2017.

11.03.2017.
Zmajevi

U iscekivanju malcice toplijeg dana za voznju, konacno se pruzila prilika ove subote, kada se poklopio i party MK Zmajeva. Odlazak na party je bio nezaobilazan, zbog poziva naseg bivseg clana Pony-a koji je sada u Zmajevima. Vecernja voznja bila bi prehladna, pa sam ih odlucila posjetiti popodne, dok je vrijeme jos bilo donekle toplo...iako meni hladno. Zmajevi su vrijedno pripremali sve potrebno za vecer, kuhali grah, pekli rostilj, kobase i sl, no u to doba jos nije bilo zanimljivog sadrzaja, jer je bilo rano. Nakon kratkog druzenja, ipak sam morala otici doma, dok je jos bilo sunca.
No to nije sve…
Navecer sam se vratila na susret, ali ovaj puta javnim gradskim prijevozom. Super kad je party u tvom gradu, pa je i ova opcija moguca. U pratnji benda Pulse i jos nekog (nisam ubrala drugo ime) i u odlicnom drustvu, vecer je prosla prebrzo. Zmajevi su se pobrinuli za odlican grah, pun speka i kobasica i to besplatan. Ma cijela organizacija je bila odlicna. Decki znaju kaj delaju. 

Makica

01.04.2017.
Kratak izlet do Kumrovca

1.April, predivna subota, brzinski dogovor i već vozimo prema Zagorju, tocnije Kumrovcu. Inace u Kumrovcu sam bio jednom i to dok sam jus isao u osnovnu skolu, a to je bilo prokleto davno. Krenuli smo iz Sigeta u cik zore, nesto poslije pola jedanaest i prvi komad puta do Zapresica odradismo autoputom, a poslije starom cestom prema Zaboku. Kod Zaboka smo skrenuli prema Tuheljskim toplicama, pa dalje prema Kumrovcu. Cesta je prelijepa i za divno cudo nema sodera. Po dolasku palo je lagano razgledavanje sela pa klopa u hostelu. U Zagreb smo se vratili istim putem, pa jos svratili Vinceku na kolace i sladoled...

Kamikaza

17.04.2017.
Voznjica do Siska

Nakon uskrsnjeg prezderavanja i spavanja uz kisno vrijeme, koje ionako nije bilo pogodno za nista drugo osim navedenog, trebalo se malo mrdnuti. Sjela na motor, pokupila Turopoljce i uputili se prema Sisku. Kako je sve neplanski ispalo, u hodu smo dogovorili destinaciju, a usput pokupili i frenda iz Siska. Nakon uzivancije u kavici uz Kupu, odlucili smo jos nesto popiti i pojesti. Siscanin nas je htio odvesti u neku klet (koja je na dobrom glasu), ali nazalost, ponedjeljkom ne rade pa nas je odveo do izletista Korablja Tisinic. Lijepo i zanimljivo mjesto, ugodne atmosfere i odlicne klope. Na imanju boravi hrpa zivotinja poput ukrasnih kokosi, guski i fazana, koza, divljih svinja, klokana, rakuna, dikobraza, iako ih ovaj put nismo obilazili. Imala sam priliku probati veprovinu koja je bila fenomenalna pa se isplati ponoviti izlet.
Nakon odlicne lagane voznjice, dobre klope i cuge u ugodnom drustvu, uputili smo se doma. Iako je bila obicna neplanirana voznjica do Siska (koji nije tako daleko), ispalo je bas onako kako treba. Kvalitetno iskoristen uskrsnji ponedjeljak. Do iduce voznje…..

