Negdje oko 16 sati skupilo se nas petero s tri makine, pa smo polako krenuli prema Klinča Selu, gdje su Old Ridersi napravili humanitarku. Sa sobom smo ponijeli stvari koje je vec davno prikupila naša Ivana, rasporedivši ih na sva tri motora. Do tamo smo vozili lijepom cestom preko Brezovice i Kupinečkog Kraljevca, kojom smo izbili na staru Karlovačku. Došavši u Klinča Selo najprije smo promašili mjesto sakupljanja. Nakon srdačnog dočeka, prikupljenje stvari smo ubacili u kombi, a Old Ridersi su na počastili izvrsnom kotlovinom. Nakon kratkog druženja krenuli smo prema doma, ali ovaj puta preko Lučkog. Nevjerovatno je kako ta cesta poslije popravka može biti puno gora nego prije.Ipak smo stigli doma sa svim šarafima na broju - barem se nadam.

Kako nam je Party Free Bikersa padao u isti dan kada i naš redovni klubski sastanak, pao je dogovor da oko 17 sati krenemo za Kupljenovo, ali da se do 21 sat vratimo kako bi se podružili s ljudima koji nisu mogli na vožnju. Tako smo se sakupili u bircu kod Majine zgrade i krenuli. Autoputom do Zaprešića, pa starom cestom do Kupljenova. Kratka, ali ugodna vožnja. Kad smo stigli već je parking bio skoro pun. Kao i obično bilo je tu već puno poznatih dragih ljudi. Pojeli smo izvrsne ćevape, popili nešto pića, malo se zabavili, pa krenuli natrag za Zagreb na sastanak. Sve u svemu, vrlo ugodan Party na početku sezone.

Petak 08:05., predivno sunčano jutro. Po dogovoru, Kamikaza dolazi po mene doma u Pušću. Nakon što smo pričvrstili prtljagu, ja popila kavu, napokon oko 10:30 krećemo na put. Jednoglasno smo odlučili prema Umagu ići starom cestom kako bi po putu lagano bez žurbe stali, odmorili i guštali u krajoliku. Najprije smo stali nedaleko Karlovca, pojeli sendvič, tražili divlje patke koje nismo našli, zajahali svak svog Viraga i nastavili dalje... Cijelim putem pokušavala sam slijediti vođu. Obzirom da nas je bilo dvoje, pohvale Kamikazi na neizmjernom strpljenju i dobroj volji da mi pomogne savladati tremu od puta, te stajanju svako malo. Jedno je jako lijepo mjesto prije Gornjeg Jelenja, vidikovac koji gleda, na čini mi se, Bistro Jezero, iznad Delnica gdje smo se malo duže zadržali uživajući u prizoru jezera tirkizno plave boje i općenito krajoliku. Napunili smo baterije i nastavili dalje...

Nakon osmosatne vožnje stižemo najprije u Buje, gdje nas čeka moja draga prijateljica Mia, sjedimo na predivnoj terasi pijuckamo, slušamo horde motora prema Umagu. Upućujemo se prema apartmanu u Bujama, ostavljamo stvari, pa lagana vožnja prema cilju, na susret. Na samom ulazu nas dočekuje piće dobrodošlice, narukvica naravno... i neka party počne! Najprije obilazak kampa, sok, slušanje svirke, razgledavanje makina, ekipe i svega ostaloga... Lijepo je bilo vidjeti naša dva Virageca parkirana u masi sa ostalima nešto većim zvijerima! Obzirom na svoju šepavu, tek zacijeljenu nogu, unatoč oticanju, nakon puta i hodanja odlučismo se vratiti u Buje na odmor. Naravno spavanju još nije bilo vrijeme. Pridružila se Mia i slijedi priča do sitnih sati. Buđenje u 9 sati ujutro. Pripreme za odlazak Staaarim Rokerima, odužile su se na tad već 13:30, te je bilo krajnje vrijeme za polazak. Obzirom na najavljenji defile koji je po rasporedu trebao započeti u 14 sati, odlučismo se ići Kamikazinim motorom. U prijevodu on mene vozi do Umaga, štedimo moju nogu. To je bila Hell of a Ride vožnja! Defile odličan, predivnih pila po svuda, dobra vibra. Moram napomenuti da nas je cijelim putem pratilo lijepo vrijeme, unatoč najavljivanoj kiši. pa smo se čitavi i suhi autoputom vratili u Zagreb.

