2014.

09.03.2014.
Kajzerica - Kravarsko i malo dalje

Osvanula je lijepa suncana nedelja. Iako se nazalost sakupilo samo cetiri Viraga ispred Mrgudove zgrade, krenusmo veselo put Velike Gorice. Uspjeli smo bez problema stici cak do nadvoznjaka iznad ranzirnog kolodvora, kad je jedan od strojeva odlucio strajkati. Nakon duzeg i pomnog raznatranja situacije zakljucili smo da te vrste masina dosta tesko rade na zrak, sto je kolegu kostalo guranja do benzinske. Nakon prijeko potrebnog odmora, na benzinskoj, dok je kolega napajao svog konja, nastavili smo voznju prema Gorici, pa dalje preko Kravarskog, do Mrgudovog zemljista. Istim putem vratili smo se natrag do Gorice gdje smo zastali na pice u pizzeriji Kaktus. Za divno cudo gotovo sve ceste su bile ociscene od sodra, pa se dalo lijepo voziti. U medjuvremenu je zahladilo, pa smo krenuli prema kucama.

Kamikaza

22.03.2014.
TNT Party

Nije bila bas neka duga voznja za nas koji smo iz Zagreba, ali i tako smo samo Makica i ja dosli motorima. Zeljkica, Igor, Lija i Alan su stigli na cetiri kotaca, a ostatak kluba je bio previse krepan da dodje nakon puta u Graz. Steta, party je bio relativno malelen, ali izvrstan. Puno poznatih, dragih ljudi, i dobra muzika. Jedina zamjerka je sto nisu skuhali dovoljno graha.

Kamikaza

12.04.2014.
Wild Spring Run Klostar Ivanic

Znajuci da Hollisteri uvjek naprave dobar Party, odlucismo se odkotrljati na Wild Spring Run u Klostar Ivanic. Naslo se nas troje kod mene malo nakon 15 sati, pa smo lagano krenuli put Kupineckog Kraljevca pokupiti nasu buducu Support clanicu. Tamo smo stigli nesto iza 16 sati, vozeci uglavnom lijepom cestom, ali punom lezece policije. Potom smo se vratili u Zagreb do baze Old Ridersa pokupiti jos dvoje ljudi. Bio je plan voziti se s Carobnjacima, ali dok smo mi krenuli, oni su vec odprasili. Kako nitko nije znao tocan put vozili smo po GPS-u nekim nama nepoznatim sporednim cestama. Osim nesto blata i govana od proljetnih radova, voznja je bila lijepa. Po ulasku u Klostar Ivanic uzaludno smo trazili putokaze za susret, na na kraju smo ipak sretno stigli do cilja. Po ocjeni svih nas susret je bio prilicno jadan, grah je bio neka vogica za 18kn, s par zrna graha u njoj, prodavale su se prisivnice iz 2006., majica nije bilo, bendovi bi se jos i dali progutati da nije bilo vokala... Vec negdje oko 23 sata smo se pokupili za Zagreb. Ovaj puta smo obzirom na mrak i hladnocu isli autoputem.

Kamikaza

26.04.2014.
Poker Run

Obzirom da se prognoza neocekivano promijenila, dogovaor je pao tek u subotu ujutro - idemo na Poker Run. Sioux i ja smo krenuli od mene oko 11:30 pema Vintage Industrial Baru, koji je bio pocetna stanica Poker Run-a. Kad smo stigli tamo je vec bilo dvadesetak motora. Sreli smo i naseg Alana koji je pristigao autom. Prijavili smo se i uzeli prvu kartu, a u medjuvremenu je stigao i Brenner. Na standu je bilo prisivnica i majica za kupiti, ali po vrlo nepopularnim cijenama. Uz pricu i pice docekali smo kretanje prema Harley Shopu, Tamo nas je docekala free piva i puno novih i vrlo skupih Harleya od kojih su meni samo dva bila interesantna, naravno najskuplji modeli. Tu smo izvukli i drugu kartu. Slijedeca stanica je bio svima dobro poznatoi BBF gdje nas je docekao frre grah i izvlacenje trece karte. Slijedeca stanica bio je Samobor do kojeg smo stigli vozeci autoputem, Tu smo izvukli zadnje dvije karte, a docekala nas je opet free, ali ovaj puta flasirana piva i Ciber. Za kraj nam je policija priredila neuspjelu predstavu "Kako uplasiti Hells Angelse" u kojoj su glavnu ulogu imali brdo specjalaca i desetak policajaca u civilu.Ime rezisera nismo uspjeli doznati. Sve u svemu, lijepa subotnja voznjica uz ugodno druzenje i glupu predstavu.