Makica

01.05.2017.
Vjestice shuhale Prvosvibanjski fazol

Na fejsu se pojavila obavijest da Vjestice pripremaju Prvosvibanjski fazol na Kneji. Zasto da ne?! Najavljeno je lijepo vrijeme, jedini je problem sto je trebalo stići do 10 sati. I tako, sastalo se nas cak dvoje u pola devet kod mene i bez puno price krenusmo put Ogulina. Tamo smo isli starom cestom preko Pisarovine (jos nisu postavili kamere), pa Karlovac, Duga Resa, Ogulin. Ugodan put, dobra cesta, ali mi se kolega smrzo kad nece slusat i navuci kozu. Stigli smo na knap, taman na defile. Vjestice sumnas srdacno docekale, kao i uvijek do sada. Lijep dugacak defile je odradjen bez greske. Poslije toga smo se odvezli na Kneju, gdje je uz dobro drustvo vrijeme brzo prolazilo. Pocastise nas izvrsnim grahom. Negdje poslije jedan odlucismo se krenuti polako prema Zagrebu. Putem smo stali kod rijeke Tounjcice. Ovaj puta smo krenuli starom Karlovackom, ali preko Ozlja. Laganom voznjom, nakon skoro 300 predjenih kilometara, stigli smo doma. Vjestice - svaka cast - sve je odradjeno savrseno...

Kamikaza

08.-11.06.2017.
Staaari Rokeri Umag

Obzirom da su svi koji su rekli da ce ici odustali, krenuo sam put Umaga sam. Vrijeme je bilo krasno, pa sam jaknu spakirao na sjedalo. Put je bio vec klasika... Stara cesta, preko Pisarovine (gdje jos nisu postavili kamere), Karlovac, Duga Resa... Nesto prije Delnica moja hrabrost se istopila, jer je temperatura pala na 16 stupnjeva, pa sam odlucio da je ipak doslo vrijeme za oblacenje jakne. Kroz tunel vise gotovo da i ne idem, jer mi je put preko Ucke puno ljepsi i zanimljiviji. Sisavsi u Istru, zaobisao sam "Y" vozeci po interesantnijim sporednim cestama. Dosavsi do Umaga, pronasao sam novu lokaciju susreta u nskadasnjem autokampu, uz more. Osim lokacije promijenjeno je i vrijeme odrzavanja, pa konacno nismo strahovali od kise. Domacini su se kao i obicno iskazali, pa u tih nekoliko dana programa i dogadjanja nije nedostajalo. Vodili su nas u obilazak vinskih podruma i pivnica Istre, uz besplatnu degustaciju. Bilo bi je cisto krivo sto ne pijem. Nakon obilaska od nekih sedamdesetak kilometara, defile mi se ucinio kratak. Kako je kamp na samoj obali, priustio sam si svakodnevno kupanje. Pri povratko nije bilo nekih dogadjanja, a obzirom da sam i natrag putovao sam, nisam se zaustavljao osim radi tocenja goriva. Na pumpi u Delnicama sam primjetio da se motor poceo malo cudno ponasati, ali do slijedeceg stajanja u Karlovcu se izlijecio sam.

Kamikaza

22.07.2017.
Balaton

Skupila se tako tri stara bajkera i odlucila napraviti jednodnevni izlet do Balatona. Sve je lako kad ljudi znaju sta i kako treba. Dogovor je bio da se krece u devet, u devet se i krenulo, bez kasnjena, bez "...cekaj da jos jednu zapalim,", svi s punim rezevarina. Isli smo naravno, starom cestom, preko Varazdina i Cakovca, na Murskom Srediscu presli u Sloveniju i nakon nesto kilometara u Madjarsku, E tu su poceli problemi s imenima mjesta kroz koja smo trebali proci, jer imena na putokazima nisu ista ko imena na karti. Prolazeci usput kroz mjesta, nisam se mogao oteti dojmu da se vozimo kroz losiju verziju Slavonije. Ipak smo, uz naravno nekomiko krivih skretanja, po lijepim zavojitim, uglavnom novoasfaltiranim cestama stigli do jezera. Iako izgleda kao more, s punim pravom nosi ime Blatno jezero. Ulaz na plaze se placa, a guzva je takva ko da je cijela Madjarska i dobar dio EU dosao odjednom na kupanje. Sve nas to nije bas odusevilo, pa smo umjesto na kupanje, sjeli u restoran i pojeli izvrstan Madjarski gulas. Cijene klope nisu pretjerane, a cijene goriva su otprilike iste ko i kod nas. Pokusali smo pronaci cestu koja ide uz samo jezero, ali na tom dijelu je ocito nema. U principu, izlet na Balaton bi trebao trajati barem dva do tri dana. Natrag smo isli preko Goricana, opet uz svadju s mjesnim imenima, a cesta je bila znatno losija od one kojom smo dosli. Interesantno je da u dolasku nismo vidjeli ni jednog policajca, ali ih je zato u odlasku bilo na svakh 50m. Mozda rade samo popodnevnu smjenu!? Isto tako cijelim putem nismo vidjeli ni jednog jedinog psa. Zastali smo u Gradskoj kavani u Cakovcu, gdje smo se pocastili kolacima. Sad jos cekamo kaznu, jer je kavana u pjesackoj zoni, a mi smo stali tocno ispod kamere. U Zagreb smo se vratili malo prije 22 sata, s odradjenih tocno 501km!

