2016.

27.03.2016.
Malo do Bosne i natrag

Nedjelja, Uskrs, prekrasan dan... Taman sam odlucio da sam krenem na neku voznju, kad se javo Sioux s idejom da svratimo do Bosne. Receno - ucinjeno! Nasli smo se na putu prema Bukevju, pa krenuli prema Petrinji, sto nam je bila prva stanica, ako izuzmemo usputno tankanje. U Petrinji smo stali na "jutarnju" kavu, pa nastavili prema granici s Bosnom. Na samoj granici je bilo nesto problema jer ja nisam imao zelenu kartu, ali su me na kraju ipak pustili. Zaustavili smo se u bircu Duhovi u Kostajnici, popili pice pa nastavili prema Novom Gradu. Nakon kraceg trazenja nasli smo pecenjaru gdje smo rucali, naravno cevape. Nakon rucka zaputili smo se natrag u Hrvatsku prema Glini, Jos jedno tankanje, jos jedno pice pa prma doma. Ceste su bile suhe, gotovo puste, ali sa dosta sodera, pa je po zavojima trebali malo pripaziti. Sve u svemu, prevaljeno oko 280km.

Kamikaza

02.04.2016.
Mogila - 6. rodjendan

Stigla je subota i 6. rodjendan MK Mogila, a to se ne propusta! Ove godine su, za razliku od proslih, imali srece s vremenom. Bilo je savrseno za voznju! Obzirom da je gotovo cijeli klub bio van Zagreba, u defektu, bolestan, odjavljeni mototi i slicno, krenuo sam sam, relativno rano jos za dana. Polako, najjednostavnijim putem, preko rotora, pa pored Arene, na autoput za Karlovac. Kod Luckog sam se odvojio za Ljubljanu, pa kasnije za Zapresic. Brzo sam stigao do Vrsilnice na mjesto susreta, gdje je vec bilo cijelo cudo motora i dragi prijatelji iz MK Mogila. Kao i uvijek, sve je bilo izvrsno organizirano. U dobrom drustvu, vrijeme je brzo prolazilo pa sam relativno rano krenuo prema Zagrebu, ovaj puta kroz grad.


Kamikaza

03.04.2016.
Blagoslov Bedekovcina i okolo

Kao sto sam napisao na forumu, krenuo sam prema bedekovcini o 09:00. Kao i jucer, prvi dio puta "odradio" sam preko autoputa. Kod Zapresica sam se odvoni na staru cestu prema Zaboku. vec putem je bilo jadno da ce na odredistu biti puno motora. Iako je bilo malo hladnjikavo, lijepo i suncano jutro cinilo je voznju ugodnom. Nakon Zaboka nastavio sam prema crkvi u Bedekovcini u vec poduzoj koloni motora koja se kretala u istom smjeru. Parking ispod crkve bio je vec gotovo popunjen. Ubrzo poslije mene stigo je i Marijan, pa smo otisli "upit" par kobasa za dorucak. Nedugo zatim stigli su Makica i Viragec, a na kraju i sepava Sintija, koja ocito misli da se na pocetku svake sezone treba polomit. Nikad to nije bilo toliko motora i dragih poznatih ljudi. Gotovo da se nije moglo prolaziti, a izaci iz parkinga bilo je nemoguce.


Radi toga smo zakasniili i ostali bez graha kod Stare skole, na koji smo bili pozvani. Naravno, nismo se dali smesti, vec smo na klopu, po preporuci naseg Marijana, otisli do "Kod Sica" u Stubickoj Slatini, gdje smo se pocastili cevapima. Nakon veselog klubskog druzenja, negdje oko 17 sati, polako smo otisli svak svojim putem. Lijep dan, izvrsna voznja, dobro drustvo - sta covjek vise moze pozeljeti...