Nedelja, prekrasno vrijeme, vjerojatno jedan od zadnjih takvih vikenda ove godine. Nakon što sam iznazivao ili poslao poruke većini članova kluba, jedino je Deda bio odmah spreman za pokret. Krenuli smo iz Maksimira prema Sesvetama, pa odande nastavili prema Mariji Bistrici. Prekrasnom novoasfaltiranom cestom punom zavoja stigli smo do Gupčeve lipe, gdje smo u njenom hladu popili piće. Odande smo se laganom vožnjom zaputili zapaliti svijeću na grob našeg Pegaza. Lokalne ceste donde bile su pune sitnog šodera po zavojima, tako da je trebalo prilično oprezno voziti. S groblja smo se vratili starom cestom preko Zaboka. Putem smo stali kod "Ribiča" na još jedno piće. Na kraju je to ispao prekrasan izlet od jedno stotinjak kilometara.

Nakon što se ponovno samo Deda odazvao pozivu na vožnju, otišao sam u Maksimir po njega, pa smo zajedno krenuli. U Sesvetama sno kratko zastali na benzinskoj i nastavili dobro poznatom starom cestom prema Zelini. Odmah iza Zeline skrenuli smo lijevo prema Donjem Orešju i Konjšćini. Cesta je lijepa, ali bila je puna blata od traktora koji izlaze s polja. Ktome su i zavoji bili puni šodra, pa je trabalo voziti pažljivo. Po dolasku u Konjšćinu posjetili smo našu Karmelu, pa krenuli prema Dubravi Zabočkoj. Tih dvadesetak kilometara prošlo nam je brzo po lijepoj već dobro poznatoj cesti. Zastali smo Dubravi Zabočkoj, u birtiji uz cestu. Uz pomoć ljubazne konobarice uspjeli smo doći do novog člana naseg foruma, Vedrana. Došao je na svojoj 750-ici i odveo nas do svoje kleti odakle se pruža prekrasan pogled. Crni oblaci koji su se neumoljivo približavali odgovorili su nas od daljnje vožnje pa smo se lagano žureći zaputili kući - i stigli taman prije potopa.

Ovaj puta sam na nedeljnu vožnju uspio nagovoriti jedino Sintiju. Našli smo se kod skretanja za Pušću i krenuli prema Velikom Taboru. Iz kozna kojeg razloga sam zamislio da put vodi preko Samobora... Na Sintijin prijedlog preko Save smo išli skelom, pa dalje prema našem cilju po GPS-u. Ne malo smo se iznenadili kad smo došli do malograničnog prelaza prema Sloveniji. Policajac je vjerovatno mislio da smo ludi kad smo mu objasnili kuda idemo! Lijepo nas je poslao natrag prema Zaboku, iako se mogu kladiti da se može doći i preko Slovenije. Opet na skelu, pa vožnja prema Zaboku, gdje smo skrenuli prema Krapinskim topicama, pa preko Desinića za Grešnu Goricu. Cesta je uglavnom cijelim putem bila dobra, a priroda oko nas još uvijek zelena. Radi lutanja oko Samobora stigli smo dosta kasno, pa smo obilazak dvorca ostavili za neku drugu priliku i zadovoljili se narescima i sirom u Gresnoj Gorici. Prekrasan izlet na kojem smo sa svim lutanjima napravili nekih dvjestotinjak kilometara.