Krenusmo Tomo i ja u petak, poslije posla, malo do mora da iskoristimo produženi vikend. Malo smo požurili, ali ipak išli starom cestom, jer je po dolasku trebalo svratiti u dućan radi popunjavanja frižidera na odredištu. Vožnja je bila ugodna, tim više jer je preko Gorskog kotara dobrim dijelom postavljen novi asfalt. Na nekim su dijelovima još radovi pa treba malo pripaziti. Nažalost, pred samim Selcem, kolegi je pukla novo napravljana kuplung sajla, no to smo nekako skrpali i sretno stigli na odredište.
Rano ujutro, u subotu, stigla nam je i naša support članica Ana sa cijelom menažerijom kućnih ljubimaca, jednim psom i tri mačke. Slijedi, naravno, cjelodnevno kupanje i izležavanj...
Nedelja, nakon što smo se uspijeli izvući iz kreveta, odlučili smo svratiti na Krk, do prijatelja iz CB kluba Krk, gdje smo složili kuplung sajlu kako treba i malo se podružili. Poslije smo svratili do spilje Biseruljke, a nakon toga otišli na kupanje u Punat. Po izvrsnim Krčkim cestama vožnja je uvijek pravo uživanje. Na večer smo se vratili u bazu Selce.
Ponedeljak - samo more i ljenčarenje...
Utorak ujutro je Tomo zbrisao za zagreb radi posla, a Ana i ja smo nastavili uživati u zadnjem slobodnom danu. Navečer smo si u to ime priuštili finu večeru u restoranu "Kruh i Vino".
Stigla je i srijeda. Ja sam stvari potovario na Viraga, Ana svoju menažeriju i stvari u auto, pa krenusmo put Zagreba, Ana autoputom, a ja starom cestom. Zastao sam jedino u "Miki Mausu" na uvjek ukusan i za divno čudo jeftin cheesburger. Sve u svemu lijepih nešto preko 600km.

Obzirom da neki subotom moraju raditi, krenuli smo na taj mali izlet tek oko 15 sati, pa svratili pobrati Makicu na posao i ostatak društva na King Cross. Do kleti "Poljanica" stigli smo preko Samobora. Cesta je uglavnom bila dobra, osim jednog komadička koji nas je dobro protresao. Počastili smo se izvrsnim gulašem od divljači. Natrag smo se spustili preko Jastrebarskog prekrasnom zavojitom cestom s još ljepšim pogledom. Do Zagreba smo stigli starom Karlovačkom.

Obzirom da je najavljeno lijepo vrijeme, pao je dogovor da konačno održimo sastanak kluba, a obzirom na vječni problem prostora, naša Korni ponudila je da to budw kod nje. Do Pojatnog smo stigli oko 12 sati, a neki zbog obaveza i nešto kasnije.Vožnja je po sunčanom danu bila ugodna, osim zadnjih stotinjak metara raskopane ceste i to na nemaloj uzbrdici. Ipak savladasmo i to! Dočekali su nas naši Korni im Roni koji je već marljivo spremao klopu. Skupilo se ugodno društvo od nas desetak pa je dan uz neizostavne bajkerske priče i finu klopu prošao i prebrzo. Odradili smo i "službeni" dio sastanka, ali vrlo brzo.

Gazda je bio dobar, pa me pustio ranije s posla, tako da sam nakon pakiranja Viraga oko 17 sati krenuo put Ogulina na susret Vještica. To je inače susret koji vrlo rado posjećujem koliko zbog dragih ljudi iz "Vještica", toliko i zbog mjesta na kojem je susret i programa. Do susreta se lako dođe starom Karlovačkom, pa lijevo kod pumpe u Dugoj Resi i onda samo za cestom do skretanja za Ogulin. Kako ne bi sve proteklo glatko putem mi je pukao nosač mobitela i samo ga je kabl za punjenje spasio od kotrljanja po cesti. Stigao sam još za dana i proveo vrijeme družeći se s domaćinima. Oko 10 sati ujutro krenuli smo na uobičajenu panoramsku vožnju. Zastali smo kod oldtimer kluba gdje su nas nahranili i napojili, pa se vratili u kamp. Ja sam zastao u centru kako bi posjetio muzej u tvrđavi. Oko 17 sati organiziran je opet uobičajeni defile kroz grad. Imali smo jedno zaustavljanje gdje su nas vrijedne članice udruge žena počastile izvornim Ogulinskim kolačima i naravno, točila se free piva. Po povratku u kamp zatekao sam našu Makicu, koja radi obaveza nije mogla prije doći. Večer se nastavila se nastavila u dobroj atmosferi do ranog jutra. U nedeljno jutro dočekale su nas krafne i doalovno 30 litara kave. Lagano smo porušili naše platnene kuće i polako uz dosta zaustavljanja krenuli put Zagreba.

Osvanula je lijepa nedelja, a kako se nitko osim Aleksandra nije pojavio, krenusmo nas dvoje najprije do El Lagarta što iz gušta, a ponešto iz potrebe. Do njega smo stigli brzo i srećom ga zatekli doma,jer smo se pojavili nenajavljeni. U ugodnom razgovoru vrijeme nam je brzo prolazilo, pa smo naručili kožne potrebštine i krenuli prema Zaboku, gdje nam se pridružio Viragec. Kao i msvake godine obišli smo Pegazov grob, zapalili svijeću i pod Viragecovim vodstvom otišli na vožnju po Zagorju. Naravno, putem smo stali i nešto prigristi, pa stali na pijaču kod Virageca, gdje se Aleksandar oduševio i provozao na APN-u, nakon čega smo polako krenuli prema Zagrebu.

Kako ni ovaj puta nitko nije bio zainteresiran za vožnju, krenuli smo Maja i ja na susret MK Pikač u Čakovec. Do cilja smo stigli vozeći već dobro poznatom starom cestom. Mjesto susreta nije baš bilo dobro označeno, pa smo jedno vrijeme lunjali po Čakovcu tražeći ga, sve dok nas jedan lokalni bajker nije odveo do mjesta događanja na sajmištu. Lokacija je izvrsno odabrana, domaćini ljubazni, a besplatni grah izvrstan. Naravno, našlo se tu i puno poznatih faca, a i dosta rijetko viđenih motora. Nažalost ostali smo relativno kratko, jer smo se htjeli još za dana vratiti u Zagreb. Natrag smo nenamjerno išli malo drugačijom rutom preko akumulacionog jezera, ali isplatilo se, već samo radi pogleda. Nije nam uspjelo vratiti se za dana, ali unatoč tome bio je to lijepo proveden dan. Za kraj smo još svratili Maji na palačinke.