2019.

23.02.2019.
Doprema nove Stefine makine

Nasa stara/nova clanica, Stefi, konacno je odlucila odlucila kupiti Viraga i to nigdje drugdje nego na Ciovu. Naravno da smo za put pogodili najhladniji dan u drugom mjesecu. Potrpasmo se te subote nas troje u auto i krenusmo put mora... U dobrom drustvu, uz par cik pauzi, put se nije cinio dug. Vrijeme na moru je bilo kreano, taman za ostati. Nazalost nakon probne voznje Stefine nove 535-ice i neizostavne papirologije, morali smo krenuti prema Zagrebu, Zajahao sam Viraga i krenuo starom cestom u pratnji auta s Daliborom i Stefi. Hladnoca je bila podnosljiva se do Plitvica, gdje su mi se smrzli prsti - morat cu pribaviti bolje zimske rukavice. Stali smo kod "Macole" na klopu i da se ja malo odledim, a Dalibor je zamijenio izgorenu zarulju fara. Odluceno je da nastavim na Viragu do Karlovca, a onda ce ga do Zagreba preuzeti Dalibor. U Karlovcu smo zamijenili vozacka mjesta i nastavili autoputom, jer je pao mrak. Bez problema smo stigli do odvojka za Jasku, gdje je Virago ostao bez struje i jednostavno stao. Dalibor je ostao cuvati posrnulu makinu, a Stefi i ja smo otisli po mog Punta i klupsku prikolicu za motore. Vratili smo se po Dalibora, utovarili Viraga na prikolicu i dostavili ga do novog doma.

Kamikaza

31.03.2019.
Izlet do Djurmanca

Osvanula je lijepa suncana nedelja, pa je pala odluka da odemo u posjet nasem novom clanu u Djurmanec. Priprema za voznju se vidi na prvoj slici. Sakupio nas se lijepi broj od desetak motora. Dedu smo natjerali da vodi jer on kao zna put. Sve je bilo dobro dok nije promasio odvojak za staru sestu prema Zaboku, pa smo se nasli pred naplatnim kucicama. Dalje je vodstvo preuzela Makica, pa smo se uz pomoc nepredvidjenih radova na cesti potpuno pogubili. Na kraju smo nakon propitivanja kod prolaznika i jos nekoliko promasaja, vodstvo prepustili gospodinu Googlu, koji nas je sigurno doveo pred vrata restorana gdje smo namjeravali doci. Nas novi clan Damir nas je lijepo pocastio - hvala Damire. Nakon dobre klope, lijepog druzenja i nesto klupskih dogovora, krenuli smo za Zagreb. Ovaj puta nije bilo problema jer smo odmah izasli na glavnu cestu od Krapine prema Zagrebu.

Kamikaza

11.05.2019.
Moto Boom, Celje

Obzirom da nam se do polaska nitko nije pridruzio, Deda i ja smo krenuli put Celjskog sajma na Moto Boom. Odlucili smo do Celja ici ne toliko uobicajenom rutom, vec po preporuci GPS-a. Do Zapresica smo isli autoputom, pa skrenuli na staru cestu prema Zaboku. Iza Westgatea smo skrenuli lijevo, pa preko Donje i Gornje Pusce nastavili prema Sloveniji. Nakon granice smo prosli kroz Bizeljsko, Kosnicu i jos dosta malih mjesta, da bi stigli do Celja. Ceste su bile poluprazne, pune zavoja, sto ce reci dusu dale za voznju, GPS nas je doveo tocno pred vrata sajma, gdje je vec bilo parkirano dosta motora. Ovogodisnji Moto Boom me prilicno razocarao. Bio je tu stand BMW-a, Honde i svega nekoliko prerada. Na otvorenom dijelu su vratolomije izvodili decki na quadovima, sto se isplatilo vidjeti. Slijedeca stanica nam je bio Celjski Stari grad. E to se isplatilo vidjeti! Jako lijepo obnovljen s izvrsnim pogledom na Celje. Uz ulaznicu ide i gratis kava. Unutar zidina je stara stamparija u kojoj majstor stvarno stampa tekstove za posjetitelje. U jednoj kuli su postavljene nekadasnje sprave za mucenje. Sve u svemu, jako lijepo organizirano. Natrag smo isli vise uobicajenom rutom preko Rogaske Slatine. Stali smo u Djurmancu, kod naseg Cuceka na sis cevape, pa tako najedeni starom ceston za Zagreb.

