U isčekivanju malčice toplijeg dana za vožnju, konačno se pružila prilika ove subote, kada se poklopio i party MK Zmajeva. Odlazak na party je bio nezaobilazan, zbog poziva našeg bivšeg člana Pony-a koji je sada u Zmajevima. Večernja vožnja bila bi prehladna, pa sam ih odlučila posjetiti popodne, dok je vrijeme još bilo donekle toplo...iako meni hladno. Zmajevi su vrijedno pripremali sve potrebno za večer, kuhali grah, pekli roštilj, kobase i sl, no u to doba još nije bilo zanimljivog sadržaja, jer je bilo rano. Nakon kratkog druženja, ipak sam morala otići doma, dok je još bilo sunca.
No to nije sve…
Navečer sam se vratila na susret, ali ovaj puta javnim gradskim prijevozom. Super kad je party u tvom gradu, pa je i ova opcija moguća. U pratnji benda Pulse i još nekog (nisam ubrala drugo ime) i u odličnom društvu, večer je prošla prebrzo. Zmajevi su se pobrinuli za odličan grah, pun špeka i kobasica i to besplatan. Ma cijela organizacija je bila odlična. Dečki znaju kaj delaju. 

1.April, predivna subota, brzinski dogovor i već vozimo prema Zagorju, točnije Kumrovcu. Inače u Kumrovcu sam bio jednom i to dok sam juš išao u osnovnu školu, a to je bilo prokleto davno. Krenuli smo iz Sigeta u cik zore, nešto poslije pola jedanaest i prvi komad puta do Zaprešića odradismo autoputom, a poslije starom cestom prema Zaboku. Kod Zaboka smo skrenuli prema Tuheljskim toplicama, pa dalje prema Kumrovcu. Cesta je prelijepa i za divno čudo nema šodera. Po dolasku palo je lagano razgledavanje sela pa klopa u hostelu. U Zagreb smo se vratili istim putem, pa još svratili Vinceku na kolače i sladoled...

Nakon uskršnjeg prežderavanja i spavanja uz kišno vrijeme, koje ionako nije bilo pogodno za ništa drugo osim navedenog, trebalo se malo mrdnuti. Sjela na motor, pokupila Turopoljce i uputili se prema Sisku. Kako je sve neplanski ispalo, u hodu smo dogovorili destinaciju, a usput pokupili i frenda iz Siska. Nakon uživancije u kavici uz Kupu, odlučili smo jos nešto popiti i pojesti. Sisčanin nas je htio odvesti u neku klet (koja je na dobrom glasu), ali nažalost, ponedjeljkom ne rade pa nas je odveo do izletišta Korablja Tisinić. Lijepo i zanimljivo mjesto, ugodne atmosfere i odlične klope. Na imanju boravi hrpa životinja poput ukrasnih kokoši, guski i fazana, koza, divljih svinja, klokana, rakuna, dikobraza, iako ih ovaj put nismo obilazili. Imala sam priliku probati veprovinu koja je bila fenomenalna pa se isplati ponoviti izlet.
Nakon odlične lagane vožnjice, dobre klope i cuge u ugodnom društvu, uputili smo se doma. Iako je bila obična neplanirana vožnjica do Siska (koji nije tako daleko), ispalo je bas onako kako treba. Kvalitetno iskorišten uskršnji ponedjeljak. Do iduće vožnje…..

Na fejsu se pojavila obavijest da Vještice pripremaju Prvosvibanjski fažol na Kneji. Zašto da ne?! Najavljeno je lijepo vrijeme, jedini je problem sto je trebalo stići do 10 sati. I tako, sastalo se nas čak dvoje u pola devet kod mene i bez puno priče krenusmo put Ogulina. Tamo smo išli starom cestom preko Pisarovine (još nisu postavili kamere), pa Karlovac, Duga Resa, Ogulin. Ugodan put, dobra cesta, ali mi se kolega smrzo kad neće slušat i navući kozu. Stigli smo na knap, taman na defile. Vještice sumnas srdačno docekale, kao i uvijek do sada. Lijep dugačak defile je odrađen bez greške. Poslije toga smo se odvezli na Kneju, gdje je uz dobro društvo vrijeme brzo prolazilo. Počastiše nas izvrsnim grahom. Negdje poslije jedan odlučismo se krenuti polako prema Zagrebu. Putem smo stali kod rijeke Tounjćice. Ovaj puta smo krenuli starom Karlovackom, ali preko Ozlja. Laganom vožnjom, nakon skoro 300 predjenih kilometara, stigli smo doma. Vještice - svaka čast - sve je odrađeno savršeno...