Kamikaza

20.-22.05.2016.
Griffons Krk 12. Moto susret

Obzirom da su svi iz Zagreba i okolice bili necim zauzeti krenuli smo put Krka, negdje oko 13 sati, samo ja i moj Virago. Ponavlja se vec stara prica o voznji starom cestom preko Gorskog Kotara do Krka. Jedina razlika je bila u mom pokusaju da se provucem izmedju kisnih oblaka i stignem suh, sto mi naravno, nije uspjelo. Sve u svemu stigao sam na Krk lagano mokar, utaborio se u Vantacicima i otisao u centar Malinske na mjesto susreta. Mala zamjerka domacinima je premalen broj (samo dva) slabo vidljivih putokaza. Na dugackom molu docekali su me clanovi Griffonsa. Ljudi je jos uvjek bilo malo, ali sve je bilo spremno za dolazak horde bajkera.
Drugi dan susreta su na domacini priustili voznju brodom do Njivica, gdje smo imali vremena prolunjati malo po mjestu i popiti po koje pice. Nakon povratka s tog izleta krenuli smo na defile, ponovno do Njivica, gdje su nas pocastili s free pivom (kako nikad nema free Coca-Cola?). Poslije povratka s defilea poceo je dobro organizirani standardni program moto susreta. Negdje oko 21 sat konacno su stigli nasi Anita i Darko. Ugodno druzenje se nastavilo do jutra Po mojoj procjeni, ukupno je bilo 400 do 500 motora.
Ujutro su nas domacini pocastili kavom i krafnama za dorucak. Svaka im cast, sve je bilo izvrsno odradjeno! Nazalost pojavio se problem s Anitinim Viragom - nije htio upaliti. Standardna boljka Viraga - kvacilo anlasera. Pri guranju motora uspjelo je stradati moje lice kad je Virago upalio, a ja sam pao na nos. Nedeljom u Malinskoj ambulanta ne radi, a hitne nema, pa smo morali do Krka. U Krku me ljubazno osoblje malo sredilo i previlo, ali nisu imali (nemres vjerovat) konca da mi sasiju usnicu, pa sam morao otici do Susaka u Rijeku. Tako sam se oprostio s drustvom i krenuo put Rijeke. Tu su me lijepo pokrpali, poslikali, zakljucili da sam slomio vrh nosa i poslali za Zagreb. Inace, osoblju svaka cast, vrlo provesionalni i ljubazni. U cekaonici sam proveo nekih desetak minuta. Isto bi u Zagrebackoj traumi trajalo cetiri do pet sati. Put do Zagreba je protekao uobicajeno po prekrasnom vremenu.

Kamikaza

28.05.2016.
Voznja do nase Tatjane u Ilovu

Trebali smo imati male radne akcije kod nase Tatjane - slaganje ispiljenih drva u supu. Drva nisu bila ispiljena radi vlage, pa je radna akcija odgodjena. Unatoc tome odlucili smo se malo provozati i otici joj u posjet. Oko 10 sati nasli smo se kod mene Svjetlana (koja je potegla cak iz austrije), Deda i ja, krenuli prema Ilovi. Odlucili smo se za put preko Siska. Vrijeme je bilo idealno, ceste dobre bez puno prometa i motori su brzo gutali kilometre. Velika Gorica, Sisak, Popovaca, Kutina i stigosmo do Ilove. Tatjana zivi na lijepoj maloj farni punoj zivotinja. Kokosi, golubovi, ovce, kobila, ribe, zamorci, kornjaca ... Uz rostilj, kolace i ugodan razgovor, vrijeme je vrlo brzo proslo, pa smo Deda i ja krenuli natrag prema Zagrebu, dok je Svjetlana odlucila prespavati kod Tatjane. Usput smo svratili do Turopolja, kod Marka i Ivane. Tamo nas je docekoalo povece drustvo i naravno, rostilj i kolaci. sve u
svemu, prekrasna, topla i dobro iskoristena nedelja...