Kamikaza

10.05.2014.
Kupinecki Kraljevec - Konjscina - Lonjica - TNT

Krenuli smo lijepo polako, nas troje, iz Zagreba najprije pokupiti Ivanu u Kupinecki Kraljevec. Od tamo smo se zaputili starom cestom, preko Zeline, prema Konjscini. Nakon ugodne voznje dokotrljali smo se do Karmicine i Darkove kuce. Docek je bio vrlo srdacan, kako vec bajkerima i dolikuje, Darko na se pohvalio sa svojom moto-sobom, koje se ne bi postidio ni neki muzej motociklizma. Nakon sto su nas nahranili i napojili, otisli mo posjetiti obliznji zamak i viteske igre. Oprostili smo se od domacina i krenuli put Lonjice na susret MK Easy Ridersa.

Nakon lagane voznje i nekoliko pronasenih skretanja ipak smo sretno stigli na mjesto dogadjanja. Stigli smo kad je vec pao mrak i tulum je bio debelo u toku. Sreli smo naravno dosta starih poznanika, popili par pica, pojeli izvrsne cevape. Sakupilo se tu podosta motora obzirom da je prostor relativno malen. Nakon par sati odlcili smo krenuti za Zagreb do TNT-ovaca. Kad smo stigli zabava je bila vec u poodmakloj fazi jer su iz zvucnika trestali narodnjaci, pa je nas par svako malo bjezalo van na svjezi zrak.

Kamikaza

24.05.2014.
Rodjendan malog Ivana - MK Iron Ghosts

Kako smo unaprijed planirali, krenuli smo cestitati rodjendan malom Ivanu, Ivan je tesko bolestan trinaestogodisnji djecak koji obozava motore. Zagrebacka ekipa sastala se na Petrolovoj benziskoj odmak iza Velike Gorice. Kad smo se svi sakupili, polako smo krenuli put Siska. Negdje na pola puta docekala nas je ekipa MK Strasani, pa smo zajedno krenuli dalje. Pred samim Siskom nas je docekalo MK Siscija i odveli nas do zgrade gdje zivi Ivan. Negovo veselje je bilo neopisivo kad je ugledao toliko motora koji su dosli njemu u goste. Dovukli smo ni sa sobom i nesto kremsnita, a Karmica je spekla cijelo brdo klipica. Ivanu smo predali bajkerski prsluk koji nam je Renzzo velikodusno donirao i hrpu prisivnica klubova koji su dosli i nekih koji nisu mogli prisustvovati. Nakon ugodnog druzenja s Ivanom, njegovom hrabrom majkom i sestrom, te pristiglim bajkerima krenuli smo ka starom gradu, gdje nas je odveo nas Ljubo.

Tu smo se jos malo podruzili, popili pice i krenuli prema Zagrebu. Kratko smo zatali kod Maje, pa nastavili put za Svetu Nedelju na susret MK Iron Ghosts. Stigli smo taman kad je kretao defile, pa smo se i mi priklucili. Domacini su odradili izvrstan posao pocev od defilea, preko tombole, pa do muzike. Izvrsna atmosfera i parking nakrcan motorima govore u prilog tome.

Kamikaza

14.06.2014.
Biograd

Ranom zorom 14.6. Deda, Brenner i ja, Red Sonja, krenuli smo stazom sto vodi na jug. U kratkoj vožnji do Karlovca pridruzio nam se Drago(na VN800) i bas nam bilo drago. Sve do divnih Rastoka koje su vec dobro nacete kisom izgledale pomalo sjetne. I tu pijemo svoju prvu kavicu, dogovaramo rutu i tjesimo se da ce nastavak puta biti suncan i suh. I tako mi nadobudni krenemo prema Plitvicama... Tu zapocinje avantura.
Strasne i ljute kapi kise gadjale su nas sve u namjeri da odustanemo, ali ne, mi smo poput drevnih jahaca nastavljali hrabro dalje puni inata i optimizma. (vjerojatno smo vozili brzinom malo boljeg bicikla, ali zastali ni trena nismo). Sljedeca postaja - Macola. Skidamo sa sebe oklope natopljene kisom, jedemo fileke, Drago grah, a nakon toga uzivamo u kavici promatrajući kroz ogromna stakla naseg protivnika koji nam se smije u lice. Al ne damo se mi, vec hrabro jasimo dalje. A onda iza Korenice nekoliko kilometara makadama sto se do naseg dolaska pretvorio u blatnu kaljuzu. Ma, stvarno!! Odabiremo autoput. I tako sve do Posedarja. I napokon, dok ispijamo po drugu casu pelina u Sukosanu (netom nakon sto je nas suputnik Drago jednostavno ispario), nevjerica - sunce, plavo nebo i prekrasna plaza !!!! Ostatak puta do Biograda bio uzitak. A Biograd pun motora i okupan suncevim zrakama. Harleyi iz citavog svijeta, ljudi moji!
Setali smo rivom, slusali Kentucky band i jeli hot dog. Samo napomena da su cijene pica bile vrlo popularne, npr. casa pive 25kn... Sto rec?!
Predvecer stizemo u Vodice kod Dedinog frenda Zokija. Kuhar iznenadjenja, Deda, sprema izvrstan rostilj koji je u jednom trenutku prijetio šumskim pozarom, al Deda, onako hrabar, stari morski vuk drzi stvar pod kontrolom, hladne i trezvene glave. Ujutro pijemo kavicu na Vodickoj rivi, jedemo Dedinu kobasu koja je, moram priznati, bila poprilicno velika i debela, i citamo novine.
Krecemo put Benkovca i nastavljamo povratak u Zagreb. Na zalost, prepoznali nas kisni oblaci i mi, pouceni iskustvom od dan ranije, odabiremo autoput. No, bez obzira na teske vremenske uvjete, kisu i vjetar, vratili smo se obogaceni za jos jedno lijepo iskustvo voznje i druzenja s dragim ljudima.

