2018.

29.04.2018.
Nenajavljen posjet nasoj Siji, Ilova

Konacno stigose lijepi topli dani idealni za voznju. Nas par odlucilo je banuti nenajavljeno na vrata nasoj clanici Siji, koja zivi u Ilovi. Krenusmo oko 11 iz Zagreba prema benzinskoj na izlazu iz Gorice, gdje nas je cekao Mike. Potocismo strojeve, te nastavismo voznju prema Sisku. Put je tekao kako se samo pozeljeti moze, dok nas na odvajanju za Petrinju nije docekalo neugodno iznenadjenje - zatvorena cesta prema Sisku zbog radova. Obilazak je bio preko Petrinje, no srecom tu je bio nas Mike koji poznaje taj dio lijepe nase, pa nije bilo problema. U Ilovu smo stigli nesto poslije 13 sati. Kod Sije doma zatekli smo samo pese. Smjestili smo se kao kod kuce i precekali je da dodje s posla. Iznenadjenje je bilo potpuno! Nakon ugodnog druzenja i okrijepe, krenusmo prema Zagrebu, ali ovaj puta preko Ivanica. Uz par zaustavljanja i nekoliko promasenih skretanja stigli smo do Dugog Sela, odakle smo vrlo brzo stigli i do Zagreba. Sve u svemu, jedna vrlo ugodna voznja od nekih 220km.

Kamikaza

17.-20.05.2018.
MK Griffons Krk


Jedan od susreta koji nastojim ne propustiti! Uzicah od gazde slobodan petak, pa sam put Krka krenuo vec u cetvrtak. Put do odredista nema vise ni smisla opisivti, jer vise ni sam ne znam koliko sam to puta napravio. Jos jedna prednost je sto u Vantacicima imam mogucnost "tvrdog" spavanja, pa ne moram tegliti kamp opremu. U cetvrtak, po dolasku, "pao" je samo odmor nakon ranog dana i puta.
Vrijeme je posluzilo, pa sam u petak napravio malu turneju po otoku s kupanjem u Staroj Baskoj, nakon cega sam do spilje Biseruljke, a u povratku u Vantacice uzverao sam se na jedan od vidikovaca.
Subota, nokon budjenja, odvezo sam se u Malinsku pozdraviti domacine, koji su nam, ko i prosle godine pripremili krstarenje brodom, a nakon toga defile do Baske, gdje smo bili pocasceni picem. Savrseno organizirano i odradjeno! Navecer, naravno, mozika i tulum do kasno u noc.
Nedelja, dan povratka, kupanje, pospremanje apartmana, tovarenje Viraga, i voznja dobro poznatom cestom prena Zagrebu...

Kamikaza

31.05.2018.
Pregrada preko Varazdina

Skupila se mala klupska ekipa, pa krenusmo na grah u Pregradu, ali preko Varazdina. Start je bio ispred juznog ulaza Velasajma. Poznatu staru cestu do Varazdina smo brzo presli, s jednim zaustavljanjem, jer vecina ekipe ne moze predugo izdrzati bez cigarete. Kad smo stigli u Varazdin, grad je bio pust, ko da tamo nitko ne zivi. Brzo smo krenuli dalje prema Pregradi "za nosom", gdje nas je cekao Baco i naravno, grah. Namjerno nisam htio paliti GPS - ovako je bilo interesantnije. Cesta i priroda, sve jedno ljepse od drugoga! Na cilj, gdje nas je docekao kolega, smo stigli taman na vrijeme. Najeli se izvrsnog graha (hvala domacinima), a onda nas je Baco odveo do kolege u klet. U dobrom drustvu, uz domace nareske (koje sam jedva i pipnuo jer sam se prejeo graha) vrijeme brzo prodje, pa smo krenuli put Zagreba.