Obzirom da su svi koji su rekli da ce ići odustali, krenuo sam put Umaga sam. Vrijeme je bilo krasno, pa sam jaknu spakirao na sjedalo. Put je bio već klasika... Stara cesta, preko Pisarovine (gdje jos nisu postavili kamere), Karlovac, Duga Resa... Nešto prije Delnica moja hrabrost se istopila, jer je temperatura pala na 16 stupnjeva, pa sam odlučio da je ipak došlo vrijeme za oblačenje jakne. Kroz tunel više gotovo da i ne idem, jer mi je put preko Učke puno ljepši i zanimljiviji. Sišavši u Istru, zaobišao sam "Y" vozeći po interesantnijim sporednim cestama. Došavši do Umaga, pronašao sam novu lokaciju susreta u nekadašnjem autokampu, uz more. Osim lokacije promijenjeno je i vrijeme održavanja, pa konačno nismo strahovali od kiše. Domaćini su se kao i obično iskazali, pa u tih nekoliko dana programa i događanja nije nedostajalo. Vodili su nas u obilazak vinskih podruma i pivnica Istre, uz besplatnu degustaciju. Bilo mi je čisto krivo što ne pijem. Nakon obilaska od nekih sedamdesetak kilometara, defile mi se učinio kratak. Kako je kamp na samoj obali, priuštio sam si svakodnevno kupanje. Pri povratko nije bilo nekih događanja, a obzirom da sam i natrag putovao sam, nisam se zaustavljao osim radi točenja goriva. Na pumpi u Delnicama sam primjetio da se motor poceo malo cudno ponašati, ali do slijedeceg stajanja u Karlovcu se izliječio sam.

Skupila se tako tri stara bajkera i odlučila napraviti jednodnevni izlet do Balatona. Sve je lako kad ljudi znaju šta i kako treba. Dogovor je bio da se kreće u devet, u devet se i krenulo, bez kašnjena, bez "...čekaj da još jednu zapalim,", svi s punim rezevarina. Išli smo naravno, starom cestom, preko Varaždina i Čakovca, na Murskom Središću prešli u Sloveniju i nakon nešto kilometara u Mađarsku, E tu su počeli problemi s imenima mjesta kroz koja smo trebali proći, jer imena na putokazima nisu ista kao imena na karti. Prolazeći usput kroz mjesta, nisam se mogao oteti dojmu da se vozimo kroz lošiju verziju Slavonije. Ipak smo, uz naravno nekomiko krivih skretanja, po lijepim zavojitim, uglavnom novoasfaltiranim cestama stigli do jezera. Iako izgleda kao more, s punim pravom nosi ime Blatno jezero. Ulaz na plaže se plaća, a gužva je takva ko da je cijela Mađarska i dobar dio EU došao odjednom na kupanje. Sve nas to nije baš oduševilo, pa smo umjesto na kupanje, sjeli u restoran i pojeli izvrstan Mađarski gulaš. Cijene klope nisu pretjerane, a cijene goriva su otprilike iste ko i kod nas. Pokušali smo pronaći cestu koja ide uz samo jezero, ali na tom dijelu je očito nema. U principu, izlet na Balaton bi trebao trajati barem dva do tri dana. Natrag smo išli preko Goričana, opet uz svađu s mjesnim imenima, a cesta je bila znatno lošija od one kojom smo došli. Interesantno je da u dolasku nismo vidjeli ni jednog policajca, ali ih je zato u odlasku bilo na svakh 50m. Možda rade samo popodnevnu smjenu!? Isto tako cijelim putem nismo vidjeli ni jednog jedinog psa. Zastali smo u Gradskoj kavani u Čakovcu, gdje smo se počastili kolačima. Sad još čekamo kaznu, jer je kavana u pjesackoj zoni, a mi smo stali točno ispod kamere. U Zagreb smo se vratili malo prije 22 sata, s odrađenih točno 501km!