Kamikaza

30.07.2017.
Posjet Pegazu

Nedjelja, kopajuci po kompu, sjetih se da se ove godine nitko od clanova nije sjetio naseg prerano preminulog clana Pegaza, iako smo na Skupstini dogovorili da cemo organizirati voznju i zapaliti svjecu na grobu. I tako, na brzinu napisah poruku na Viberu, na koju se jedino Marijan odazvao. Dogovor na brzaka i ja krenuo put Bedekovcine gdje smo se trebali naci, Vrlo flegmaticno sam se odvezao do Svete Nedjelje i cudio se kako kolege nema. Cak sam ga nazvao i uvjeravao kako sam u Bedekovcini. Kad mi je konacno doslo do mozga gdje sam, preostalo mi je jedino da se vratim za Zagreb, pa prema Zaboku. Doduse, razmisljao sam da krenem prema skeli, ali nisam bio siguran radi li naedjeljom. Poznatom starom cestom brzo sam stigao do Zaboka, a odande lijepom novom cestom do Bedekovcine. Kratka stanka, Coca-Cola, poziv kolegi Viragecu koji je zbrisao u setnju i voznja do groblja gdje nam je Pegaz pokopan. Jedva smo stigli zapaliti svijecu, kad se spustila kisurina. Zavukli smo se s motorima pod krov i pricekali da se sve posusi, pa krenuli u posjet Viragecu. Zadrzali smo se neko vrijeme u ugodnom razgovoru pa krenuli kucama.