Kamikaza

28.05.2016.
Paska Bura

Nas dvoje danas isli na Pag... usput obasli Nin, Vrse, Buffalo Bill City, vozili karting, druzili se s kolegama bajkerima na paskom mostu.. Na susretu nije bilo nesto svita, motora jos manje, al uz dobro drustvo i rokiju uvik je ludilo.
Mobitel mi je osta doma tako da nista ne mogu potkrijepit slikama, zato cemo morat ponovit ovu zanimljivu rutu.
Pozdravljamo vas s ruba Dalmacije!!

Anita

16.-19.06.2016.
Zadar i MK Bestije

Sastanak smo dogovorili u malom mjestu Krnjak, iza Karlovca u cetvrtak. Deda i Kamikaza su dosli iz pravca Zagreba i samo GPS zna kojim cestama su vozili, Sija iz Kutine preko Vojnica, a ja iz Austrije preko Novog Mesta. Nakon “jutarnje” okrijepe krenuli smo polako dalje. Prvo duze zaustavljanje smo odradili na Zrmanji, u Muskovcima. Predivna priroda, slapovi, idealno mesto za opustanje. Tu smo unistili Sijine sendvice, pa krenuli dalje. Navecer smo stigli u Sukosan. 

U petak poslije dorucka otisli smo malo lunjati po Zadru. Razgledati ljepote grada, bili na rivi, slusali morskim orgulje. Svratili smo i do mjesta susreta, ali bilo je svega par motora i satora. Sija nije htjela s nama, vec je cijeli dan pecala i dobro izgorila. Naravno, ulovila je velike ribe sa velikim ocima! Macke oko kuce imale su festu, a ona je bila presretna i svi smo se divili njenoj veeeeelikoj ribi. PS: Nije bilo ni za jedan zalogaj, ali posto je Sija „veliki ribic“, velika je i ribicka prica. Navecer su nam stigli Anita i Darko s kojima smo ugodno cavrljali do jutra, nakon cega smo se odvukli u krevete.

Subota, osvanuo je predivan dan pa smo odlucili, a sta drugo, nego otici na voznju. Naravno, opet bez Sije jer ona mora na pecanje. Deda, Kamikaza i ja smo se vozili do Vranskog jezera, na vrh Kamenjak, takodjer u sklopu parka prirode Vransko jezero, odakle se pruza prekrasan pogled na jezero, Murter, okolne otoke i Kornate. Nakon toga smo se odvezli do slapova Krke, ali obzirom da su pretjerali s cjenama ulaznica, nastavili smo do Skradina. Prekrasno mjestasce, na prekrasnom mjestu, u prekrasnoj prirodi. Nakon Skradina, odkotrljali smo se do Roskog slapa, u Nacionalnom parku. Krka. Tu smo zastali na okrijepi i odradili poduzu setnju medju svom tom vodom. Slijedilo je kupanje u Pirovcu, pa povratak u Sukosan. Presli smo preko 200km. Sto reci, predivan proveden dan! Sija nam je jos malo izgorila, ali nista nije moglo pokvariti njeno veselje zbog jos vecih riba koje je upecala, pa su cak su tri macke imale sto za jesti. Ne samo to, zbarila mi je u medjuvremenu i susjeda Ivu.
Navecer Bestije, odlican party, dobro organiziran uz samo more, u kampu, ekipa super, glazba takodjer, sve 5.
U nedjelju pri povratku u Zagreb nas je pratila kisa ali nema veze, isplatilo se. 