Kamikaza

20.-25.06.2019.
Sest dana Slavonije

Cetvrtak
Sastalo da nas pet, po dogovoru, u deset sati,  u birtiji ispred Kornine zgrade. Kava, kratak dogovor i krenusmo prema Ilovi (Kutina), pokupiti ostatak ekipe. Do Ilove smo stigli preko Siska uz par obaveznih cik pauzi. Tamo su nas vec nestrpljivo cekali Sija i Antun. Dalje nas je nastavilo sedmero prema Novskoj, gdje su nas kod Korni ne ….. lijepo docekali i ugostili. Slijedeca stanica bila je Pozega, susret MK Tsunami. Cijelim putem pratilo nas je izvrsno vrijeme, tako da je voznja bila kakva se samo pozeljeti moze. Kod Tsunamija smo srdacno docekani, ali obzirom da smo morali nastaviti za Osijek, ostali smo vrlo kratko, tek toliko da pojedemo izvrstan grah, malo se odmorimo i krenemo dalje. Do Osijeka smo jos zastali u kaficu Sportovo (Nasice), iz kojeg smo se jedva pokrenuli da bi nastavili dalje za Osijek. Nakon pedesetak kilometara zaustavili smo se na sportskom aerodromu Osijek, na parkingu MK Osijek. Ubrzo je stigao CB Sika koji nas je smjestio u jednoj od aerodromskom zgrada.

Petak
Nakon relativno kasnog ustajanja i dorucka, nazvao sam starog prijatelja Robija iz MK Osijek, koji nas je poveo u Kopacki rit. Kratka voznja od Osijeka i vec smo sjedili u ugodnom kafiću u Kopackom ritu. Jedno pice i pravac na brod koji nas je proveo po svoj toj vodi. Bilo je lijepo, ali iskreno, ocekivao sam vise od par ptica koje lete i tome. Slijedeca stanica bio je restoran Citadela, gdje smo izvrsno rucali. Nazalost pri kretanju za Osijek, nas Baco je pao, pa je radi glupe ozljede morao biti prevezen u bolnicu. Na nasu srecu gazda Citadele je odmah priskocio u pomoć i autom otpremio kolegu do bolnice. I u samoj bolnici se potrudio da ga se sto prije prihvati o obradi. Vratili smo se u „bazu“ na aerodromu i tu se navecer podruzili s clanovima MK Osijek, koji su nas srdacno primili i pocastili u svom Club Hausu.

Subota
Cijela ekipa, osim mene, odlucila je krenuti prema doma. Najavila se kcer (Maja) naseg Bace da ce doci kombijem po motor, pa smo nju pricekali, a za to vrijeme se ekipa spremala za put. Kad je stigla, muski dio ekipe se pokrcao u kombi, pa smo otisli u Citadelu i utovarili motor na prikolicu. Nakon toga smo se vratili na aerodrom, popili pice, i otisli motorima Baci u posjet. Na povratku iz bolnice se ekipa osvojila i otisla prema Nasicama, a Maja i ja smo otisli do aerodroma na rucak. Nakon klope ona je krenula put kuce, a Robi i ja u kratak obilazak Osijeka. Zavrsili smo na Dravi, na izvrsnom sladoledu i nakon toga pobjegli pred kisom svak na svoju stranu.

Nedjelja
Rano budjenje u nadi da cu uspjeti dogovoriti let zmajem obzirom da je bilo oblačno, ali suho. Nazalost nista od toga – ubrzo je pocelo pljustati. Sjedenja u sobi me spasio Robi, koji je dodao po mene autom, pa smo zajedno otisli u posjet kolegi u bolnicu. Pola grada smo obišli kako bi nasli otvorenu trgovinu u kojoj bi mu jesti kupili. Nakon posjeta smo otisli do Robija na pivu, a kao odmor od rucka smo pogledali trku F1. Nakon toga smo otisli malo u obilazak Osijeka. Poneko pice, izvrstan sladoled u slasticarni „Petar Pan“ i dan je vrlo brzo prosao.

Ponedeljak
Tmurno, ali suho jutro. Od leta zmajem opet nista. Mazda cu sutra ujutro imati vise srece. Malo sam pocistio Viraga zaspricanog od kose, kad je opet pocelo padati. Strpljivo sam pricekali da se vrijeme smiri, upalio Viraga, pa prodao u lagani obilazak Osijeka. Vratio se na aerodrom, rucao, pa s ekipom MK Osijek prodao na predstavljanje monografije povodom cetrdeset pet godisnjice kluba. Ostatak večeri prodao je u ugodnom druzenju s clanovima kluba i njihovim gostima.

Utorak
Od mog letanja zmajem, nazalost, opet nista. Covjek (pilot) se nije javio. Valjda sam bio previse dosadan. Poibrao sam svoju opremu, potovario je na Viraga i otisao se pozdraviti s Robijem, pa put pod kotace za Zagreb. Vrijeme je bilo kakvo se samo pozeljeti moze, a GPS me vodio nekim cudnim, ali lijepim cestama prema doma. Nisam bas bio raspolozen za neko stajanje pa sam za tri i po sata stigao doma.

