2015.

29.03.2015.
Klinca Selo humanitarka Old Ridersa

Negdje oko 16 sati skupilo se nas petero s tri makine, pa smo polako krenuli prema Klinca Selu, gdje su Old Ridersi napravili humanitarku. Sa sobom smo ponijeli stvari koje je vec davno prikupila nasa Ivana, rasporedivsi ih na sva tri motora. Do tamo smo vozili lijepom cestom preko Brezovice i Kupineckog Kraljevca, kojom smo izbili na staru Karlovacku. Dosavsi u Klinca Selo najprije smo promasili mjesto sakupljanja. Nakon srdacnog doceka, prikupljenje stvari smo ubacili u kombi, a Old Ridersi su na pocastili izvesnom kotlovinom. Nakon kratkog druzenja krenuli smo prema doma, ali ovaj puta preko Luckog. Nevjerovatno kako ta cesta poslije popravka moze biti puno gora nego prije.Ipak smo stigli doma sa svim sarafima na broju - barem se nadam.

Kamikaza

25.04.2015.
Free Bikers Kupljenovo

Kako nam je Party Free Bikersa padao u isti dan kada i nas redovni klubski sastanak, pao je dogovor da oko 17 sati krenemo za Kupljenovo, ali da se do 21 sat vratimo kako bi se podruzili s ljudima koji nisu mogli na voznju. Tako smo se sakupili kod u bircu kod Majine zgrade i krenuli. Autoputom do Zapresica, pa starom cestom do Kupljenova. Kratka, ali ugodna voznja. Kad smo stigli vec je parking bio skoro pun. Kao i obicno bilo je tu vec puno poznatih dragih ljudi. Pojeli smo izvrsne cevape, popili nesto pica, malo se zabavili, pa krenuli natrag za Zagreb na sastanak. Sve u svemu, vrlo ugodan Party na pocetku sezone.

Kamikaza

08.05.-10.05.2015.
Staaari Rokeri Umag

Petak 08:05., predivno suncano jutro. Po dogovoru, Kamikaza dolazi po mene doma u Puscu. Nakon što smo pricvrstili prtljagu, ja popila kavu, napokon oko 10:30 krecemo na put. Jednoglasno smo odlucili prema Umagu ici starom cestom kako bi po putu lagano bez zurbe stali, odmorili i gustali u krajoliku. Najprije smo stali nedaleko Karlovca, pojeli sendvic, trazili patke koje nismo nasli, zajahali svak svog Viraga i nastavili dalje... Cijelim putem pokusavala sam slijediti vodju. Obzirom da nas je bilo dvoje, pohvale Kamikazi na neizmjernom strpljenju i dobroj volji da mi pomogne savladati tremu od puta, te stajanju svako malo. Jedno je jako lijepo mjesto prije Gornjeg Jelenja, vidikovac koji gleda, na cini mi se, Bistro Jezero, iznad Delnica gdje smo se malo duze zadrzali uzivajući u prizoru jezera tirkizno plave boje i opcenito krajoliku. Napunili smo baterije i nastavili dalje...

Nakon osmosatne voznje stizemo najprije u Buje, gdje nas ceka moja draga prijateljica Mia, sjedimo na predivnoj terasi pijuckamo, slusamo horde motora prema Umagu. Upucujemo se prema apartmanu u Bujama, ostavljamo stvari, pa lagana voznja prema cilju, na susret. Na samom ulazu nas docekuje pice dobrodoslice, narukvica naravno... i neka party pocne! Najprije obilazak kampa, sok, slusanje svirke, razgledavanje makina, ekipe i svega ostaloga... Lijepo je bilo vidjeti nasa dva Virageca parkirana u masi sa ostalima nesto vecim zvijerima! Obzirom na svoju sepavu, tek zacijeljenu nogu, unatoc oticanju, nakon puta i hodanja odlucismo se vratiti u Buje na odmor. Naravno spavanju jos nije bilo vrijeme. Pridruzila se Mia i slijedi prica do sitnih sati. Budjenje u 9 sati ujutro. Pripreme za odlazak Staaarim Rokerima, oduzile su se na tad već 13:30, te je bilo krajnje vrijeme za polazak. Obzirom na najavljenji defile koji je po rasporedu trebao zapoceti u 14 sati, odlucismo se ici Kamikazinim motorom. U prijevodu on mene vozi do Umaga, stedimo moju nogu. To je bila Hell of a Ride voznja! Defile odlican, predivnih pila po svuda, dobra vibra. Moram napomenuti da nas je cijelim putem pratilo lijepo vrijeme, unatoc najavljivanoj kisi. pa smo se citavi i suhi autoputom vratili u Zagreb.