Hvala vam drustvo na prekrasno provedenom vremenu!
Lana

18. i 19.06.2016.
Colapis Riders Ozalj

Lipi moji! Naravno da je rano jutro prije puta prosa u strci - tusiraj se, daj sator, daj opremu, peri motor..., ali to nije nista naspram strke koja je uslijedila. Nakon sta smo u Karinu stali popit kavu da se dogovorimo oko rute, moj nedavno napravljeni bendiks ponovo provrti u vrh Velebita. Vjerojatno od lipote pogleda nije moga doc k sebi!! U tom svom ludilu ja sam tila da se vratimo nazad, al je Darko reka - ne, necemo nazad!! Lud covik!! I tako se mi uputismo s Velebita gledajuci da, kad se god zaustavljamo, imamo nizbrdicu za upalit motor. Ovaj put ga niko nije gura! I tako Plitvice, Slunj, Karlovac.. Kao da je nas pitalo, na ulazu u kamp velika nizbrdica. Napravili smo djir po kampu, naravno da nas se vidi i parkirali mog viraga na ulazu kampa. Domacini su bili ugodni, susretljivi i nadam se ponovom susretu.. Zahvalnicu smo zaboravili ujutro pokupit, al rekli su da ce poslat.. Kako smo gorivo ulivali, pitajte se sami... Bez obzira na sve bilo nam je super i ponovili bi opet uz zakljucak da je bendiks visak na motoru hahah (sitnim slovima): u ponedjeljak ujutro narucen novi!

Anita

01.07.2016.
MK Bube

Prosli puta sam zaboravila napisati, da smo se u Zadru druzili sa clanovima MK Bube, koji su nas pozvali na svoj prvi susret. Receno - ucinjeno.
Krenila sam iz Austrije po najvecoj zegi i kod Novog Mesta, na autoputu ostala bez goriva. Super, 40 u hladu, sama, a slovenska pomoc na cesti je stigla tek za sat vremena. Dobro, ubuduce cu stvarno gledati kilometrazu, na greskama se navodno uci, a posebno kad te greska kosta 100 eura. Onda definitivno utvrdis gradivo. U Zagrebu smo se nasli kod Kamikaze. Popravio je moj motor, pa cak je i crash bar namontirao koji po austrijskim majstorima „nikako ne pase“. Stigli su Marko i Ivana na svom lijepom, novom Kawasakiju. Svi skupa smo isli po Siju i Dunju, pa onda i po Dedu. U Maksimirskoj sumi su Bube imale party, odlicno posjeceno i organizirano. Tamo je vec bila i nasa Maja. Eto, ugodna vecer sa najboljim drustvom!

Lana

01.-03.07.2016.
Brac

Lipi moji, ovaj put nismo osli daleko, ali nova iskustva su svejedno stecena. Nakon jedne ure voznje trajektom, prvo je bilo otic u kamp i dignit kucu, a onda voljno! Na ulazu u kamp docekuje nas veselo drustvo domacina i ledeni prosek i prizor puno drugaciji od onoga sta se sicam prije 2 godine - milijun satora, ciji se broj naravno do veceri dosta poveca! Kasnije smo bacili djir do Bola, prosetali, popili kavicu, spremili spizu i nazad! Iznenadjujuce puno motora i ljudi. Tome je vjerojatno dobrim dijelom kriva Opca opasnost koja je nastupala i koja se ujedno nama ne dopada, al kasnije je neki bosanski bend ispravija stvar svirajuci do 5 ujutro tako da nas dvoje nismo ni otisli lec... Spakirali se i nazad na trajekt... Zaspala sam malo tu, malo na pola puta i nekako smo dosli. Darku nije bija problem, ali meni je bilo grozno... Mislim da to nikad vise necu ponovit, ali ka sta rekoh, jedno novo iskustvo...
Ekipa, ne vozite pospani!!