Kamikaza

10. i 11.08.2019.
Moto Susret MK Jastrebovi - Gornji Vakuf

Kao sto smo obecali nasoj Leonardi, krenuli smo prema Gornjem Vakufu na moto susret. Okupili smo se Kamikaza, Mike, Pejo, Ore i moja malenkost, te nakon kavice krenuli prema Bosni, a vodja puta je bio Ore, obzirom da je nedavno prosao tim putem u povratku iz Soluna. Po lijepom vremenu voznja je bila ugodna. Prvo stajanje bilo je nepredvidjeno negdje iza Kutine, jer je Peji u voznji pala kamera s motora. Nakon duge i bezuspjesne potrage krenuli smo dalje i u Novskoj stali na kavu i Coca-Colu. Nakon okrjepe nastavili smo prema granici, gdje nas je docekala velika guzva, koju smo spretno zaoblsli i relativno brzo presli u Bosnu. Stali smo u Gradiski, u prvom kaficu, na malo okrepe i usput promjenili nesto novaca u konvertibilne marke.Bez problema smo dosli u Banja Luku, gdje nas je docekala temperatura od 38 stupnjeva. Nas vodja puta odveo nas je u restoran na skeli, na Vrbasu, gdje smo u vrlo lijepom ambijentu rucali.

Iako je bilo jako vruce nastavili smo put prema Jajcu dolinom Vrbasa. Negdje na pola puta stali smo na vidikovcu s prekrasnim pogledom na dolinu Vrbasa i cik pauzu. Kada smo htjeji krenuti dalje, moj motor nije htio vse upaliti. Sva sreca, u grupi su dva stujica, koji su vrlo brzo konstatirali da mi je krepao akumulator i regler. Ore i Pejo sjeli na motore i otisli potraziti prvu benzinsku da kupe novi akumulator. Vratili su se s lijepim, velikim, automobilskim akumulatorom. Montirali su ga i svezali dijapan trakom za treger pa smo nastavili dalje. Pocela se spustati noc, a mi jos nismo stigli do Jajca. Majstori mi rekose da ne palim svjetlo u faru, pa smo se morali puno sporije voziti. Napokon smo dosli na domak Vakufa i stali na bezinskoj na kavu. Negdje poslije 22 sata stigosmo u Vkuf, gdje nas je docekala Leonarda u Saloonu sa svojom ekipom iz kluba. Nakon kratkog druzenja otisli smo na moto susret i slusali Bebeka. Negdje iza 2 sata povukli smo se na spavanje u motel, koji je Leonarda vec ranije rezervirala za nas.

Ujutro nakon dorucka i pripomoci domaćina koji nam je posudio instrument, Kamikaza je sa sigurnoscu konstatirao da mi je krepao legler. Nakon jutarnjeg druzenja i kavice sa Leonardom i njezinom ekipom koja je krenula za Medjugorje, mi smo krenuli put Zagreba. Posebno se ovim putem zahvaljujem Leonardi na srdacnom prijemu i jako lijepom druzenju tijekom boravka u Gornjem Vakufu.
U povratku smo stali u Jajcu i uzivali u poznatim slapovima. Otisli do jezera i na samoj obali, u restoranu, popili pice i usput pogledali jako lijepe mini vodenice.
Odlucili smo negdje rucati, pa smo stali u Krupi, u gostioni "Slatko janje". Obzirom da nisa drugo nije bilo na meniju, osim janjetine, nije nam prostalo nista drugo nego da ju jedemo, iako to bas i nije bilo svima po volji. Cak ni luka nisu imali, ali janjetina je bila dobra.
U nastavku puta, ponovno stajemo u Banja Luci, na benzinskoj pumpi, tankiramo i krecemo prema granici, gdje opet vjesto izbjegavamo veliku guzvu i nakon kratke cik pauze nastavljamo prema Ilovi, u posjet nasoj Siji, koja nas je lijepo ugostila. Pejo i Ore odlaze ponovno potraziti igubljenu kameru, a mi ostali smo nastavili gnjaviti Siju.

Na zalost kameru nisu usjeli pronaci. Opratamo se od Sije i nastavljamo prema doma. Usput smo stali i Klostar Ivanicu na malu pauzu od jedno sat vremena. pa preko Dugog sela krenuli prema Zagrebu, Pejo i Mike su se odvojili na zaobilaznicu prema Gorici, a ostatak ekipe prema Bukovcu. Kamikaza i Ore dopratili su me do kucnog praga, obzirom da sam morao voziti bez svjetla.
Posebno se zahvaljujem cijeloj ekipi na svesrdnoj pomoci tijekom cijele voznje.

Deda

Home