2018.

29.04.2018.
Nenajavljen posjet našoj Šiji, Ilova

Konačno stigoše lijepi topli dani idealni za vožnju. Nas par odlučilo je banuti nenajavljeno na vrata našoj članici Šiji, koja zivi u Ilovi. Krenusmo oko 11 iz Zagreba prema benzinskoj na izlazu iz Gorice, gdje nas je čekao Mike. Potočismo strojeve, te nastavismo vožnju prema Sisku. Put je tekao kako se samo poželjeti može, dok nas na odvajanju za Petrinju nije dočekalo neugodno iznenađenje - zatvorena cesta prema Sisku zbog radova. Obilazak je bio preko Petrinje, no srećom tu je bio naš Mike koji poznaje taj dio lijepe naše, pa nije bilo problema. U Ilovu smo stigli nešto poslije 13 sati. Kod Šije doma zatekli smo samo pese. Smjestili smo se kao kod kuće i pričekali je da dođe s posla. Iznenađenje je bilo potpuno! Nakon ugodnog druženja i okrijepe, krenusmo prema Zagrebu, ali ovaj puta preko Ivanica. Uz par zaustavljanja i nekoliko promašenih skretanja stigli smo do Dugog Sela, odakle smo vrlo brzo stigli i do Zagreba. Sve u svemu, jedna vrlo ugodna vožnja od nekih 220km.

Kamikaza

17.-20.05.2018.
MK Griffons Krk


Jedan od susreta koji nastojim ne propustiti! Užicah od gazde slobodan petak, pa sam put Krka krenuo već u četvrtak. Put do odredišta nema više ni smisla opisivti, jer ni sam ne znam koliko sam to puta napravio. Još jedna prednost je što u Vantačićima imam mogučcnost "tvrdog" spavanja, pa ne moram tegliti kamp opremu. U četvrtak, po dolasku, "pao" je samo lagani odmor nakon radnog dana i puta.
Vrijeme je poslužilo, pa sam u petak napravio malu turneju po otoku s kupanjem u Staroj Baskoj, nakon cega sam svratio do spilje Biseruljke, a u povratku u Vantačiće uzverao sam se na jedan od vidikovaca.
Subota, nokon budjenja, odvezo sam se u Malinsku pozdraviti domaćine, koji su nam, ko i prošle godine pripremili krstarenje brodom, a nakon toga defile do Baške, gdje smo bili počašćeni pićem. Savršeno organizirano i odrađeno! Navečer, naravno, mozika i tulum do kasno u noć.
Nedelja, dan povratka, kupanje, pospremanje apartmana, tovarenje Viraga, i vožnja dobro poznatom cestom prena Zagrebu...

Kamikaza

31.05.2018.
Pregrada preko Varaždina

Skupila se mala klupska ekipa, pa krenusmo na grah u Pregradu, ali preko Varaždina. Start je bio ispred južnog ulaza u Velasajm. Poznatu staru cestu do Varaždina smo brzo prešli, s jednim zaustavljanjem, jer većina ekipe ne može predugo izdržati bez cigarete. Kad smo stigli u Varaždin, grad je bio pust, kao da tamo nitko ne živi. Brzo smo krenuli dalje prema Pregradi "za nosom", gdje nas je čekao Bačo i naravno, grah. Namjerno nisam htio paliti GPS - ovako je bilo interesantnije. Cesta i priroda, sve jedno ljepše od drugoga! Na cilj, gdje nas je dočekao kolega, smo stigli taman na vrijeme. Najeli se izvrsnog graha (hvala domačinima), a onda nas je Bačo odveo do kolege u klet. U dobrom društvu, uz domaće nareske (koje sam jedva i pipnuo jer sam se prejeo graha) vrijeme brzo prođe, pa smo krenuli put Zagreba.