Sintija

07.-12.08.2015.
Vjestice i malo mora

Nakon sto je svima koji su taj petak morali raditi, zavrsilo radno vrijeme, kod nase Maje smo natovarili motore i lagano krenuli prema Ogulinu.
Obzirom da je cesta kroz Lucko u uzasnom stanju, isli smo kroz Brezovicu, pa preko Kupineckog Kraljevca, da bi iza Rakovog Potoka izašli na Staru Karlovacku. Prvo kratko zaustavljanje je bilo na benzinskoj ispod bolnice u Karlovcu, slijedece na benzinskoj u Dugoj Resi. Bez problema stigli smo do Ogulina, iako je moj Virago poceo sve cesce stucati pri dodavanju gasa. Malo smo zastali u centru, pa otisli do kampa gdje jos nije bilo gotovo nikog. Podigli smo sator i otisli se druziti



Slijedece jutro domacini su nas poveli na panoramsku voznju po okolici, pokazali nam njihovo more (lijepo veliko jezero) i usput nas lijepo pocastili. Vratili smo se u kamp, gdje smo docekali Dedu s Bakom. Oko pet popodne smo krenuli na defile, jos jednu prekrasnu voznju po okolici, na kojoj su nas opet pocastili pijacom. Po povratku u kamp slijedila je muzika, druzenje i ostale stvari uobicajene za susrete. Ne mogu, a da ne spomenem Ogulinski Tomos klub koji cuda radi od tih masinica s kojima smo gotovo svi poceli.


Nedelja, spremanje za polazak, ono sto najvise mrzim. Oprostili smo se s Dedom koji je otisao ranije za Zagreb. Krenuli smo lijepom zavojitom cestom, koja nije bas svima "legla" prema Novom Vinodolskom. Pri kraju nas je docekao pravi toplotni udar. Po dolasku u Novi, zastali smo u bircu uz more da se malo odmorimo i dogovorimo za dalje. Odlucismo se skrasiti na dva dana u kampu 2km prema Senju.

Slijedeca dva dana protekla su u  izlezavanju, kupanju i neradu - bas kako treba. Doduse, nekima je bilo pomalo dosadno.
Dosao je i dan povratka. Pospremili smo kucu i zaputili se put Crikve, gdje smo se prvi puta zaustavili. Nastavili smo starom cestom preko Gornjeg Jelenja. Potem smo stali na vidikovcu iznad Bistrog jezera i na odmoristu prije Severina. Zavrsili smo odakle smo i krenuli - kod Maje.

Vjesticama svaka cast! Izvrsno organiziran susret!

Kamikaza 

22.08.2015.
Hollister Oresje

Nije bilo dogovora, jednostavno susret je blizu, a prije podne se radilo, pa ajmo na susret Hollistera u Oresje. Stari, dobro poznati klub i ljudi - ne moze biti lose! Krenuli smo malo prije 20 sati s Jaruna i nakon otprilike pola sata lagane voznje stigli na mjesto susreta u Oresje. Tamo je vec bilo brdo ljudi i gotovo popunjen parking. Ipak smo se nekako ugurali i krenuli u obilazak. Uz puno poznatih, zatekli smo i dobar dio ostatka kluba. Mjesto je idealno, susret izvrsno organiziran, ali od tog kluba drugo nije ni za ocekivati. Uz dobro drustvo i glazbu, vrijeme je brzo proslo, a mi smo umorni, vec oko 23 sata zbrisali prema dona.