Red Sonja

19.07.2014.
Posjet posljednjem pocivaliscu naseg Pegaza

Nasli smo se na City Ranchu ocekujuci da dodje jos netko osim clanova kluba. Nazalost, iako smo cekali gotovo sat duze nego smo obznanili, ostali smo samo mi. Laganom voznjom, vec poznatom cestom dosli smo do groblja na kojem pociva nas Pegaz. Zadrzali smo se neko vrijeme pored groba, ostavili mu cigaretu, pozdravili starog druga... Cak nam se i Alan pridruzio, visoko na nebu, u motornoj jedrilici.

Na povratko smo odlucili zastati u Ribicu, na hvaljenom Zagrebackom odresku od pedeset centimetara. Dobro najedeni (ima razloga sto je hvaljen), malo smo odahnuli, pogledali izvrsno ocuvanog prastarog Opela i krenuli za Zagreb. Na kraju smo zavrsili na Bundeku gdje smo "ubili" nesto pijace i jos poneku kutiju sladoleda.

Kamikaza

09.08.2014.
Vjestice Ogulin

Po dogovoru, sastanak je bio ispred glavnog ulaza u Velesajam u 9 sati. Naravno, po starom obicaju cekalo se Alana i Zeljkicu. Oko pola 10 uspjeli smo krenuti prema Kupineckom Kraljevcu gdje smo pokupili Ivanu i Mimu. Odande smo preko Pisarovine vozili prema Ininoj pumpi u Dugoj Resi gdje nas je trebao cekati Sioux. Putem smo dva puta nenadano naletili na podugacke komade makadama zbog radova. Izasli smo u meni potpuno nepoznati dio Karlovca, ali smo se ipak dokopali Duge Rese i Inine pumpe, ali ne i Siouxa kojem je dojadilo cekati pa je do Ogulina otisao sam. Malo dalje zastali smo u restoranu "Zeleni kut" gdje smo unistili Majine sendvice i pokoje pice. Nakon ugodne voznje stigosmo i do Ogulina. Zastali smo u centru radi orjentacije, jer putokaza za susretbas i nije bilo. Ubrzo smo saznali kako doci do Kneje, pa krenusmo dalje. Usput je dedu zaustavila policija, ali srecom bez posljedica. U kampu nas je docekao Sioux, koji je vec odradio prijavu kluba i zahvalnicu. Podigli smo provremene kuce i otisli uzivati u izvrsno pripremljenom susretu. Klopa je bila odlicna i za divno cudo jeftina. Na defileu kroz Ogulin, nas par je ostalu u gradu s namjerom da posjetimo dvorac, kucu bajki, ali nazalost sve je bilo zatvoreno, pa smo se vratili u kamp. Nastavak je bio klasika - dobro drustovo, muzika, klopa, cak i logorska vatrica. Dodatak je bila ekipa koja slaze i vozi Tomose - svaka cast ljudi!