Kamikaza

09.06.2018.
Izlet do Otočca

Dogovorila se stara garda koja se zajedno vozi još od vremena Tomosa, da napravi izlet do Otočca. Krenosmo oko 10 sati starom Karlovačkom cestom, ali preko Kerestinca, jer bi za put preko Lučkog bolje bilo imati enduro motore, obzirom na to kakva je cesta. U Dugoj Resi skrenuli prema Josipdolu, pa preko Plaškog i Plitvičkih jezera do Otočca. Sve starom cestom, punom zavoja, oko nas prekrasna priroda... U Otočcu smo stali kod preporučenog nam restorana "Ribič", gdje smo se počastili stvarno dobrom klopom. Nemjravavali smo produžiti put mora, ali su nas prve kapi kiše preusmjerile prema Zagrebu. Vraćali smo se preko Ogulina, no tu nas je počela prati dosadna, sitna kiša, pa smo stali tek toliko da se uvućemo u kišna odijela. Kisnuli smo tako do Duge Rese, gdje smo natankali motore, skinuli kišnjake i nastavili put Zagreva, ali preko Pisarovine, opet kako bi izbjegli cestu preko Lučkog. Sve u svemu 430km prekrasne vožnje u dobrom društvu.

Kamikaza

14.07.2018.
In Memoriam Pegaz

Korni i ja krenusmo nešto prije pola osam prema ranču, nakon malo natezanja s njenim spiglom. Stigli smo malo prerano, jer tamo su bili samo domaćini - Mike i Vesna. Vrijeme do dolaska ostatka ekipe utrosili smo na posljednje pripreme i druženje. Pripremili smo kavu kiflice i sokove za okrijepu prije polaska. U dobrom društvu vrijeme brzo prođe, pa smo malo kasnili u polasku.
Prvi dio puta prošli smo obilaznicom, a na staru cestu prema Zaboku prešli smo kod Westgatea. Stvorili smo sasvim lijepu kolonu motora (plus dva prateca automobila). U prvom bircu iza Zabočke bolnice dočekali cu nas domaći - Bačo i Viragec. Od tog mjesta ubrzo smo stigli do groblja Lovrečan gdje smo mi koji smo ga znali i oni koji su samo čuli o njemu, odali počast našem Pegazu.
S groblja, Bačo je vodio kolonu u obilazak tog dijela Zagorja. Bregovi i zelenilo posvuda - prekrasno. Obilazak ja završio odmorom u lokalnom bircu, gdja nas je Bačo počastio pićem. Nakon toga nas je odveo kući, gdje smo srdačno dočekani i počašćeni izvrsnim grahom, bučnicom i pijačom. I opet je vrijeme brzo proletjelo, pa smo de pozdravili s domaćinima i krenuli prema kućama. Bila je to prekrasna vožnja, bez ikakvih incidenata, od nekih dvjestotinjak kilometara. Hvala svima koji su doprinijeli da se ostvari.
Nadam se da ćemo je iduće godine ponoviti u većem broju i da ćemo je još bolje organizirati.

Kamikaza

21.-24.07.2018.
Selce

Ukazala se prilika za par dana odmora od sparne svakodnevnice. Još kad mi je Tomo ponudio mogućnost „tvrdog“ smještaja u Selcu, nisam se premišljao, iako prognoza baš nije bila najbolja.
Krenuh malo iza deset sati, dobro poznatom starom cestom prema Selcu, na daleko obilazeći put preko Lučkog. Kolona je bila gotovo cijelim putem od Zagreba do Karlovca. Srećom, bio sam na Viragu, a ne u autu. Nadam se samo da nisu postavili neku kameru za koju ne znam. Kod vidikovca iznad Bistrog jezera počela je propadivati kiša, koja me pratila gotovo do odredišta. Kolona za prelazak Krčkog mosta bila je duga nekih pet kilometara. Opet mi je bilo drago što sam na motoru.

Boravak u Selcu sveo se na izbjegavanje kiše koja je padala, s prekidima, gotovo cijela dva dana. Okupao sam se ukupno tri puta, od toga jednom po kiši. Vožnja u ta tri dana svela se na nabavku potreba za preživljavanje. Prvobitni plan je bio da krenem za Zagreb u ponedjeljak, ali je toliko pljuštalo, da sam polazak prebacio za slijedeći dan. Utorak je bio i najljepši dan mog izleta. Predivno sunčano vrijeme pratilo me cijelim putem do Zagreba. Zastao sam jedino U "Miki Mausu" da ubacim u sebe jedan hamburger.