Kamikaza

09.06.2018.
Izlet do Otocca

Dogovorila se stara garda koja se vozi jos od vremena Tomosa, da napravi izlet do Otocca. Krenosmo oko 10 sati starom Karlocackom cestom, ali preko Kerestinca, jer bi za put preko Luckog bolje bilo imati enduro motore. U Dugoj Resi skrenuli prema Josipdolu, pa preko Plaskog i Plitvickih jezera do Otocca. Sve starom cestom, punom zavoja, oko nas prekrasna priroda... U Otoccu smo stali kod preporucenog nam restorana "Ribic", gdje smo se pocastili stvarno dobrom klopom. Nemjravavali smo produziti put mora, ali su nas prve kapi kise preusmjerile prema Zagrebu. Vracali smo se preko Ogulina, no tu nas je pocela preti dosadna, sitna kisa, pa smo stali tek toliko da se uvucemo u kisna odijela. Kisnuli smo tako do Duge Rese, gdje smo natankali motore, skinuli kisnjake i nastavili put Zagreva, ali preko Pisarovine, opet kako bi izbjegli cestu preko Luckog. Sve u svemu 430km prekrasne voznje u dobrom drustvu.

Kamikaza

14.07.2018.
In Memoriam Pegaz

Korni i ja krenusmo nesto prije pola osam prema rancu, nakon malo natezanja s njenim spiglom. Stigli smo malo prerano, jer tamo su bili samo domacini - Mike i Vesna. Vrijeme do dolaska ostatka ekipe utrosili smo na posljednje pripreme i druzenje. Pripremili smo kavu kiflice i sokove za okrijepu prije polaska. U dobrom drustvu vrijeme brzo prodje, pa smo malo kasnili u polasku.
Prvi dio puta prosli smo obilaznicom, a na staru cestu prema Zaboku presli smo kod Westgatea. Stvorili smo sasvim lijepu kolonu motora (plus dva prateca automobila). U prvom bircu iza Zabocke bolnice docekali cu nas domaci - Baco i Viragec. Od tog mjesta ubrzo smo stigli do groblja Lovrecan gdje smo mi koji smo ga znali i oni koji su samo culi o njemu, odali pocast nasem Pegazu.
S groblja, Baco je vodio kolonu u obilazak tog dijela Zagorja. Bregovi i zelenilo posvuda - prekrasno. Obilazak ja zavrsio odmorom u lokalnom bircu, gdja nas je Baco pocastio picem. Nakon toga nas je odveo kuci, gdje smo srdacno docekani i pocasceni izvrsnim grahom, bucnicom i pijacom. I opet je vrijeme brzo proletjelo, pa smo de pozdravili s domacinima i krenuli prema kucama. Bila je to prekrasna voznja, bez ikakvih incidenata, od nekih dvjestotinjak kilometara. Hvala svima koji su doprinijeli da se ostvari.
Nadam se da cemo je iduce godine ponoviti u vecem broju i da cemo je jos bolje organizirati.

Kamikaza

21.-24.07.2018.
Selce

Ukazala se prilika za par dana odmora od sparne svakodnevnice. Jos kad mi je Tomo ponudio mogucnost „tvrdog“ smjestaja u Selcu, nisam se premisljao, iako prognoza bas nije bila najbolja.
Krenuh malo iza deset sati, dobro poznatom starom cestom prema Selcu, na daleko obilazeci put preko Luckog. Kolona je bila gotovo cijelim putem od Zagreba do Karlovca. Srecom, bio sam na Viragu, a ne u autu. Nadam se samo da nisu postavili neku kameru za koju ne znam. Kod vidikovca iznad Bistrog jezera pocela je propadivati kisa, koja me pratila gotovo do odredista. Kolona za prelazak Krckog mosta bila je duga nekih pet kilometara. Opet mi je bilo drago sto sam na motoru.

Boravak u Selcu sveo se na izbjegavanje kise koja je padala, s prekidima, gotovo cijela dva dana. Okupao sam se ukupno tri puta, od toga jednom po kisi. Voznja u ta tri dana svela se na nabavku potreba za prezivljavanje. Prvobitni plan je bio da krenem za Zagreb u ponedjeljak, ali je toliko pljustalo, da sam polazak prebacio za slijedeci dan. Utorak je bio i najljepsi dan mog izleta. Predivno suncano vrijeme pratilo me cijelim putem do Zagreba. Zastao sam jedino U "Miki Mausu" da ubacim u sebe jedan hamburger.