Kamikaza

21.-30.07.2017.
Turneja po Jadranu

Pojam slobode je svima pomalo utopija. Iako bi svi voljeli biti u potpunosti slobodni, to je u danasnjem svijetu gotovo nemoguce. Obaveze poput posla koji nam osigurava krov nad glavom, hranu na stolu i ono sto svi najvise volimo i sto nam ujedno i omogućava djelic te slobode - motor, nas ipak ogranicavaju u toj slobodi.
Iako nije sloboda u pravom smislu rijeci, Damir i ja smo si je pokusali docarati turom po Jadranu.
Put je poceo voznjom do MK Goranski Vukovi, na moto susret u mjesto Plesce, blizu granice sa Slovenijom. Nakon moto susreta koji je bio pomalo drugaciji od onih na koje smo mi navikli, uputili smo se na more, tocnije u Crikvenicu. Kupanje cijelo popodne pa opet put pod noge. Crikvenica nije bila u prvotnom planu pa smo se morali snaci za smjestaj. Spavanje pod vedrim nebom je bilo odlicno.
Nakon jutarnjeg ispijanja kave uz oseku, uputili smo se prema Prizni pa na trajekt za otok Pag.
Cesta na Pagu je odlicna za voznju. Usput smo stali u mjestu Gajac u posjet Damirovom prijatelju, a nakon toga put za grad Pag gdje nas je docekao Brko iz MK Paske Bure i odveo u prostorije kluba gdje smo prenocili. Ovim putem se zahvaljujem MK Paskoj Buri jer su zaaakooonn, a i spasili su nas od nevremena.
Iduce jutro, ponovno na put, prema Viru. Tamo nas je docekalo odlicno drustvo: Djelo, Brada, dio obitelji i prijatelja…. uglavnom, kako je i Damir rekao: „Plakao sam od smjeha“….onda znate da nam nije moglo biti dosadno. Smjestaj je ovaj put bio kraljevski na cemu se Djeli puuuuno zahvaljujem. Prihvatili bi mi i puno manje i jednostavnije.
Dva dana ljencarenja na Viru su bila i previse. Bilo je vrijeme za putovanje pa smo se uputili prema Zadru, u D8 kod Zlaje na kavicu, uz ugodno drustvo Zlaje i Sladje iz MK Paske bure, zatim posjetili Pirovac te Sibenik, a nakon toga na spavanje u kamp kod MK Okit-a. Predsjedniku Bumbi se takodjer puno zahvaljujem na pomoci oko trazenja majstora u Sibeniku kako bi sprijecili curenje ulja iz moje masine.
Vremena za nasu slobodu je bilo sve manje pa smo se iduce jutro uputili na kupanje na Slanici (Murter). Boje na ledjima ipak spajaju ljude te smo ugodno cavrljali uz pice sa Ruzom i Nikolom iz MK Prigorja.
Nakon kupanja bilo je vrijeme za polazak prema Slunju, na moto party MK Poskoka. Party kao i svaki drugi - odlican. Zabava i sklapanje novih poznanstava su neizostavni.
Stigla i nedjelja pa i vrijeme za odlazak kuci. Iduci dan je trebalo otici na posao. Nasoj slobodi je dosao kraj. Put za Zagreb je bio djelomicno kisovit, a uz sav umor koji se nagomilao ovim putovanjem, pomalo mi je i falila moja kucica.
Do iduceg ludog putovanja punog adrenalina….

Makica

23.-29.08.2017.
Selce

Kako nitko nije bio zainteresiran  za tjedan dana morskog ugodjaja, krenuh oko pola jedanaest prema Selcu sam (sto je ove godine postalo uobicajeno). Nakon vise od godinu dana odlucio sam ici preko Luckog, nadajuci se da su uredili tu cestu. Pocetno odusevljenje novim asvalton nije dugo trajalo - veci dio ceste je unisten ko i prije. Ostatak puta preko Delnica i Gornjeg Jelenja je vec toliko puta opisan, da nema smisla to ponavljati. U svakom slucaju stigoh u Selce po lijepom vremenu bez problema.
25.08. Danas je, u dogovoru a Ivanom i Markom, pala kratka voznjica do Lovrana. Prekrasno vrijeme i voznja po Jadranskoj magistrali bila bi cisto uzivanje da nije bilo sudara malo iza Crikve. Zahvaljujuci tome sto sam na dva kotaca, to je brzo prevazidjeno. Dalje je sve islo bez problema. Namjerno sam vozio kroz Bakar, Rijeku, Opatiju... U Lovranu sam se nasao s ostatkom ekipe. Otisli smo na rucak u Lovranski Pub, pa na kupanje u Medveju. Ubrzo je doslo vrijeme povratka. Natrag, do Selca, vozio sam gotovo istim putem kojim sam i dosao, osim sto sam zaobisao centar Opatije i Rijeke.
29.08. Doslo je vrijeme da se krene doma. Oko pola deset sam upalio Viraga i krenuo prema unutrasnjosti. Uz obalu je bilo ugodno i suho, no sto sto sam se vise penjao prema Jelenju postajalo je sve hladnije. Od Delnica do Skrada temperatura se kretala izmedju 13 i 15 stupnjeva, uz gustu maglu i djelomicno vlaznu cestu. Jedva sam docekao da se maknem iz tog podrucja. Do Karlovca je voznja bila uobicajeno ugodna. Skrenuo sam prema Pisarovini, ali to se pokazalo kao losa odluka jer su me kod Kupineckog Kraljevca docekali radovi, a obilazak me izbacio na staru Karlovacku. Zbog toga sam ponovo morao proci odvratnu cestu kroz Lucko. Odlucio sam izaci na Remetinacku, gdje me opet docekao obilazak, pa sam doma dosao preko Klare.

 

Kamikaza

Home