzo riješili. Od tamo smo nastavili lokalnim cestama do Motoopreme AMD Čakovec. Kao i uvijek tamo smo se lijepo podružili sa dragim nam domaćinima, potrošili nesto love, Mrgud je uspio prodati svoj fotić, te smo zadovoljni krenuli dalje put Lepoglave. U zatvorskom restoranu Lepoglava smo pojeli jako dobre pržene lignje, a imali smo i bliski susret sa lokalnim «degustatorima alkohola» koji su ga očito degustirali od ranog jutra. Sljedeća postaja MK Jal Trakošćan. Na ulazu doček Harley Davidsona Zagreb sa simpatičnim epruveticama medice. Unutar kampa su bile organizirane moto igre, moto alka, pljuvanje oko neke živine u dalj, postavljen je stol za obaranje ruku.
Organizirana je tombola u kojoj je glavna nagrada bila Harley Davidson. Mogle su se kupiti majice i prisivnice kluba organizatora, a bilo je i drugih standova sa raznim moto potrepstinama! Nazalost, ne znam šta se nudilo za pojesti, jer nam je Brener zabranio da više jedemo zbog njegove hrane koju je pripremao za večerašnji sastanak. Posjetili smo štand Renzze zbog kojeg smo i došli ovdje, kao i uvijek na njegovim policama se moglo vidjeti krasnih kožnih stvari, a najljepša je ipak bila ona koju smo naručili ranije i po koju smo došli. Za sad će ostati tajna koja je to stvarćica, a sigurna sam da će se opet spominjati u sljedećem vrlo važnom klupskom putopisu. Naša zadnja stanica je bila Bundek na kojem smo održali ovomjesečni klupski sastanak, Brener je pekao fantastične tortilje i palačinke sa nutelom za desert, donio je sa sobom cijelu pokretnu kuhinju i blagavaonu. Sastanak je završio lijepim, sad već tradicionalnim vatrometom na Bundeku, za koji smo mi odlučili da je u čast VOC-a.

Lijepa sumčana subota, idealan dan za vožnju. Mrgud i ja smo od mene, oko 15 sati, lagano krenuli prema Pisarovini preko Blata. Cijela vožnja je tekla lijepim zavojitim cestama, od kojih su neke, u nažalost dosta lošem stanju. Nakon nekih pedesetak kilometara zastali smo popiti piće u bistrou "Pokupčanka". Nakon pijače otišli smo pogledati zemljište koje je Mrgud kupio za gradnju kuće. Odande smo nastavili prema Velikoj Gorici, također lijepom cestom, djelomično novo asvaltiranom. Iz Gorice smo se zaputili u Bukevje posjetiti Željku i Igora gdje se nismo dugo zadržali, već smo krenuli natrag prema Zagrebu. Sve u svemu, lijepi krug od nekih 120km.