Kamikaza

10.-12.08.2018.
Ksamacnik, Vjestice, Selce, Crikva

Hvatajuci svaki slobodni trenutak za hedonizmom u kakvom volimo uzivati, krenuli smo na voznju kako bi utazili nasu znatizelju i nemirne guze. Prije tradicionalnog posjeta MK Vjestice u Ogulinu, trebalo je kvalitetno iskoristiti lijepo vrijeme i slobodan dan pa smo se uputili na izlet na Kamacnik.
To misteriozno mjesto koje sam slucajno nasla na Google maps-ima nas je ocaralo... Dosta smo se nahodali, no isplatilo se. Prekrasna priroda, osvjezenje u hladnoj izvorskoj vodi, zafrkancija u dobrom drustvu, dobra klopa na kraju, ma jednostavno predobro. Kanjon Kamacnik se nalazi u blizini Vrbovskog pa nije ni toliko daleko od Zagreba, ukoliko netko zeli ispuniti dan. Preporucam posjet!
Nakon odlicne klope, bilo je vrijeme za polazak u Ogulin. Taj susret se ne propusta. Vjestice su odlicni domacini pa od tog trenutka krece pravi hedonizam.

Slozili smo nase kamperske kucice za spavanac iduca dva dana i krenuli sa zabavom. Petak navecer smo proveli u zafrkanciji sa drustvom i dobrom muzikom, no nismo predugo ruzili jer znamo kakav je subotnji program, za sto se trebalo odmoriti.
U 10 ujutro je bio polazak iz kampa na voznju po Ogulinu i oko jezera Sabljaci, a na odredistu u „Ogulinskom Zagorju“ se napravio odmor i okrjepa uz fine kobase, pivice i sokove.
Pokazali smo pravi bajkerski duh i bit, te pomogli frendici u nevolji, kojoj je zakuhao motor. Decki (a ponajvise nas poglavica) su pokazali znanje i volju te prespojili ventilator direktno na akumulator kako bi se motor hladio, no da se ne isprazni akumulator, slozili su i prekidac. #Kadsemalerukesloze... Trebalo je taj uspjeh proslaviti pa smo svratili i na cugu. Po povratku u kamp, neki su odlucili odmoriti, a drugi se pridružili defile-u. Nastavlja se zabava uz moto igre, dobar bend i druzenje te upoznavanje novih ljudi. Iako nedjelja znaci kraj ovog party-a, nije nista manje dobra od proteklih dana. Kako to kod Vjestica uvijek biva, jutro nije proslo bez hektolitara kave i finih krafni.
Spremanje i pakiranje stvari je uvijek najgori posao no i to smo odradili kako bismo se sto prije uputili za Crikvenicu na kupanje. Putem smo naletili na krdo divljih konja. Pravo odusevljenje je bilo stati i pustiti ih da predju cestu. 😊
Prije Crikve valjalo je stati i u Selcu kod dragih prijatelja Tome i Ane gdje smo se osvjezili slatkacima. Losije anegdote gasenja motora na uzbrdici u zavoju se necemo prisjecati.
Po dolasku u Crikvenicu, lijepo su nas ugostili, finom klopicom i pivicom, nasa tajnica Korni i njen muz. Steta bi bilo da smo na moru, a da se ne okupamo, no to je bilo poprilicno kratko, kako bismo se isti dan stigli vratiti u Zagreb. Ipak je sutradan trebalo otici na posao.
Jedno od upecatljivijih stajanja je bilo u Severinu na kupi gdje smo se dosta nacekali za hamburger, ali je vrijedilo svake sekunde. Hamburger Miki Maus u istoimenom bistrou nas je odusevio. Vec je pao i mrak pa smo se nakon odlicne klope morali uputiti prema Zagrebu, polako ali sigurno. Jos jedno iznenadjenje nas je odusevilo, mene malo i sokiralo, kada smo zatekli srnu na cesti. Prestrasena i ukopana, no sva sreca nastavila je put u istom smjeru iz kojeg je dosla.
Po dolasku u Zagreb smo svi vec bili izmoreni pa smo pozurili doma. Sve u svemu, lijepo i ugodno ispunjen vikend, iako se nisam naspavala za posao.
Do idueg putovanja...

Makica

Home