Ujutro su nas se mnogi trudili probuditi ukljucujuci i Liju koji je uzaludno glavom udarao u stranice satora trazeci izlaz. Teska srca smo pospremili satore i opremu i otisli na dorucak. domacini su nas iznenadili besplatnim krafnama, slancima i kavom. Pao je dogovor da dio ekipe odbaci Mimu do Rijeke. Vozili smo sporednom, nazalost dosta neravnom, cestom kroz sumu i sela, punom zavoja i na kraju izasli na staru cestu za Rijeku. Zastali smo u Delnicama radi tankiranja, pa opet na vidikovcu iznad Bistrog jezera. Nakon kratkog odmora odkotrljali smo se do Rijeke, gdje smo rucali (jer je Makica vec prijetila kanibalstvom), obnovili zalihe para i oprostili se od Mime. Prema Zagrebu smo se vracali dobro poznatom starom cestom uz dosta usputnog stajanja. U Rakovom potoku smo skrenuli prema Kupineckom Kraljevcu da ostavimo Ivanu doma. Njeni su nas docekali sa hrpom klope i kolaca. Nedugo zatim krenuli smo prema Zagrebu... Sve u svemu, prekrasnih 488,1km...

Kamikaza

29.09.2014.
Twin Horn Pula

Petak ujutro, osvanuo je prekrasan dan! Po dogovoru, Alan i ja trebali smo krenuti prema Puli u 10:10 od njega. Na kraju smo krenuli cijeli sat kasnije, koliko mu je trebalo da se spremi.
Da izbjegnemo odvratnu cestu kroz Lucko, na Staru Karlovacku dosli smo preko Kerestinca. Dobro poznatom cestom stigli smo do Delnica, gdje smo dotocili gorivo, a Alan je kupio vrecu za spavanje, jer je svoju zaboravio. U nastavku puta zaustavili smo na kavi, se u Opatiji, prije cega me Alan vodio u "turisticko razgledavanje" samog centra Rijeke. Zadnjih stotinjak kilometara do Pule proslo je za tren u voznji prekrasnom starom cestom uz more. Po dolasku na 20. susret Twin Horna postavili smo sator i pridruzili se ostalom drustvu koje je vec uzivalo u svemu sto su nam pripremili.

Slijedece jutro smo najprije svratili do grada na dorucak, a nakon toga se razdvojili. Alan je ostao u gradu, a ja sam otisao do Stijana posjetiti majstora Riffa koji se bavi koznom galanterijom. Poslije toga sam svratio do gradske plaze na kupanje, pa natrag u kamp kako bi stigao na defile. Kao sto takvom klubu i dolikuje, defile je bio izvrsno organiziran. Poslije smo svratili do grada, pa natrag do kampa na koncert i ostala dogadjanja.
Nedelja ujutro, rusimo nasu platnenu kucu i krecemo prema Krku. Ponovno stara cesta uz more, nekoliko zastajanja na vidikovcima. Ko za inat, pred Rijekom mi se ugasio GPS, pa smo opet prosli kroz centar. Bez obzira na to brzo smo stigli na Krk, rucali u Malinskoj i potom se razdvojili. Alan je otisao za Staru Basku, a ja za Vantacice.

Kamikaza

12.10.2014.
Nedeljna voznja do Konjscine

Osvanulo je predivno nedeljno jutro, idealno za voznju, vjerovatno jednu od zadnjih ove godine. Krenuli smo iz Sigeta oko 11 sati, pokupili Ivanu u Dugavama i zaputili se put Zapresica po nasu novu buducu clanicu Sintiju. Odmah nakon toga stali smo na "jutarnjoj" kavi, jer neki jos nisu skroz progledali. Izasli smo na staru cestu za Zabok i nastavili lijepom suhom cestom prema Konjscini. Tu smo posjetili naseg kolegu s Haleyem, Darka, koji nas je iako iznenadjen lijepo pocastio. Ostali smo kratko, pa krenuli natraag istom cestom. Usput smo svratili zapaliti svijecu na grob naseg Pegaza. U nastavku smo otpratili Sintiju do kuce, a mi ostali krenuli prema Zagrebu. Obzirom da smo putem ogladnili obisli smo tri restorana dok smo nasli jedan otvoren, gdje smo smazali cevape. Dobro najedeni, otpratili smo Ivanu do kuce u Kupinecki Kraljevac i vratili se za Zagreb.

Kamikaza

18.10.2014.
Otvorenje Bomber Bara - Zapresic

Jedna lijepa kratka voznjica pred kraj moto sezone. Pozvani smo na otvorenje Bomber Bara u Zapresic. Krrenuli smo s dva Viraga i jednim vozilom na cetiri kotaca. Poslije kratke voznje stigli smo do Zapresica. To je bio laksi dio puta, ali nakon kratkog lunjanja nasli smo trznicu i Bomber. U ugodnom ambijentu docekali su nas dragi ljudi. Uzivali smo uz dobro drustvo i isto takvu muziku.

Kamikaza

Home