Kamikaza

10.-12.08.2018.
Ksamačnik, Vještice, Selce, Crikva

Hvatajuci svaki slobodni trenutak za hedonizmom u kakvom volimo uživati, krenuli smo na vožnju kako bi utažili našu znatiželju i nemirne guze. Prije tradicionalnog posjeta MK Vještice u Ogulinu, trebalo je kvalitetno iskoristiti lijepo vrijeme i slobodan dan pa smo se uputili na izlet na Kamačnik.
To misteriozno mjesto koje sam slučajno našla na Google maps-ima nas je očaralo... Dosta smo se nahodali, no isplatilo se. Prekrasna priroda, osvježenje u hladnoj izvorskoj vodi, zafrkancija u dobrom drustvu, dobra klopa na kraju, ma jednostavno predobro. Kanjon Kamačnik se nalazi u blizini Vrbovskog pa nije ni toliko daleko od Zagreba, ukoliko netko želi ispuniti dan. Preporučam posjet!
Nakon odlične klope, bilo je vrijeme za polazak u Ogulin. Taj susret se ne propušta. Vještice su odlični domaćini pa od tog trenutka kreće pravi hedonizam.

Složili smo naše kamperske kućice za spavanac iduća dva dana i krenuli sa zabavom. Petak navečer smo proveli u zafrkanciji sa društvom i dobrom muzikom, no nismo predugo ružili jer znamo kakav je subotnji program, za što se trebalo odmoriti.
U 10 ujutro je bio polazak iz kampa na vožnju po Ogulinu i oko jezera Sabljaci, a na odredištu u „Ogulinskom Zagorju“ se napravio odmor i okrjepa uz fine kobase, pivice i sokove.
Pokazali smo pravi bajkerski duh i bit, te pomogli frendici u nevolji, kojoj je zakuhao motor. Dečki (a ponajviše naš poglavica) su pokazali znanje i volju te prespojili ventilator direktno na akumulator kako bi se motor hladio, no da se ne isprazni akumulator, složili su i prekidač. #Kadsemalerukeslože... Trebalo je taj uspjeh proslaviti pa smo svratili i na cugu. Po povratku u kamp, neki su odlučili odmoriti, a drugi se pridružili defile-u. Nastavlja se zabava uz moto igre, dobar bend i druženje te upoznavanje novih ljudi. Iako nedjelja znači kraj ovog party-a, nije ništa manje dobra od proteklih dana. Kako to kod Vještica uvijek biva, jutro nije prošlo bez hektolitara kave i finih krafni.
Spremanje i pakiranje stvari je uvijek najgori posao no i to smo odradili kako bismo se što prije uputili za Crikvenicu na kupanje. Putem smo naletili na krdo divljih konja. Pravo oduševljenje je bilo stati i pustiti ih da pređu cestu.
Prije Crikve valjalo je stati i u Selcu kod dragih prijatelja Tome i Ane gdje smo se osvježili slatkačima. Lošije anegdote gašenja motora na uzbrdici u zavoju se nećemo prisjećati.
Po dolasku u Crikvenicu, lijepo su nas ugostili, finom klopicom i pivicom, naša tajnica Korni i njen muž. Šteta bi bilo da smo na moru, a da se ne okupamo, no to je bilo poprilicno kratko, kako bismo se isti dan stigli vratiti u Zagreb. Ipak je sutradan trebalo otići na posao.
Jedno od upečatljivijih stajanja je bilo u Severinu na kupi gdje smo se dosta načekali za hamburger, ali je vrijedilo svake sekunde. Hamburger Miki Maus u istoimenom bistrou nas je oduševio. Već je pao i mrak pa smo se nakon odlične klope morali uputiti prema Zagrebu, polako ali sigurno. Još jedno iznenadjenje nas je oduševilo, mene malo i šokiralo, kada smo zatekli srnu na cesti. Prestrašena i ukopana, no sva sreća nastavila je put u istom smjeru iz kojeg je došla.
Po dolasku u Zagreb smo svi već bili izmoreni pa smo požurili doma. Sve u svemu, lijepo i ugodno ispunjen vikend, iako se nisam naspavala za posao.
Do idućeg putovanja...

Makica

Home