Anita

08.-10.07.2016.
Izlet do Senja

Petak popodne, negdje oko 17 sati, pada odluka da iskoristim Sintijin poziv i provedem vikend kod nje u Senju, zapravo u malom mjestascu pored Senja. Krenuo sam preko Luckog (ne znam sta mi bi, jer je cesta i dalje odvratna), pa starom Karlovackom, gdje sam vise gledao po stupovima gdje je koja kamera nego cestu, jer me to vec kostalo 1500kn. U Dugoj Resi skrenuh kod pumpe lijevo, pa prekrasnom zavojitom cestom prema moru... Samo sam nakratko zastao u Tounju, ispod mosta s kipovima, na rijeci Tounjcici. Put je kratak (nekih 160km), cesta kakva se samo pozeljeti moze, pa sam za cas bio na Vratniku, pa u Senju. Kod Konzuma, sam se nasao sa Sintijom i njenima, pa smo nastavili par kilometara dalje do Planikovca. Slijedilo je dva dana uzivanja u moru i suncu. Nazalost to je brzo proslo, pa sam istim putem krenuo natrag. Zastao sam jedino kod izvora iza Kapele i napio se svjeze vode. Ovaj puta sam bio pametniji, pa sam u Rakovom Potoku skrenuo prema Kupineckom Kraljevcu i tako izbjegao groznu cestu preko Luckog.

Kamikaza

09. i 10.07.2016.
Sanski Most i malo okolo...

Sastanak kod Supernove u Zagrebu. Stigli smo samo Purgi i ja. Vozili smo preko Peteinje, Gradiske, pa u Prijedor gdje smo stali na cevape. U Sanici nas je docekao Bido i odmah smo krenuli u voznju po okolici. Izvor rijeke Sanice, plaza, ribnjak, stara ciro pruga sa prekrasanim pogledom na cijelu dolinu i Grmec. Jako lijep kraj i priroda. Poslije smo se uputili u Sanski Most na susret gdje smo se nasli sa Anitom i Darkom. Navecer smo u Sanici sjedili sa Purgijevim prijateljima. Lijepo druzenje i puno smijeha. Purgi hvala! Bosanci su prava "raja"!
Drugi dan je opisala Anita...

Kazu da najbolji provodi dolaze spontano, ali ta tvrdnja ne drzi vodu. Cim smo se vratili sa Braca, pocelo se suskati o iducem vikendu, a u medjuvremenu i Sanskom Mostu. Nismo napravili ni desetakak kilometaram od granice vec nova poznanstva, price, ludila... U Bosanskom Grahovu smo obasli dvi nama dobro poznate birtije uz cestu i do Kljuca nije bilo stajanja. Tu je slucajno naisla i ekipa iz Zenice koju Darko vec poznaje i krenila je prica, spiza, piva... Laganom voznjom uputili smo se do kampa di smo se razisli sa spomenutom ekipom i prikljucili se nasoj Svjetlani i Enesu. Malo smo se podruzili a onda smo nas dvoje otisli malo u obilazak grada. Lipi mali mirni grad sa jako susretljivim i nasmijanim ljudima. Dok smo se vratili u kamp nasi viragovci su vec otisli na odmor, a mi smo se tek poceli budit.
Ujutro smo povratak kuci nastavili sa nasom Svjetlanom, koju smo ostavili u Kninu jer se meni zurilo na posa. I naravno, ne bi to bili nas dvoje kad bi sve proslo u miru i na vrime - petnaistakak kilometara od Sibenika ostanem bez goriva po najvecem zvizdanu... Necu pisat sve bestime koje sam izgovorila.. Covik uci dok je ziv.
Najbitnije da smo svi stigli na odredista zivi i zdravi. Nadam se da ce nas uskoro bit u malo vecem broju. Pozdravljaju vas veseli Dalmatinci!!