Nedjelja, kopajući po kompu, sjetih se da se ove godine nitko od članova nije sjetio našeg prerano preminulog člana Pegaza, iako smo na Skupštini dogovorili da ćemo organizirati vožnju i zapaliti svjeću na grobu. I tako, na brzinu napisah poruku na Viberu, na koju se jedino Marijan odazvao. Dogovor na brzaka i ja krenuo put Bedekovčine gdje smo se trebali naći, Vrlo flegmatično sam se odvezao do Svete Nedjelje i čudio se kako kolege nema. Čak sam ga nazvao i uvjeravao kako sam u Bedekovčini. Kad mi je konačno doslo do mozga gdje sam, preostalo mi je jedino da se vratim za Zagreb, pa prema Zaboku. Doduše, razmišljao sam da krenem prema skeli, ali nisam bio siguran radi li naedjeljom. Poznatom starom cestom brzo sam stigao do Zaboka, a odande lijepom novom cestom do Bedekovčine. Kratka stanka, Coca-Cola, poziv kolegi Viragecu koji je zbrisao u šetnju i vožnja do groblja gdje nam je Pegaz pokopan. Jedva smo stigli zapaliti svijeću, kad se spustila kišurina. Zavukli smo se s motorima pod krov i pričekali da se sve posuši, pa krenuli u posjet Viragecu. Zadrzali smo se neko vrijeme u ugodnom razgovoru pa krenuli kućama.

Pojam slobode je svima pomalo utopija. Iako bi svi voljeli biti u potpunosti slobodni, to je u današnjem svijetu gotovo nemoguće. Obaveze poput posla koji nam osigurava krov nad glavom, hranu na stolu i ono što svi najviše volimo i što nam ujedno i omogućava djelić te slobode - motor, nas ipak ograničavaju u toj slobodi.
Iako nije sloboda u pravom smislu riječi, Damir i ja smo si je pokušali dočarati turom po Jadranu.
Put je počeo vožnjom do MK Goranski Vukovi, na moto susret u mjesto Plešće, blizu granice sa Slovenijom. Nakon moto susreta koji je bio pomalo drugačiji od onih na koje smo mi navikli, uputili smo se na more, točnije u Crikvenicu. Kupanje cijelo popodne pa opet put pod noge. Crikvenica nije bila u prvotnom planu pa smo se morali snaći za smještaj. Spavanje pod vedrim nebom je bilo odlično.
Nakon jutarnjeg ispijanja kave uz oseku, uputili smo se prema Prizni pa na trajekt za otok Pag.
Cesta na Pagu je odlicna za vožnju. Usput smo stali u mjestu Gajac u posjet Damirovom prijatelju, a nakon toga put za grad Pag gdje nas je dočekao Brko iz MK Paške Bure i odveo u prostorije kluba gdje smo prenoćili. Ovim putem se zahvaljujem MK Paškoj Buri jer su zaaakooonn, a i spasili su nas od nevremena.
Iduće jutro, ponovno na put, prema Viru. Tamo nas je docekalo odlično društvo: Djelo, Brada, dio obitelji i prijatelja…. uglavnom, kako je i Damir rekao: „Plakao sam od smjeha“….onda znate da nam nije moglo biti dosadno. Smještaj je ovaj put bio kraljevski na cemu se Djeli puuuuno zahvaljujem. Prihvatili bi mi i puno manje i jednostavnije.
Dva dana ljenčarenja na Viru su bila i previše. Bilo je vrijeme za putovanje pa smo se uputili prema Zadru, u D8 kod Zlaje na kavicu, uz ugodno društvo Zlaje i Slađe iz MK Paške bure, zatim posjetili Pirovac te Šibenik, a nakon toga na spavanje u kamp kod MK Okit-a. Predsjedniku Bumbi se takodjer puno zahvaljujem na pomoći oko traženja majstora u Šibeniku kako bi spriječili curenje ulja iz moje mašine.
Vremena za nasu slobodu je bilo sve manje pa smo se iduće jutro uputili na kupanje na Slanici (Murter). Boje na ledjima ipak spajaju ljude te smo ugodno čavrljali uz piće sa Ružom i Nikolom iz MK Prigorja.
Nakon kupanja bilo je vrijeme za polazak prema Slunju, na moto party MK Poskoka. Party kao i svaki drugi - odličan. Zabava i sklapanje novih poznanstava su neizostavni.
Stigla i nedjelja pa i vrijeme za odlazak kući. Idući dan je trebalo otići na posao. Našoj slobodi je došao kraj. Put za Zagreb je bio djelomično kišovit, a uz sav umor koji se nagomilao ovim putovanjem, pomalo mi je i falila moja kućica.
Do idućeg ludog putovanja punog adrenalina….