Kamikaza

30,08.2015.
Gupceva lipa i posjet Pegazu

Nedelja, prekrasno vrijeme, vjerojatno jedan od zadnjih takvih vikenda ove godine. Nakon sto sam iznazivao ili poslao poruke vecini clanova kluba, jedino je Deda bio odmah spreman za pokret. Krenuli smo iz Maksimira prema Sesvetama, pa odande nastavili prema Mariji Bistrici. Prekrasnom novoasfaltiranom cestom punomzavoja stigli smo do Gupceve lipe, gdje smo u njenom hladu popili pice. Odande smo se laganom voznjom zaputili zapaliti svijecu na grob naseg Pegaza. Lokalne ceste donde bile su pune sitnog sodera po zavojima, tako da je trebalo prilicno oprezno voziti. S groblja smo se vratili starom cestom preko Zaboka. Putem smo stali kod "Ribica" na jos jedno pice. Na kraju je to ispao prekrasan izlet od jedno stotinjak kilometara.

Kamikaza

06,09.2015.
Konjscina, Dubrava Zabocka

Nakon sto se ponovno samo Deda odazvao pozivu na voznju, otisao sam u Maksimir po njega, pa smo zajedno krenuli. U Sesvetama sno kratko zastali na benzinskoj i nastavili dobro poznatom starom cestom prema Zelini. Odmah iza Zeline skrenuli smo lijevo prema Donjem Oresju i Konjscini. Cesta je lijepa, ali bila je puna blata od traktora koji izlaze s polja. Ktome su i zavoji bili puni sodra, pa je trabalo voziti pazljivo. Po dolasku u Konjscinu posjetili smo nasu Karmelu, pa krenuli prema Dubravi Zabockoj. Tih dvadesetak kilometara proslo nam je brzo po lijepoj vec dobro poznatoj cesti. Zastali smo Dubravi Zabockoj, u birtiji uz cestu. Uz pomoc ljubazne konobarice uspjeli smo doci do novog clana naseg foruma, Vedrana. Dosao je na svojoj 750-ici i odveo nas do svoje kleti odakle se pruza prekrasan pogled. Crni oblaci koji su se neumoljivo priblizavali odgovorili su nas od daljnje voznje pa smo se lagano zureci zaputili kuci - i stigli taman prije potopa.

Kamikaza

13,09.2015.
Malo okolo, pa Gresna Gorica

Ovaj puta sam na nedeljnju voznju uspio nagovoriti jedino Sintiju. Nasli smo se kod skretanja za Puscu i krenuli prema Velikom Taboru. Iz kozna kojeg razloga sam zamislio da put vodi preko Samobora... Na Sintijin prijedlog preko Save smo isli skelom, pa dalje prema nasem cilju po GPS-u. Ne malo smo se iznenadili kad smo dosli do malogranicnog prelaza prema Sloveniji. Policajac je vjerovatno mislio da smo ludi kad smo mu objasnili kuda idemo! Lijepo nas je poslao natrag prema Zaboku, iako se mogu kladiti da se moze doci i preko Slovenije. Opet na skelu, pa voznja prema Zaboku, gdje smo skrenuli prema Krapinskim topicama, pa preko Desinica za Gresnu Goricu. Cesta je uglavnom cijelim putem bila dobra, a priroda oko nas jos uvijek zelena. Radi lutanja oko Samobora stigli smo dosta kasno, pa smo obilazak dvorca ostavili za neku drugu priliku i zadovoljili se narescima i sirom u Gresnoj Gorici. Prekrasan izlet na kojem smo sa svim lutanjima napravili nekih dvjestotinjak kilometara.

Kamikaza

Home