Svjetlana & Anita

17.07.2016.
Posjet Pegazu i malo voznje

Nedjelja, vani oblacno, ali Marko i Ivana (jedini) ipak dolaze do mene, pa zajedno polako krecemo put Zaboka posjetiti posljednje pocivaliste naseg Pegaza. Najprije smo preko Zapresica svratili do Pusce, kako bi pokusali nagovoriti Sintiju da krene s nama. Nije nam uspjelo pa sno nastavili starom cestom prema Zaboku, gdje smo pokusali naci otvorenu cvjecarnicu i kupili svjecu. Ni to nam nije uspjelo pa smo nastavili prema groblju u Lovrecanu. Putem smo naletili na zatvorenu cestu bez znakova obilaska (tipicno Hrvatski). Ipak smo stigli do groblja, na svjecomatu kupili jedan od zadnjih lampasa i malo proboravili pored groba naseg Pegaza. Po obicaju, ostavili smo mu jednu cigaretu i krenuli dalje… Marko je na netu iskopao Lojzekovu hizu gdje smo izvrsno i obilno jeli. Jedva se popevsi na motore, vratili smo se preko Marije Bistrice u Zagreb, gdje smo se sastali s doktorom i Ksenijom. Nastavili smo za Veliku Goricu, pa za Markusevac, gdje smo na kaubojskom rancu popili pice. Nakon ugodnog druzenja svratili smo u Kuce na jos jedno pice, pa polako svak svojoj kuci…

Kamikaza

23.07.2016.
MK Fjaka Split

Ovaj vikend nismo odmakli daleko, ali sasvim dovoljno da malo napunimo baterije - Moto susret MK Fjaka Split. Drugi put, nakon 7 godina isto razocaranje - lokacija ludilo, al nema dobrodoslice, nema aperitiva, mali kamp, glazba za sprovode... - a tako veliki grad. Toboze veliki klub. a susret 0 bodova!
Srecom to nas nije bas zabrinjavalo, napravili smo kucu, bacili djir do Omisa, popili piće sa kolegom iz kluba Marijanom, obavili spizu i nazad za kamp...
Nama je svakako bilo super!

Anita

30. i 31.07.2016.
Susret sjecanja

U Slunj u dvoje nismo mogli ici i dok sam se ja razmisljala sta bi u svom tom ludilu, vrime je odmaklo... Bilo mi je za neiskoristit slobodan vikend, pa sam na izmaku dana upalila pilu i pravac Split, kod moje tete Nediljka Maglica... Usput sam stala u Mravince, na Susret sjecanja. Pravi susretic s gomilom ljudi velikog srca. Pozdravljam svoje prijatelje i poznanike koje sam tamo srela i nadam se skorom susretu..
U nedilju, nakon povratka i odradjene smjene, secer na kraju - Atomsko skloniste na Martinskoj... uh!

Anita

12.-14.08.2016.
Vjestice

Vjestice - susret na koji obavezno odem, ako ikako mogu. To je za mene jedan od rijetkih susreta s dusom. Krenuo sam poslije posla oko 16 sati, sam, polako starom cestom preko Pisarovine. Cesta je uglavnom dobra, osim na par mjesta. Karlovac, Duga Resa i vec sam na poznatoj cesti prema Ogulinu. Zavoji, prekrasno vrijeme - cisto uzivanje. Obzirom da sa putovao sam, nisam se zaustavljao do Kneje, gdaje se susret odrzavao. Kao i uvijek, na ulazu poznate face i srdacan docek. Taman sam postavio „kucu“ i stigla je Maja. Ostatak dana protekao je u druzenju s domacinima i ostalima. Ujutro oko 10 krenuli smo na vec uobicajenu voznju po okolici. Na usputnom zaustavljanju su nas pocastili izvrsnim domacim kobasicama. Jedina je steta sto se nismo zaustavljali na jezeru. Dok smo se mi vozikali, stigli su Tatjana i Mladen. Popodne, oko pet odradili smo defile, a po povratku su zapocele igre, pa nastupi grupa. Vrhunac je bio nastup Zabranjenog pusenja. Ujutro smo srusili kuce, domacini su nas pocastili kolacima, pa smo polako krenuli kucama.

Kamikaza

30. i 31.07.2016.
Susret sjecanja

Oko nekih poslova na liftovima kolegi u Vinkovcima trebalo je pomoci, pa je odluceno da se spoji ugodno s korisnim i krenem motorom. Prije puta sam promijenio filter i ulje. Krenuo sam, naravno, starom cestom najprije prema Bjelovaru gdje sam se sastao s nasim novim clanom Antunom i uz ugodno druzenje i pice, predao mu clanski materijal. Dalje sam krenuo prema Daruaru pouzdajuci se u GPS. Putem je bilo puno obilazaka zbog radova, ali ceste su bile uglavnom dobre, s novim asfaltom, pa sam uzivajuci u svakom kilometru stigao do Vinkovaca. Te veceri i slijedeceg prijepodneva odradili smo posao, pa sam oko 13 sati krenuo prema Zagrebu. Opet starom cestom preko Osijeka, Suhopolja, Vinkovaca… Ovaj puta sa samo jednim zaustavljanjem radi uzimanja goriva. Vec malo poslije 16 sati stigao sam u Zagreb,nadajuci se da sam sretno prošao pored svih eventualnih kamera.

Kamikaza

01.-04.09.2016.
22. Croatia Biker Week Pula

Imao sam najbolju namjeru krenuti u srijedu popodne, ali okolnosti su bile takve da sam na kraju krenuo u cetvrtak ujutro malo iza 10 sati. Izabrao sam opet staru cestu preko Pisarovine. U Dugoj Resi sam skrenuo desno na staru cestu za Rijeku. Poznatim putem brzo sam stigao do Rijeke uz uobicajeno zaustavljanje iznad Bistrog Jezera. Ovaj puta sam odlucio ici obalom do Pule. Ispostavilo se da je to bio dobar potez. Od Medveje do Pule vecinom novi asfalt i prekrasni vozni zavoji. Uz nekoliko usputnih stajanja radi slikanja i klope, vec malo poslije 14 sati sretno sam sletio u Monumente, gdje se odrzavao susret. Iako je ljudi bilo malo, kamp je bio vec dobrano popunjen. Na brzinu sam „sagradio“ kucu i otisao malo prolunjati gradom. Otkotrljao sam se na kratko i do Premanture.

Petak… Budjenje uz zrake sunca koje su se uspjele probiti u sator. Odbauljao sam do Info pulta, gdje sam kupio ovogodisnju majicu, usput sreo prijatelja iz Slovenije s kojim sam popio pice. Nakon toga sjedoh na Viraga, pa do Stijana u posjet starom majstoru Riffu, koji se bavi kozom. Nakon ugodnog druzenja, natrag u Pulu, na gradsku plazu, pa uzivanje u moru i borovoj sumi. Nakon zalaska sunca slijedi povratak u kamp, proucavanje mnostva pristiglih motora i uzivanje u glazbi i drustvu.
Subota… Nakon budjenja otidjoh jos malo uzivati u moru i suncu. Ubrzo su stigli Ivana, Mako i Vlado iz Zagreba, pa smo otisli na klopu i u kamp podic sator. Novo pridosli su otisli na kupanje, a ja na defile ulicama Pule. Po povratku s defilea smo se vratili na susret, pisustvovali izboru za najljepsi motor i uzivali u ostalim dogadjanjima. Jedino nas se grah s kobasom nije bas dojmio.

Nedjelja, zadnji dan susreta u Puli. Raspremanje satora, utovar opreme na motore i kretanje na put kucama. Najprije u grad na dorucak, pa polako starom cestom preko Istre i djelomicno ipsilona, prema Uckoj. Odlucili smo ici preko Ucke, a ne kroz nju. Pri putu na Ucku, kratko smo zastali na starom izvoru, a zatim se odvezli na vrh, do vidikovca. S vrha se pruza prekrasan pogled na cijelu okolicu. Svratili smo na pice i strudlu, pa krenuli dalje. U Delnicama smo rucali i nastavili dalje prema Karlovcu, Pisarovini, pa svaki svojoj kuci.

Kamikaza

Home